Polovinom 2017. godine poslije višegodišnjih najava i možda (ne)svjesno povodom 20-godišnjice okončanja egzodusa naroda Zapadne Bosne zbog čega je vjerovatno i napisana, publikovana je knjiga izazovnog naslova (vidi prilog). Koliko sam mogao dokučiti radi se i o knjizi koja je u zavidnom obimu (više od 200 stranica od ukupno 540) posvećena Kladuši i Kladuščanima, a da je izlagana na svjetskom sajmu knjiga „Frankfurt 2017“ (trajao do 14. oktobra 2017.). Mogli smo pročitati da je u pitanju 69. sajam knjiga sa preko 7.500 izlagača kojeg posjeti više od pola miliona posjetilaca-ljubitelja knjiga. Ovogodišnji sajam knjiga u Frankfurtu otvorila su dva friško (re)izabrana državnika, Angela Merkel (1954) i Emmanuel Macron (1977). Najprepoznatljiva poveznica za navedeni duet jeste sloboda kao prva „stavka“ vrijednosnih sistema koje moderno precipiraju i implementiraju! Iz navedene knjige mogao sam isčitati da i njen autor, John Farebrother (1969), pripada skupini svjetskog čovječanstva na čijem vrhu vrijednosnog sistema je sloboda, solidarnost,… shvaćena u najširem smislu. Otvarajući 69. sajam knjiga Angela je posebno naglasila: „Europa je ništa bez kulture, a koja je najbolje oružje za borbu protiv brojnih kontraverzi. Unatoč brojnim nedaćama u prošlosti jednog naroda knjige su pozitivno doprinosile promocijama naprednijih sistema vrijednosti“. Prilikom prve posjete Sandžaku 2010. predsjednik Republike Turske, Recep Tayyip Erdogan (1954), je turskim novcem izgradio Dom kulture u Novom Pazaru. Ovogodišnjom posjetom Srbiji ( 17. i 18. oktobar) ponovo je posjetio isti grad i „potpisao“ Sporazum o junetini granta od 5.000 tona godišnje, ali takvih performansi da se može samo i isključivo proizvesti u Sandžaku i bližoj okolini. Fikret Abdić (1939) i njegovi pohlepaši već desetak godina grade objekat (oko 2000 kv.m) Centar za kulturu Zuhdija Žalić u centru zapuštene Čaršije iako za ovako jadno stanje kulture po kojoj Kladuščani također nazaduju prema beha prosjeku nije sep neizgrađeni objekat već pretežno Abdićeva kadrovska politika i nedostatak Strategije kulture za koju desetak profesora u Općinskom vijeću Kladuše zadnjih desetak godine puno nehaju! Svaka čast prof. Bašiću, predsjedavajućem Općinskog vijeća i njegovim kolegama na gramzljivosti i podcjenjivanju kulture! Kladuša je na „rogu BiH“ tako da je predaleko i na lošem je glasu da bi se bar kakav znamenitiji hodža (makar bio i Fethaulla Guelen) iz prijateljskih zemalja malo smilovao nad kladuškom (ne)kulturom. Nama su dobri i vjerski fanatici, da su bar marketing fundamentalisti da pomognu malinarima, sa svojim adetima i prizivanjima dinu/vjeri prema njihovim percepcijama. U svojim raznovrsnim osvrtima na Kladušu i Kladuščanke, ni John se nije petljao sa hođžama osim malko sa Mujkićevim manifestacijama u Kupljenskom 1995/96. Ne mislim samo na manifestacije oko vjenčanja, bruke oko rodnih listova, već prvenstveno na one priređivane oko „Mosta ljubavi“ i bližoj okolini.

Knjiga šarma i zanimljivosti

Elegantno i ukusno dizajnirana knjiga (formata 15×23 cm, 540 stranica, ISBN: 978-1-5272-1045-5) publikovana od poznatog izdavača (by Amazon) sa naslovnicom Bitke na Stubici (pitaj zekulju koje godine) umjesto Cazinske bune 1950., strukturirana u četiri dijela i nekoliko dodataka, predstavlja pravu poslasticu za „disidente“ širom planete i njihove prijatelje. Knjiga je napisana na osnovu onog što je autor zabilježio, čemu je svjedočio,.. uz pripomoć brojne bibliografije i kazivanja prijatelja. Obimnost i strukturiranost knjige nedvojbeno upućuje na kompetentnost autora za ono šta piše, ali i dvojbu na (ne)svjesni privid onog šta i kako je predhodilo, šta, kada, kako i zašto je nastalo/započelo. Da je autor kojim slučajem malo više „konzultovao“ knjige, kao npr. „Velika Kladuša kroz stoljeća“ (Rijeka 1986.), „Prvi Egzodus naroda Zapadne Bosne“ (Kopar/Ljubljana 1995.), „Džehenemska decenija“, „Peti korpus Armije BiH 1992-1995“, Magistarski rad Edisa Felića, U potrazi za istinom,… knjiga bi se mogla preporučivati i kao obavezna lektira u ovdašnjem obrazovanju.

Autor je uspio turoblentno vrijeme (ratna 1992/95. i poratna dešavanja,…) na hirovitom prostoru (brdovitom Balkanu, Vojnoj krajini, Cazinskoj Krajini,…) prepunom čudonvate čeljadi šarolikih izgleda, zanimljivih pogleda na svijet, navika i običaja, primjetnih kolebanja oko sistema vrijednosti koje stranci brzo primjećuju,… spoznati, sistematizirati, dopadljivo i vjerodostojno opisati. Sve je to kladuški zet skitio, sa Sekom i prijateljima širom Balkana poviše puta protabirio, a posebno sa Kladuščanima londonskih adresa te zainteresovanim čitaocima polovinom 2017. podario na upotrebu. Posebno dopadljiv šarm knjige predstavlja zanimljiv opis osoba, likova u knjizi kao što su Tetin, Hope, Babo, Nikola, Mario, Mirvet, Čauš, Legija, Vesna, Arkan, Milošević, Izetbegović, Tuđman, Mladić, Karadžić, Adis, Dževad, Dragan, Šeki, Denis, Zahid, Justin, Cerić, Ganić, Pozderci, Hasan, Šeherzada, Muhamed, Huso, Dreković, Dudaković, Mirsad, Ramo, Edin, Zlatan, Kiwi, Mike, Richard, Baja, Alma, Edita, Aida, Mirela, Šeila, Fadila, James, Haris, Jadra, Seka, Robert, Alas, Mujo, Omer, Huska, Zuhadija, Suada, Rehn, Đedović, Muratović,… Veoma je simpatičan autorov „dodir“ sa domicinim vokabularom kao što je: bujrum, babo ručo, ćeif, merak, pogača, kljukuša, baklava, krompiruša, poli ga babin, šuster, mezetluk, krčmar, brži od rentgena, vanredno stanje, mamurluk, dušek, sećija, vuk dlaku mjenja, fertutma, rahatluk, pitaj zekulju, ćafir, fenjer, lojićka, sokak, čaršija, komšiluk,… Prevod navedenih i drugih termina na engleski je veoma poučan. Znalački je autor u knjigu uklopio nebrojeno citata, pjesmica, kitica-strofi, pisama, apela, protesta, geografskih mapa, komparacija sa drugim dijelovima svijeta (Čečenija, Timor, Afrika,…). Naravno, potkrale su se i prenapuhane brojke kao navodi Legije i drugih autora (kao npr. na str. 127: „There were as many as 300 Islamic foreigen fighters…“). Sa vremenske distance od dvadesetak godina sve priče tog vakta 1993/96., a posebno one iz Kupljesnkog, Gašinaca, Obunjana su mozaik sjećanja koja se uklapaju u djelić života onih koji su tamo boravili, prodeverali radosti, bol, tugu,… Koliko se to sve odnosi i na tipičnog Engleza kojem su se whisky, žene, cigare-kuba, pubovi,… uvukli pod kožu, bože sačuvaj!Autentični doživljaji

Knjiga ovlašnog prevoda naslova „Zahtjev balkanskog puta-izleta izbjeglica“ i ili kao „humanitarne mućke“ kako autor sam dodaje u zagradi naslovnice je poučno i simpatično dnevničko putopisano štivo. Autor, John Farebrother (1969), dnevnički, esejistički, pjesnički, wikipedijski,… opisuje svoj dolazak, boravak, susrete, doživljaje, zapažanja, sjećanja, utiske, dojmove,…na raznim mjestima zemljene kugle, sa osobama i situacijama u čudnim okolnostima, vremenskim kontekstima,… Možda je autor mogao i trebao na uštrb onog wikipedijskog što se može klikom miša vidjeti-saznati više prezentovati svoj stav. Valjda je proteklo vrijeme obavezne šutnje? Pažljivijim čitanjem i boljim poznavanjem višeznačnosti engleskih riječi ovisno o položaju u rečenici može se primjetiti da autor uspješno „razdvaja“ klasične putopise od klasičnih opštosti opisujući autentične događaje, situacije, osobe, perspektive, nudeći čitaocima i drukčije viđenje ljudi sa kojima se susretao, posebno Kladuščanima i svojim vršnjakinjama. Brojnost povijesnih imena, gradova, područja,.. koje autor navodi u knjizi pojačavajući pažnju i znatiželju čitaocima, tražeći „paralele“ sa dešavanjima u Kupljenskom 1995/96. može biti izazovno za istraživače. Ovdje valja podsjetiti neophodnost solidnijeg poznavanja povijesti i književnosti općenito da bi se Johnova knjiga primjerno razumjela! Knjiga završava specifikacijom zbilja impozantne bibliografije (str. 525/38) koja zaintersovanim može korisno poslužiti za raznovrsne potrebe. Obzirom da je knjiga publikovana na engleskom jeziku bilo bi više nego potrebno da se bar feljtonizira u nekoliko nastavaka na maternjem jeziku većine Krajišnika na jednom od krajiških portala. Nadati se da će netko od osoba na str. 523. kojima autor posebno zahvaljuje ispuniti predhodno očekivanje? Da li i koliko će tko „profitirati“ od čitanja Johnove knjige, stvar je osobnih percepcija. Mene osobno podsjeća na brojne događaje, osobe, slučajeve,… ali me i inspirira da konačno trajno obilježimo spomen pločama boravak u Kupljensko-miholjskoj dolini kojoj smo pridodavali razne atribute. Neke od pridjeva Dolini suza, tuge, bola, ponosa, ljubavi,… autor znalački koristi u svojim opisivanjima. Velika Kladuša, 30.10.2017. ramoh45.07@hotmail.com