Potaknut huškačko propagandnim pristrasnim tv-serijalom Ajše Pehlić na RTV USK-a (16-ta završna epizoda emitovana 25. 12. 2017.) u kojem na osnovu jednog vremena (1993/95), pored ostalog, nudi odgovore na brojna pitanja, kao npr.: ko je Fikret Abdić? Otimanje zemlje u Kladuši, kriminal, izdaje.., recentne kladuške povijesti, a izazvan svakojakim reagovanjem kladuške (ne)laičke javnosti, osjećam potrebu i građansku odgovornost da kao višedecenijski analitičar i publicista, aktivni (sa)učesnik i kvalificirani svjedok doprinesem objektivnijem i svestranijem sagledavanju rada, uloga, (ne)djela, Fikreta Abdića-Babe u suvremenoj kladuškoj povijesti i sadašnjosti. Čuveni filozof minulog stoljeća Karl Raimund Popper (1902-1994) po izjavama brojnih nobelovaca najveći teoretičar znanosti svoju „Kritiku totalitarnog mišljenja“ počinje „…nema povijesnih neminovnosti, budući da povijest ovisi o nama samim, pa se njezin tok u svakom trenutku može promijeniti ljudskim odlukama“. Malo slobodnijim percepcijama ljudskih odluka možemo zaključiti da u većini slučajeva ljudske odluke imaju za rezultat tačno određene događaje koji (pred)određuju sudbine ljudi, perspektive generacija.Ponukan naslovom knjige „Od Idola do ratnog zločinca i natrag“ malo sam „pročačkao“ percipiranje prve riječi u kontekstu vremena. Idol je riječ koju većina razumne populacije percipira kao nešto (predmet, osoba, hobi,…) za obožavanje, kao uzor ponašanja u svakodnevnom životu (politici, sportu, zabavi,…). Polazeći od navedene definicije obavio sam preliminarno ad hok istraživanje imena Fikret. Naime, shodno Zakonu o pristupu informacijama početkom 2017. zatražio sam i početkom februara (akt. br.:07-05-71/17 od 06.02.2017) dobio po godinama (1970-2016) brojeve novorođenih momčića-Kladuščana, kojima su roditelji dali ime Fikret. Kad se obave potrebna preračunavanja  proizlazi da je u vremenu 1970 – 1988. oko 2% živorođene muške djece godišnje dobivalo ime Fikret. Samo je 1986. prošla bez imena Fikret. U periodu 1990-2016. procenat je ispod pola posto godišnje, a čak pet godina nema imena Fikret. Ako na idola Abdića gledamo iz okvira filozofa Poppera (povijest ovisi o nama, pa se  njen tok u svakom trenutku može promjeniti ljudskim odlukama) i promatramo ključne događaje recentne kladuške povijesti (1984-2016.) možemo izvoditi svakojaka zaključivanja. Pažljivije skeniranje pojedinih ključnih događaja (oglušivanje o Zaključak Izvršnog vijeća Skupštine SR BiH od jula 1984. godine, nezakoniti upad u platni sistem konac 1986. godine, proglašenje Autonomije 27.09.1993., kandidovanje za načelnika septembra 2016.,…) navedenog vremenskog perioda rezultira saznanjem da su navedeni događaji nastali neposrednim Abdićevim odlukama.

Da li i šta će se učiti u školama o Fikretu Abdiću

Neka teološka tumačenja kažu da su sva normalno rođena ljudska bića Allahov dar i kao takva su jednaka, a sve ostalo je stvar kućnog, kolektivnog, društvenog odgoja-utjecaja shodno kontekstu vremena i prostora. Ljudska bića se tokom odrastanja profiliraju u okviru misije života (jedni se bave idejama, drugi većim djelima, treći se bave proučavanjem velikih ljudi sa ciljem podučavanja generacija, četvrti su opsjednuti sami sobom i umišljajem sopstvene veličine). U kolokvijalnom smislu ljudska bića se po različitim kriterijima (qvocjent inteligencije, uspjeh tokom školovanja, praktični mjerljivi rezultati rada,..) svrstavaju u određene skupine, npr.: izraziti talenti, talenti, izuzetni ljudi, obična raja,…Ljudska povijest poznaje pojedince u čijoj misiji života mogu se prepoznati, rijeđe sve, neke izrazitije karakteristike, svako je „nadaren“ za nešto, a veoma mali procenta populacije je „baš za ništa“! Postoje i pouzdane metode, npr. Gaussova krivulja prirodne distibucije (Carl Friedrich  Gauss 1777-1855) zvonolikog oblika prema kojoj je oko 5% izuzetnih (super talenata kod živih bića, i-ili npr. kod  pamučnih vlakanaca iznad 50 mm dužine, i-ili…) veličina, vrijednosti, kvaliteta,.. U teorijsko praktičnom smislu misija života pojedinca, u kolokvijalnom smislu broj i vrednovanje (ne)djela neposredno je uslovljena studijom životopisa! U proteklih šest decenija nebrojeno mnogo Kladuščana i osoba sa širih geografskih prostora imalo je prilike malo detaljnije upoznati na različite načine i u različitim kontekstima lice, naličje, (ne)djela, karakterne osobine, mentalni sklop,… Fikreta Abdića. Par desetina autora javnih publikacija (knjiga, feljtona, tv-emisija,…) je svojim pisanim prilozima „podebljalo dosije“ o Fikretu Abdiću. Među ovom skupinom veoma mali broj je onih koji su imali prilike duže raditi sa Abdićem u različitim turoblentnim vremenima. Autor sa najkraćim „radnim stažom“ sa Fikretom Abdićem (1990-tih) koji se (ne)pošteno obrukao je svakako Hasan Biščević (Abdićev put u izdaju, 1993). Najveći broj „bliži suradnika“ je još uvijek skloniji pričama nego pisanim prilozima. Hasan je svoje sedmogodišnje praćenje i veoma kratko vrijeme boravka u najužem timu Fikreta Abdića najunosnije „kapitalizirao“. Za one koji sumnjaju u navedenu konstataciju neka uporede Hasana iz vakta 1987. (tada je bio na čelu sedmičnjaka „Krajina“) sa Hasanom iz 1993. godine. Kultura sjećanja nas stalno poziva na pamćenja, stavlja nas pred veliku odgovornost. Uporedo sa kulturom sjećanja prisutna je i kultura zaborava. Fluidnost sjećanja i zaborava je složena! Pripadnici mlađe generacije svoje percepcije o Fikretu Abdiću crpe uglavnom iz dva izvora, javne publikacije i komunikacijsko pamćenje, narodna predanja. Situaciju sa sjećanjem o Fikretu Abdiću u današnjoj Čaršiji (koncem 2017. godine) prepune čudnovate čeljadi funkcioniše pod dominacijom efikasnosti njegova djelovanja u funkciji načelnika Općine sa oko devet hiljada glasova ili 48% od skromnog odaziva na glasanje, 10-tak procenata ispod beha prosjeka! Autonomne individualne percepcije su šarolike, crno-bijele, ružičaste,… Jednogodišnji rezultati načelnikovanja svakako nisu dovoljni za ozbiljnija vredovanja. Ključni problem  vjerodostojnog vrednovanja predstavlja pouzdanost rezultata čemu uveliko doprinosi ignorisanje principa statutarnosti i transparentnosti. U pauzi III Kongresa DNZ BiH 23.12.2017. tokom ugodnog „ćaskanja“ sa uvijek izazovnim Begom (Alija Beširović) posije kratkog zastoja Beg pita: –Sjećaš li se kad smo tokom šetnje oko Starog grada slušali kako Abdić o sebi priča da je virtuoz. „Da, sjećam se“! Ponavljao je on to više puta na različitim mjestima i pred različitim osobama! Zašto pitaš? -Ma znaš, on je stručnjak za kamuflaže financija. Ono što je pokušavao sa financiranjem Agrofeniksa mi previše sliši sa ovim današnjim virtuoznim valutama. Ne bi me začudilo da prisvoji patent bitcoina? Osmjehnem se, i pitam: „Jesi li ti kupio štogod bitcoina (aktuelne virtuozne valute)? Znaš mene i nastavlja –ne vjerujem ni bankama, sve držim u gotovini na sigurnom! Nije isključeno da se Abdić ugledao u Chalesa Ponzia (1882-1949)! -Ko je taj, pita Beg. Poznati italijanski muljator, mešetar-prevarant koji je 1920-tih nudio velike profite onim koji kupe njegove „izume“, ala piramida sreće, lančana pisma. Ima logike. Bitcoin se pojavio 2010. godine kada su Abdića u pulskom zatvoru posjećivala svakojaka čeljad! Sve nepoznato, misteriozno, biće, ako se vratimo i pokrenemo Agrokomec,..! Hvala Begu što me podsjetio na navedenu „sitnicu“ jer u prilozima životopisu Fikreta Abdića (sažetak publikovan u predhodnom broju Teftera“) nema riječi „virtualno“, pa  makar bilo šta značilo! Slunj, 29.12.2017. ramoh45.07@hotmail.com