Jad i čemer vodećih narodnih izabranika  

Sasvim je normalno, OK, da svaki slobodno misleći Kladuščanin ma gdje bio i šta radio ima svoj sistem ideja, vjerovanja, svoju sliku kladuške stvarnosti, svoje vizionarsko teoretisanje, svoja stanovišta o kladuškim (ne)prilikama, svoj pristup u interpretaciji socijalnih i političkih odnosa u bajkovitoj Čaršiji, svoj način identifikacije prikrivenih ciljeva i interesa  pojedinaca, vladajućih skupina (npr. političkih stranaka), određenih lobija, svoje mišljenje o Osnovama programa i politike aktuelnog načelnika za period 2016-2020., svoje poglede oko Budžeta za 2017., svoje dojmove o Petoj sjednici kladuškog senata održanoj u ponedjeljak 27. marta 2017. godine. Kladuščani koji imaju ambicija da angažovanije participiraju u kladuškoj društveno-političkoj sceni nužno je da imaju svoja kritička promišljanja sadašnjosti, da imaju svoje precizne stavove kako o aktuelnim pitanjima tako i prema izazovima, da javno manifestuju prepoznatljiv sistem vrijednosti sa modernijim percepcijama univerzalnih vrijednosti kao što su pravednost, jednakost, solidarnost,… Ako aktivnije učestvuju u raspravama po  specifičnim pitanjima (npr. budžetu, socijalnim programima, razvojnim projektima,…) poželjne su neupitne reference.U sredinama sa zakržljalim demokratskim institucijama, opretećenih primitivizmom, skromnijih kulturnih navika, sa nikakvom kulturom dijaloga dominira staromodno razumjevanje ideologije (vrijednosno negativna obilježja, iskrivljena slika,..). Pitanja i rasprave, polemike koje slušamo na sjednicama Općinskog vijeća i ponuđene odgovore-replike dovoljno su indikativne da se uoči arogantnost, demostracija „moći“, ali jad i čemer vodećih narodnih izabranika, čak pomanjkanja kućnog odgoja. Tako, npr. stidim se kad čujem proizvoljna etiketiranja, uvrede, nepotrebno iskazane „teške riječi“. Fuj! Dobro je da predsjedavajući Općinskog vijeća prije svake sjednice pročita po koji član iz Etičkog kodeksa što može doprinijeti poboljšanju kulture dijaloga koja nam zaista manjka. Kladuški pluralizam shvaćen u najširem smislu manifestira se na različite načine u različitim situacijama, vremenima, prema različitim osobama, događajima,… Šta bi trebala biti kladuški autentični interesi, svojevrsna kladuška  „vertikala“-talon/mjera našeg ponašanja općenito, a posebno javnog angažmana? Osobno promovišem da to bude „sintagma“: pravedno napredno kladuško građansko društvo! Naravno, svaka navedena riječ za različite Kladuščane ima drukčija značenja, poimanja,…! Moderne percepcije pravednost podrazumjevaju da svaka stvar ima svoje odgovarajuće mjesto, bez obzira o kome se radi. U praktičnom životu vrlo često se susrećemo sa primjetnim razlikama oko interpretacije pravednosti kao prvorazredne temeljne vrijednosti. Npr. da li je pravedno da u privrednom društvu kao što je „Saniteks“ d. d. radnici-dioničari imaju plate manje 7-9 puta manje od menadženta u vrijeme kada društvo posluje sa gubicima više godina uzastopno i bilježi smanjenje vrijednosti dionica od 14 KM (prije tri godine kada je sadašnji „većinski“ vlasnik sa 30-tak posto dionica preuzeo upravljačke i rukovodne funkcije) na 6,67 KM/dionica po kojoj cijeni je 22. marta 2017. prodano na sarajevskoj berzi 338 dionica. Članovi menadžmnta odnosno „većinskog“ vlasnika i sami se čude koji su to blećci koji trpe da se sa imovinom vrijednom oko 20 miliona Eura upravlja i rukovodi sa paketom dionica od 30-tak procenata? O kakvoj se to okupaciji Kladuše radi? I-ili koja je razlika između glasa Kladuščanina kada glasa za vijećnike u odnosu kada glasa za članove savjeta mjesnih zajednica i-ili članove džematskih odbora. Dvadesetiosam vijećnika u Kladuškom senatu će iz budžeta 2017. godine po osnovu beneficija u džepove strpati oko 220 hiljada KM, a ostali narodni izabranici ništa! Da li je pravedno da od 80-tak civilnih udruženja različitih „predmeta poslovanja“ samo njih 10-tak dobiva subvencije iz budžeta (npr. Udruženje nezaposlenih dioničara A/C 50 hiljada KM bez obzira na obrazloženje kako se trebaju financirati pripreme za „reviziju privatizacije“)? Kako je kladuško društvo skoro pa monoetničko (preko 98% sljedbenika Islama),  onda nije na odmet napomenuti da Časni Kur’an teži oslobađanjem pravde svih primjesa subjektivizma, i da je učini jednakom za sve! Pravednost treba da čuva čovjeka da ne podlegne strastima i ličnim interesima. Iskrenost prema vjeri, Allahu dž. š. se ispoljava govorom i djelima, javno i tajno, prema sebi, porodici, ljudima, prema voljenoj Čaršiji!Velike su zablude (imenujte ih kako vam volja: ideološke, osobne, kolektivne, kulturne, obrazovne, Marksove, Hegelove, Adine, Fikretove, Asmirove,…) Kladuščana  kako je napredovanje Kladuše (sveukupno poboljšanje u svim segmentima kladuškog društva) ovisno o drugima, a ne o našoj volji i sposobnostima da kombinacijama raspoloživih resursa (demografskih, prirodnih, izgrađenih, nagomilanih iskustava, Kow how,…) osiguramo bolji životni standard, prespektivniju budućnost za većinu. Za pranje guzica po Europi, za bečke konjušare, slovenske komunalce, hrvatske turističke sluge,… nisu nužne fakultetske diplome i-ili bogzna kakva naobrazba?! Neće nam nitko pomoći ako to ne činimo sami sebi! Prvi korak je demokratski izbor kredibilne-vjerodostojne i odgovorne lokalne vlasti: načelnika, vijećnika, članova savjeta mjesnih zajednica, članova džematskih odbora, poslanika,… i njihova kontrola putem medija, demokratskih institucija, civilnih udruženja, građana,…Ideološka dioprtija kladuške parlamentarne većine

Od brojnih definicija ideologije kladuškoj parlementarnoj većini najviše bi slišila: (ne)sistemtizovan skup politikantskih ideja, principa koji reprezentuju monopol na sve, pogled na profitni biznis i njegovo podsticanje u interesu pripadnosti političkoj stranci (čitaj: LS) dotacijama iz budžeta, mutnim miješanjem profitnog biznisa i javnih poslova kako bi se iz prihoda raznih parafikslanih nameta dotirao biznis čije tržišne pretpostavke stoje na klimavim temeljima. Kako smo mogli čuti da su kladuški poduzetnici „zasićeni“,  uglavnom nisu spremni na veće rizike. Slažem se da je pitanje svih pitanja samoodrživog razvoja na stabilnim osnovama tržište-marketing! Velika je istina da gro kladuških poduzetnika nije još sposobna uspješno se nositi na otvorenim tržištima (čast i poštovanje prema onima koji jesu: Miral, Kolmix…). Odgovarati stalnim izazovima da se nudi kvalitetnije, jeftinije, profitabilnije mogu samo najsposobniji. Da kladuški senatori bilo šta znaju o ekonomskoj povijesti Velike Kladuše onda bi zapazili da je 1985-tih na građevinskom kladuškom tržištu egzistirao izvođač koji je imao čudnu marketinšku logiku koja se usadila u glavundare bajnih Kladuščana i protezala sve doskoro čiji epilog imamo u prodajama u bescijenje zgrada, a tužakamo se sa drugim da bi opstali! Isto tako bi mogli identifikovati da su kladuške polarizacije dugo tinjale i na površinu isplivale 1984/86., a povod je bio „Koncept razvoja“! U drugoj deceniji 21. stoljeća Kladuši se nudi „Koncept razvoja“ putem javnog sektora, preduzeća Komunalije sa veoma sumnjivim kalkulacijama u čemu mogu biti bolji, uspješniji, profitabilniji od privatnog sektora, bilo da se radi o poljoprivrednoj apoteci, kamenolomu-pjeskani,… Danas u Kladuši „uspješno“ posluje nekoliko kamenoloma-pjeskana čija je zakonitost stalno na ivici zakona (tko sumnja neka provjeri kako izgleda situacija sa plaćanjima koncesija).Biće interesantno kada „Komunalije“ startuju sa svojim kamenolomom u smislu plaćanja koncesija, ponude i cijena na tržištu, položaja radnika,… Kladuški kuloari su prepuni prepričavanja kako emisari posjećuju vlasnike biznisa-trgovina sa ciljem „udruživanja“ shodno doregistraciji „Komunalija“. Svašta se tu čuje. Doušnici to odmah dojavljuju političkim komesarima svojih stranaka, a ovi nadahnuto dopričavaju gluposti i time se čak ponose. Na pitanja: ima li prisile, ucjenjivanja i sličnih rabota, sleže se ramenima. Treba se čovjek dobro zamisliti da odgonetne tko su sve muljatori u čaršijskim budalaštinama. Da se kojim slučajem Kladuščanima potrefila malo kredibilnija parlamentarna većina onda bi njena dioptrija posmatranja i djelovanja bila sukladna izazovima vremena, a to su javno-privatna i-ili privatno-javna partnerstva na socijalnim osnovama. Znači ono šta današnji svijet poznaje, stimulira, što daje rezultate! U praktičnom smislu to bi značilo da se po osnovu naplate potraživanja budžeta od velikih dužnika („Agrokomerca“, „Saniteksa“,…) u te firme pošalju geometri koji će odcjepiti pravičan dio, a Općinsko vijeće tako „uzurpiranu“ imovinu ponuditi kao lokacije za kapacitete prerade mlijeka, mesa,… Umjesto što Udruženju nezaposlenih dioničara nudi 50.000 KM iz  budžeta da im ponudi lokaciju i pristojan ulog u budućoj zadruzi pa neka tamo dokazuju svoje vizionarstvo i sposobnosti mešetarenja! Lakše se uvlačiti u guzice (odnosi se na sva civilna udruženja) bilo kojoj vlasti, dramčiti iz budžeta, dopričavati gluposti po kladuškim javnim mjestima, nego prioniti na pripreme programa, projekata, implemantacije, služiti primjerima u rezultatima prepoznatljivih vrijednosti (pravednosti, rada, zalaganja, jednakosti,..)… Slađi su jeftini podsticaji nego ozbiljnija razrada koncepta „Revitalizacije poljoprivrede i sela“, unapređenja obrazovanja, kulture, sporta,… Razvoja nema bez novca-kapitala. Kapitala novca, know-how, organizacije,…) nema bez investitora. Investitora nema bez prepoznatljive profitne stope (najmanje u iznosu kamate na oročenu štednju uvećane za internacionalnu inflaciju). Zadovaljavajuće profitne stope nema bez „koncenzusa“ vlasnika kapitala i „gospodara lokalnih uvijeta privređeivanja: upravljača sa prostornim dokumentima, donosiocima odluka o parafiksalnim nametima, jasnim poticajima zapošljavanja, garancijama koje svaka promjena lokalne vlasti neće dovoditi u pitanje-preispitivati,..). Javni novac treba prvashodno ulagati u stvaranja uslova za poboljšanje općeg ambijenta, javno privatna partnerstva na socijalnim osnovama, poticaja poljoprivrede na europskim stečevinama, poboljšanja socijalno kulturnih prilika,…, a u profitni biznis kao nadoknada samo u onim primjerima kada se u nekom naselju ne može profitno poslovati poslovna jedinica nužna za podmirenje svakodnevnih potreba građana! Sve osim navedenog su mutne-zamagljene radnje! Brojni Kladuščani su dopodne u nesporazumima sami sa sobom, a poslije podne sa većinom. Kad su u pitanju nesporazumi, nema boljeg ljekara i savjetnika od vremena. Kladuška recentna prošlost nudi sijaset primjera za poduku! Jedna maksima kaže: Bogat si onoliko koliko dobrih ljudi si uspio okupiti oko sebe, projekta, koncepta, ideje i nikada nije kasno za nova okupljanja-prijateljstva!

Globalni osvrt na kladuške budžete

Na reemitovanoj Petoj sjednici Općinskog vijeća Velike Kladuše od 27.03.2107. moglo se čuti dosta zrelih promišljanja kada se raspravljalo o prijedlogu budžeta. Zainteresovani su na službenoj web stranici, što je za pohvaliti, mogli organoleptički vidjeti iznose pojedinih stavki.Načelnik općine je javnosti ponudio svoju viziju razvoja temeljenoj putem javnih preduzeća i javnim novcem. To je njegovo pravo i dužnost! Koliko će od onih 48% glasova koje  je dobio na izborima 2016. to slijediti i–ili koliko će od onih 52%  koji nisu dali svoje glasove biti u poziciji da argumentovano raspravljaju o ponuđenoj koncepciji i-ili se priklone sladunjavim obećanjima u ovako toksičnom ambijentu ostaje da se motri. Kladuši je potreban „svekladuški dijalog“ o konceptu društvenog razvoja uz primjernu participaciju građana! Ali…? Velika Kladuša, 28.03.2017.  ramoh45.07@hotmail.com