U Bužimu je jučer (26. decembra) održana svečana i neobična promocija knjige „Dokle politika praznih prostora?“, akademika, prof. dr. Huseina Muratovića. Svečana je bila s razlogom, jer je ovo 21. knjiga koju je autor napisao, a neuobičajena jer je autor kao svoje goste pozvao sve doktorante, magistrante i najbolje diplomante sa područja općine Bužim, kojima je Profesor bio mentor pri obradi i odbrani njihovih doktorskih disertacija, magistarskih i diplomskih radova. Uz njih, autor je pozvao i privrednike sa područja općina Bužim, Velika Kladuša i Bos. Krupa. Svima koji su došli na promociju autor je poklonio po primjerak knjige i ugostio ih. Zaista neobična gesta. Jer, autor je ovim htio pokazati da u istu ravan stavlja teoriju i njenu praktičnu primjenu u praksi (privredi), što je kod nas rijedak slučaj. Zahvalio se recenzetu knjige (prof. dr. Rifetu Đogiću), uredniku knjige (prof. dr. Mersudu Ferizoviću), lektoru knjige, Kadifi Murastović, profesorici bosanskog jezika, uredniku grafičkog dizajna, Amiru Muratoviću, dipl. ing. informatike, izdavaču „Grafis“, Cazin, supruzi Almi, novinaru i uredniku Portala „ReprezenT“, čiji je redovni kolumnista, dopisniku TV USK-a, Vahidinu Veladžiću i domaćinu, IKC Bužim.

Nakon pozdrava i predstavljanja doktoranata, magistranata i diplomanata, kao uvod, tekst recenzije red. prof. dr. Rifeta Đogića, poročitala je magistrica Halida Softić iz Bihaća, a promociju knjige izvršio je magistar Samir Jašaragić. Pri tome magistar Jašaragić je podvukao da mu je bila čast da mu profesor Muratović bude mentor na diplomskom i magistarskom radu, da je bio strog prvo prema sebi, a onda i prema studentima, nije dopuštao da se na predavanje kasni nijedna minuta, ispravljao je zareze čak i u fusnoti, tako da smo mi, studenti, znali da nema bilo kakve improvizacije ili privilegije. Predavanja su bila studiozno pripremljena, jadnostavno prezentirana, literaturom obezbijeđena i održana baš svaki sat koji je predviđen Nastavnim planom i programom. Stoga i ne čudi činjenica da je nas studenata master studija oko 80% htjelo da nam profesor Muratović bude mentor pri obradi magistarskog rada.

Da bi dokazao obim naučnog i stručnog rada, magistar Jašaragić poimenično je navodio svaki udžbenik i knjigu koju je Profesor obradio, te Zbornike radova u kojima su bili njegovi radovi i pri tome ih pokazivao publici kao vjerodostojan pokazatelj. Uz obrazloženja sadržaja knjige, magistar Jašaragić je rekao da mu je bila čast i zadovoljstvo da mu upravo profesor Muratović bude mentor, recenzent i promotor knjige „Finansiranje projekata bankarskim kreditima, obveznicama, dionicama i fondovskim sredstvima“. Na kraju, poželio je Profesoru dug život i plodonosni rad i da bude još ovakvih promocija.

Prije nastupa autora, pušten je video snimak njegovog nastupa u IKC Zagreb, kada je bila promocija knjige „Palestina i sadizam“, akadekima Seada Alića. Nakon što su pogledali snimak, svi prisutni su ga pozdravili gromoglasnim aplauzom. Autor je publici objasnio zašto je htio da se prvo pogleda ovaj snimak i onda nastavio ukazivati na ključne faktore koji su uslovili najveći demografski egzodus stanovništva BiH u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, budući da ih je danas van granica Države 51,56%. Kao razloge odlaska naveo je: rat i ratna razaranja, pljačke, sirovu pljačkašku (stranačku) privatizaciju, neuspjelu obnovu i oporavak, forsiranje podobnih umjesto sposobnih, nepovoljnu političku klimu, razoren sistem obrazovanja (u kvalitativnom smislu), gubljene strpljenja mladih, obrazovanih ljudi. Uz to, pojasnio je da obrazovani mladi ljudi odlaze u privredu i druge djelatnosti zapadnih zemalja kao „gotov“ proizvod, a da u njega nisu uložili nijedan euro, što je tipičan primjer negativnih eksternalija i što je nedopustivo za jednu malu i nerazvijenu državu, kao što je BiH. Pored navedenog, autor je kao faktore zaustavljanja odlaska ljudi van Države potencirao: neophodnost forsiranja stručnih na račun stranački podobnih, smanjenje neproduktivne javne (lične) potrošnje, svođenje javnog duga u prihvatljive granice (20% iznosa BDP-a), da se javni dug dominantno upotrebljava u produktivne namjene i da se njime stručno i odgovorno upravlja, da javna preduzeća moraju prestati biti utočište stranačkih uhljeba i da se njima upravlja po tzv. „Finskom modelu“ (gdja je upliv stranaka u njihov rad nedopušten), da se moraju eliminisati tenderski „domoljubi“ i PDV mešetari, da je nužno odrediti prioritete razvoja (poljoprivreda, energetika, izvozne grane privrede i obrazovanje), da se mora oporezovati obradivo, a neobrađeno zemljište, da inostrana produktivna ulaganja moraju biti nulti prioritet makroekonomske politike BiH, da se moraju uvesti diferencirane poreska stope, kao što postoje i u Evropskoj uniji, odnosno 5%-tna stopa PDV-a na životne namirnice, lijekove, učila i sl., da monetarnu politiku trebamo staviti i u funkciju privrednog rasta i zaposlenosti, s obzirom da jedna mala i nerazvijena BiH značajno pomaže privrednom rastu i zaposlenosti jedne Njemačke i Švicarske, budući da se naše devizne rezerve u iznosu 17,7 milijardi nalaze u bankama ovih zemalja uz godišnju kamatnu stopu ispod 1% na godišnjem nivou, a da se subjekti iz BiH na istom tom (zapadno) tržištu zadužuju po stopi od oko 6%, uz visoki i lako utrživi kolateral (hipoteku), što je apsurd. Da Centralna banka BiH i dalje radi po sistemu Curency boarda (Valutnog odbora), krivi su naši političari jer kada bi im bilo dopušteno, oni bi KM štancali do vrtogalvih granica, pa bi inflacija bila nepodnošljivo visoka. Na kraju, autor ispravno zaključuje: Državu možemo i moramo spasiti korektnim radom i sa pozicija kojima smo kao ljudi dorasli u istinskom kvalitetu, a ne po stranačkoj hijerarhiji.

Naše ljude u dijaspori autor je podijelio u tri grupe:

  • starije od 65 godina, koji razmišljaju o grobnom mjestu u rodnoj grudi;
  • mlade od 20-tak godina, rođene u inostranstvu, za BiH ne veže gotovo ništa i oni će za 10-tak godina, pri dolasku u BiH, morati tražiti prevodioca kada budu obilazili mezarja (grobove) svojih predaka;
  • one od 25-55 godina, pored emotivnih, treba za Državu vezivati i interesno, formiranjem Ministarstva za dijasporu, slobodnim unosom kapitala, povoljnim fiskalitetima i preferiranjem onih koji imaju više djece i koji zapošljavaju veći broj ljudi.

Autor je naveo koje je investicione projekte uradio na području Općine prije i poslije rata, da je autor Elaborata o osnivanju Općine Bužim i Srednje škole Bužim, da je inicirao, u saradnji sa Mjesnom zajednicom Varoška Rijeka, izgradnju Društveog doma „Enver Mustafić“ sa sadržajima koje nema nijedna Mjesna zajednica u BiH: prostorije pošte, mjesne ambulante, Mjesnog ureda, prostorije za sastanke Mjesne zajednice, mesnice, prostoriju za protupožarnu zaštitu, kafanu i prostoriju za Nogometni klub „Mangan“ Varoška Rijeka. Uz to, bio je i najveći donator pri izgradnji  ovoga Doma, a preko poslovnih veza obezbijedio gro donacija u materijalu. Pri otvaranju Doma u maju 1990. godine, pred pet hiljada građana govorili su general Hamdija Omanović i Husein Muratović, uz bogat kulturno-zabavni program. Uz to, profesor Muratović obezbijedio je više desetina stipendija za studente, zaposlio oko 100  ljudi i odobrio desetine kredita za izgradnju kuća na području Bužima. Pored rada u privredi, Profesor je radio u poslovnoj banci i na univerzitetima, ali je uvijek bio vezan za svoju Varošku Rijeku, govoreći da su mu draža krajiška brda od bilo kakvih solitera u velikim gradovima, te da se stvarati može bilo gdje ako čovjek ima dovoljno pogonske energije i osjećaja za mjesto, gdje je kao dijete, prvi put ugledao sunce.

Nakon izlaganja autora, uslijedila je diskusija na predmetnu temu u kojoj su učestvovali: lokalni biznismen Samir Buljubašić, dr. Rifet Šahinović, dr. hemije Husein Nanić, biznismen Amir Makić, biznismen Husein Skenderović iz Crvarevca, biznismen Izet Galijašević iz Velike Kladuše, bivši načelnik općine Bužim, Zikrija Duraković, biznismen Izet Ljubijankić i predsjednik Patriotske lige Bužim, Sead Šahinović. Svi oni su se fokusirali na predmetnu temu, pohvalili autora i konstatirali da Bužim treba biti ponosan što prvi put u historiji Bihaćke krajine ima jednog akademika iz oblasti ekonomije, a da je pri tome iz Bužima i da u njemu živi.

Po završetku promocije, druženje je nastavljeno u restoranu „Glamur“ u Bužimu uz dobru staru sevdalinku. Zaista pohvalno, budući da je autor na večeru pozvao sve uzvanice, ljubazno ih ispratio i pokazao da je gost uzvišena kategorija kod nas u Krajini. Esad ŠABANAGIĆ