Općenito pogled možemo izvršiti iz više vizura, aspekata, uglova, sa različite udaljenosti i različitim namjerama,…sa naočalima u različitim okvirima sa lećama različite dioptrije i izvedbe, a sve ovisi šta i kako želimo vidjeti! Naravno, svoju Mahalu želim vidjeti bona fide u kontinuitetu od starta novog društevno-političkog sistema, fokusiranog na zadnja 2-3 mandata lokalne vlasti. Želim vidjeti situaciju u svojoj Varošici na što objektivniji način upirući prste na ono što bi trebalo bitnije poboljšati da „Bašča brže procvjeta sa mnoštvo raznoraznih cvjetova“. Nastojim svoj pogled „pojačati“ sa (protu)argumentima iz svih raspoloživih izvora: dostupnih istraživanja, javnih publikacija, oficijelnih dokumenata, medija, čaršijske have,… imajući u vidu sva područja (društveno-političku situaciju, bezbjednosnu, demografsku, socioekonomsku, sportsku, obrazovnu,…).
Organoleptički djeluje dopadljivo, čak optimistički, ali… 
Tokom 2017. godine na prostoru od oko 330 km2 na kojem boravi oko 40-tak hiljada ljudskih duša zbilo se par desetina važnijih događaja od kojih neki imaju izgledne šanse da ostave dublje korjene i zapamćene tragove u kladuškoj recentnoj povijesti. Da li i kakve će stvarne i supsticijalne tragove u povijesti Kladuše ostaviti navedeni događaji/sličice, vrijeme će brzo prosuditi? Među „sličice“ navedenih pretenzija koje su obilježile minulu godinu ubrajam svakako: javne rasprave o budžetu za 2017. i 2018. godinu i nastavak nepravednog raspolaganja općim financijama, Program osnova politike i Program rada načelnika 2017-2020. od marta 2017. godine, nastavak lažnih obećanja oko dovršetka objekta Centra za kulturu, izgradnja azila za pse lutalice, dovršetak urbanizacije (ovdje leže naši i vaši) mirkolokacije Stare džamije Zagrad, Kladuško ljeto i Kladušku zimu, temeljita rekonstrukcija dijela ulice (oko 300 m) Zuhdija Žalić, pojava novog Udruženja „Kladuša je naša“, Projekat CEB II sa 20 stambenih jedinica, osvjetljenje Gradskog parka, dovršetak uređenja dvorišta Osnovne škole koja je pod čudnim okolnostima promijenila ime (među najmlađim narodnim herojima je i Kladuščanin Ibrahim Mržljak 1924-1944.), poticaje poljoprivredi, promjene vlasništva nad Hipermarketom u Polju, promjenu vlasništva nad industrijskom lokacijom Poljice, mjesne izbore za članove savjeta mjesnih zajednica, Pismo namjere OV Vojnić oko spomen obilježja povodom 20-godišnjice okončanja izbjegličke krize, dinamiziranje djelatnosti u okviru Komunalija (proizvodnja četki u Vidovskoj, poljoprivredna apoteka), raznovrsne izložbe među kojima posebno „Muzej Allahovog poslanika“, dva kongresa političkih stranaka, dovršetak rekonstrukcije Gradskog stadiona, značajnije linčeve medija, dovršenje Elaborata o izgradnji Islamskog kulturnog centra, brojna poboljšanja na području infrastrukture, radove na izgradnji kolektora i kanalizacije, skupštine dioničara Saniteksa i Agrokomerca, ažuriranja registara imovine, zakazana za decembar 2017. dva (pred)stečajna ročišta (Agrokomec i Kladušnica) pa prolongirana za 2018. godinu, prezentacija rezultata istraživačkog projekta „Kultura sjećanja i zaborava….“ (23.12.2017.), kranje nepovoljna meteorološka situacija, pogoršanje prometne komunikacije sa EU (sve duža i nepodnošljiva čekanja na graničnom prelazu), izložba mladih umjetnika Kladuše (Kome sutra) u prostorijama Starog hotela,… U subotu 30.12.2017. godine u naselju Kudići u krugu škole poslije trogodišnjih aktivnosti je pred oko 150 uzvanika otkriveno je prvo zajedničko Spomen obilježje svim stradalim mještanima (22) tokom 1992/95. Potrebna sredstva (14.117 KM) doniralo je 127 građana (od čega 101 mještanin). Šteta što ovom događaju nije prisustvovalo više zvaničnih delegacija relevantnih čimbenika kladuške društvene scene!? Početak definitivnog uređenja okoliša Sportske dvorane i ulična rasvjeta uz riječicu Grabarsku, te niz poboljšanja pješačkih površina u Varošici. Nešto publikacija u par vrijednijih knjiga i dokumenata! Nevidljive škodljive, ali dovoljno primjetne višegodišnje situacije su fluidna kretanja višedecenijskih polarizacija koje vuku korjene iz Bratorata 1993/95, licemjerstvo prema dijaspori, nastavak potihe diskriminacije sa više strana, prakticiranje primitivizma sa ozbiljnim deficitima kulture dijaloga, tiho bujanje sitne korupcije i kriminala, pogoršanje uvjeta privređivanja u poljoprivredi i realnom sektoru, ekspanzija čudne društveno političke svijesti širenjem idolopoklonstva kojeg promoviše politička stranka sa većinskom dominacjom na društvenoj sceni,.. Polovinom 2017. izvršeno temeljito „preslagivanje“ struktura Udruženja preduzetnika, a novoimenovani predsjednik putem Radija Velika Kladuša najavio ambiciozne „poduhvate“! Da nevidljive ili teško dokučive situacije mogu biti neugodne potvrđuje i nedavni intervju Geoffrei Nice, jedan od tužilaca u Den Haagu (Jutarnji list, 3o. prosinca 2017.), u kojem „razotkriva“ spletke Bakira Izetbegovića oko pokušaja obnove tužbe protiv Srbije. Da li je sin izdao oca?
Kolokvijalni okvir odnosno kladuški pooling eqilibrium’s aktuelne situacije
Na globalnom nivou užeg i šireg okruženja unutar i van BiH dominira mainstrim o trilemi-nemogućnosti istovremenog postojanja nacionalnog suvereniteta, demokratije i hiperglobalizacije. Brojne države među kojima i naši west susjedi (Hrvati i Slovenci) vode beskonačne diskusije koja dva navedena cilja kao realno moguća izabrati. Ako bi za kladuške (ne)prilike/situacije koje su kreirale elite u pojedinim mandatnim periodima uzor potražili u projektu Syndicate 2017. i-ili Mirovne akademije (Kultura sjećanja i zaborava u Velikoj Kladuši-Studija 2015/16) onda bi lako primjetili nevidljivu, ali dovoljno prepoznatljivu postratnu podijeljenost (autonomaši-korpusovci ili obratno). Naime, na prvim višestranačkim izborima novembra 1990. u Velikoj Kladuši glatko je pobijedila „državotvorna“ SDA. Od ukupno 70 ondašnjih odbornika-današnjih vijećnika koliki je bio sastav Skupštine opštine 23.027 birača izabralo sa 17.624 glasa 56 sa liste SDA. Do pukotina-raskola postepeno je dolazilo 1991/92. o čemu svako ima svoju priču. Na referendumu februara/marta 1992. za nezavisnu BiH glasalo je 99% Kladuščana. Formiranjem vojnih formacija (Teritorijalna odbrana, pa oktobra 1992. Peti korpus AR BiH) Kladuščani su prednjačili u odazivima-agilnostima,… Nizom političko pravničkih grešaka kolektivnog Predsjedništva SR BiH oko rješavanja političko ustavne krize 1991/93. među Kladuščanima su „proizvele“ različite poglede na percipiranje države, preciznije da li izabranu vlast koja očito ne poštuje Ustav i zakone prihvatiti kao državu ili državu poimati kao teritoriju sa narodom i izabranom vlasti! Antagonizam, rivalstvo, netrpeljivost između Alije Izetbegovića (1926-2002) i Fikreta Abdića (1939), članova kolektivnog Predsjedništva iz redova muslimanskog naroda u BiH, snažno je djelovalo na društveno politička oprijedeljenja Kladuščana-svrstavanja u dva tabora što će rezultirati Bratoratom 1993/95. sa dvije interpretacije. Protagonisti obje interpletacije gube iz vida povijesne nepravde Sarajeva prema Kladuši koja se manifestira diskriminacijama vladajući režima neovisno o uređenju državne zajednice (bivša SRBiH, odnosno sadašnja RBiH). 
Dvadesetdvije godine po okončanju ratnih dejstava situacija sa postratnim sjećanjem su službene i individualne. Izražene podjele na korpusovce – „patriote“ i autonomaše – „izdajnike“ su vremenom splahnule. Demografske promjene čine svoje, a opća situacija u BiH je takva kakva jeste. Sa njom nisu zadovoljni ni korpusovci-patriote ni autonomaši-izdajnici. Fluidna kretanja „proizvode“ nove „tabore“, marginalne skupine indiferentnih – neopredjeljenih odnosno iz dijaspore se promoviše Koncept Unaprijedimo Kladušu zajedno sa fokusom na moderne percepcije temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, solidarnost,..). Obzirom da Kladuša nazaduje u odnosu na skromni beha prosjek uglavnom radi apstinencije, ravnodušnosti, podijeljenosti na suprostavljene tabore Kladuščana, ma gdje bili i šta radili, sve se otvorenije zagovara autentični kladuški interes u sintagmi „građansko napredno otvoreno pravedno kladuško društvo“. Istinsko prihvatanje navedene sintagme pretpostavlja moderne percepcije univerzalnih vrijednosti, zatomljenje sjećanja na Bratorat 1993/95., postratni period, odlučniji građanski aktivizam, poštivanje izabrane vlasti onoliko koliko ista provodi pozitivne propise, poštuje ljudska prava i slobode,… Koncept Unaprijedimo Kladušu zajedno je otvorena knjiga za sve realno pozitivne ideje strukturiran u pet strateških dokumenata koje bi po primjernim demokratskim procedurama trebalo pripremiti za Općinsko vijeće Velike Kladuše. Ako je „suditi“ po turbolentnim previranjima tokom 2017. godine i zapažanjima sa decembarskih kongresa dvije stranke (DNZ i Laburisti) onda aktuelna situacija snažno podsjeća na onu koju smo imali polovinom 1985-tih. Sve u službi Agrokomerca kao ne potrošive rente. Danas, sve sa iskaznicama Laburista kao „svjetionika“ kladuškog prosperiteta! Situacija je vanredna, ponavlja aktuelni načenik sa govornice Općinskog vijeća kojem rijetko gostuje sa neukusnim dodovoravanjima podanika iz svih redova. Ipak, prednjače „smokvini listovi“! Kamenja, budala, stoke sitnih zuba (moj dodatak) u Kladuši nikad nije falilo, zapisao je u knjigu „Uplašenim i začuđenjim očima“ poznati kladuški profesor sa sadašnjom adresom u Vojniću! Od katastrofalnih nepovoljnih činjenica o kojoj protekle godine nije ništa ozbiljnije poduzimano jeste nedopustivo mala obuhvaćenost mladih Kladuščana predškolskim obrazovanjem, ispod 10%! Kako će se kladuški podmladak koji je u startu sataniziran od njihovih roditelja, rodbine, snalaziti u budućim turob-vučijim vremenima, neka im je Allah dž. š. na pomoći! 
Nije viška zabilježiti da su taksisti tokom 2017. iz Bihaća vozili u Veliku Kladušu po cijeni od 50 KM, a njihove kolege iz Karlovca za 350 KN. Prethodnu, dakle 2016., završili smo sa 3.929 zaposlenih (podaci Poreske uprave) po rang listi od 79 općina FBiH na 56. mjestu. Za minulu godinu broj zaposlenih se procjenjuje na oko 4.300 od čega u realnom sektoru oko 2.800 radnika. Za kompletiranje kladuških (ne)prilika tokom 2017. godine sačekaćemo konačne pokazatelje nadležnih institucija. Da Kladuša nazaduje, po mnogo čemu, vidjeti Biltene za društvena kretanja, sedam izdanja. Produbljavanje socijalnih razlika i ekonomskih nejednakosti je višedecenijska „konstanta“ zapuštene Čaršije i neophodne su odlučnije i radikalnije mjere na poboljšanju sveukupnog ambijenta za stabilnije zaokrete! „Vrijeme zemno a prolazni ljudi“, poručuje završetak „Priče za popodne“, Oslobođenje od 30. 12.2017.! Velika Kladuša, 10. januar 2018. ramoh45.07@hotmail.com