Žudnje za pohlepama, dominacijama,…s jedne strane te pomanjkanje kulture, obrazovanja,..s druge strane, između ostalog, rezultat su ambijenta u kojem danas živimo kako na globalnom tako i na lokalnom nivou. Nažalost živimo u vrijeme: kriza, terorizma, nasilja, nepravdi, estremizma, nejednakosti, migracija, diskriminacije,…Hronologija, žestina, intenzitet,… povijesnih događanja tokom životnog doba Hadži Hasana ef. Rizvića (1876-1939) nas upućuje na zaključak da su i ondašnja globalna turbolentna kretanja bila veoma slična današnjici. Hadži Hasan ef. Rizvić se rodio u doba kada je Osmansko carstvo proživljavalo svoje zadnje godine na ovdašnjim prostorima. Znači, Hasan je odrastao i formirao se kao zrela osoba u doba Austrougarske monarhije, ali još uvijek pod snažnim naslijeđem Osmanske vladavine. Za one koji novo doba računaju od otkrića Amerike (1492) Hasanovo rođenje donekle se poklapa sa vrhuncem novog doba koje su brojna tehnička i druga otkrića „preobrazila“ u moderno savremeno doba koje i danas živimo.

Na osnovu dokučivih izvora, uglavnom pisane bibliografije kao npr: Bihać i Bihaćka krajina, 1890., Pounje u Bosanskoj krajini, Beograd, 1925., Nacionalni i politički razvitak Muslimana, treće izdanje, Sarajevo, 1972), Islamska epigrafika, knjiga III, Sarajevo,1982., Velika Kladuša kroz stoljeća (Rijeka, 1987., str.180), Cazinska buna 1950., Sarajevo, 1991., Historija Bošnjaka,drugo izdanje, Sarajevo, 1998., Džamije USK, Bihać, 2009., Zbornik Cazinska krajina XX stoljeće, Zagreb, 2011., 90 godina Crvenog križa Velike Kladuša 1924-2014, Velika Kladuša, 2016., Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, Bos. Krupa, 2018., Zemlja krajiška, Cazin, 2021., … moguće je vjerodostojno sagledati mozaik zamršenih zbivanja i okolnosti složenih političkih, kulturnih, vjerskih,… (ne)prilika na prostoru današnje Velike Kladuše u životnom dobu Hadži Hasana ef. Rizvića (1876-1939).

Dični Karlovčanin Radoslav Lopašić (1835-1893) pravnik, povjesničar, akademik, prema Wikipediji „živi arhiv“. Po mnogima specijalist za mjestopisne i povijesne crtice. U više navrata proputovao je Bihaćku krajinu sakupljajući građu za knjigu koja je nezaobilazna bibliografija povijesti ovog kraja. Još nismo dokučili da li je tokom svojih putovanja susreo Hadži Hasana ef. Rizvića. Realno je za pretpostaviti da jeste! Znamo iz drugih putopisa kada su stranci pohodili ove krajeve da su im imami redovito bili sugovornici. Priloženi tekst sa specifičnim  jezičnim slojem je još uvijek razumljiv većini ovdašnje populacije.

Behar, List za zabavu i pouku od 15. januara 1905. publikuje Javnu izjavu 16-torice građana Cazinskog  kotara koji su doputovali u Redakciju Bahara sa ciljem da odgovornog urednika Edhema Mulabdića privole da objavi njihovo reagovanje na klevete, laži, uvrede,…koje su publikovali „Srbobran“ „Hrvatsko pravo“,…, a  koje su bile uperena na  kotarskog predstojnika Atifa ef. Bahtijarevića i cazinskog načelnika Ćorovića. Odgovorni urednik priznaje da ovakvi prilozi ne spadaju u njegov list, ali nije mogao odbiti  molbu 16-ce Krajišnika koji su iz daljine maksuz posegli u Sarajevo da demantuju laži, klevete,.. moralnih propalica.

Autor piše da je 1922. godine, znači kad je Hasan Rizvić imao 42 godine, obišao 149 naselja u Srednjem Pounju, da je razgovarao sa preko 400  staraca od 60 do 100 godina. Među naseljima Cazinskog sreza pod brojem 118. opisana je Mala Kladuša i na str.602 navedeno „Rizvići 5k.“

Treće izdanje navedene publikacije (Sarajevo, 1972) na 274 stranice hronološki opisuje „Mulimansku komponentu u jugoslovenskom nacionalnom  mozaiku“. Vjerski i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini bili su u centru pažnje svih državnih formacija, a posebno od dolaska Austrougraske monarhije (1878).

U knjizi „Džamije“ autentično i prihvatljivo je opisan dio povijesti zavičaja Hadži Hasana ef. Rizvića. Iz ove knjige, između ostalog, možemo saznati kako nijedno naselje današnje općine Velike Kladuše nije imalo status grada prije dolaska osmanske Turske (str. 19) niti su taj status dobila u doba osmanske Turske. Prema ovom izvoru treba biti oprezan jer među popisima „poznatih kula“ koje se mogu poistovjetiti sa „starim gradovima“ nema nijedne iz Hasanova zavičaja i bližeg okruženja (str.20). Čak nema nijedno naselje obilježeno kao selo.

U publikaciji „Stanovništvo Bosne i Hercegovineu periodu 1879.-1991. godine“ ( Sarajevo, 2021. godine, COBISS. BH-ID 46914822) informativno stručnog karaktera, između ostalog, imaju i statusna obilježja naselja, npr. grad, gradsko naselje, gradski kotar, ispostava, okrug, općina, selo seoska općina, trgovište, seosko naselje,…Prema navedenoj publikaciji prvi službeni popis stanovništva obavljen je na dan 15.juni 1879. godine. Popisi koje je obavljala Osmanska vlast, npr iz 1851. i dr. su djelomični (popisivala se samo muška čeljad,…).Prema popisu iz 1879. rodno mjesto (Kladuša mala) Hadži Hasana ef. Rizvića pripadalo je Cazinskom kotaru ( 27.772 stanovnika) imalo je status sela koje je imalo 303 kuće, 984 muške i 926 ženske osobe (svi muhamedanovci). Kladuša velika imala je status trgovišta sa 277 kuća, 900 muških i 833 ženskih osoba (svi muhamedovci).Popis iz 1931. neiskazuje posebno podatke za Kladušu malu. Tad je ovo područje bilo u sastavu Vrbske banovine, Cazin je bio srez sa 8.237 kuća i 47.383 stanovnika, a Velika Kladuša općina sa 1674 kuće i 8.990 stanovnika  od kojih 4.574 muške osobe.

Zbornik „Cazinska krajina XX stoljeća“ je nezaobilazna bibliografija recenzne povijesti sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine zbog desetine naučnih radova.

U ovaj prilog, između ostalog, uključen je zbog naučnog rada :“Bihaćke muftije i njihov značaj u Cazinskoj krajini“ koji obrađuje: Osmanski period 1593-1878., Austrougarski period 1878-1918., Vrijeme Kraljevine SHS/Yugoslavije 1918-1941. Ako ovaj i naučni rad :“Vjerske u kulturne prilike Cazinske krajine za vrijeme monarhističke Jugoslavije (1918.-1941.) uporedimo s predhodnom knjigom (Džamije…) na više mjesta zapazićemo i ime Hasana ef. Rizvića.

Ova Monografija je neprocjenljive važnosti za bolje razumjevanje vjersko kulturnih (ne)prilika i okolnosti, društvenih procesa (sukobi sa muslimanskim konzervativnim krugovima, zamjene jezika, pisma,…, prilagođavanje arebice, nacionalno vjerski odnosi, reforme mekteba i poduke, organizacije, mobilizacije, poreske reforme, agrarne reforme,…..).

Nema sumnje da je Hadži Hasan ef Rizvić u svom radnom dobu pripadao malobrojnom elitnom sloju krajiškog društva. Ovu  konstataciju najzornije potvrđuje njegovo imenovanje za prvog imama Gradske džamije 1901. po osnovu ukaza reisa Čauševića i pune saglasnosti predstojnika Atifa ef. Bahtijarevića.

O životu na ovim prostorima u doba odlaska Osmanlija i dolaska Austrougraske monarhije imamo tekstova u više knjiga. Među opsežnijim, prihvatljivijim,.. je svakako povijesni roman „Zemlja krajiška“ (Cazin, 2021).

Radi se o porodičnom romanu na kojem je autor radio više godina koristeći, između ostalog, i arhivu Austrougarske monarhije koja se odnosi na današnje područje Cazinske krajine. Autor je u tančine opisao životne (ne)prilike ljudi na ovim prostorima tokom smjene sistema i režima vladavine (1878-1908) svjetskih velesila. Roman je, između ostalog, krcat konkretnim imenima ljudi koje potomci i danas razaznaju. Nema nikakve sumnje da je u navedenom vremenskom period život i djelovanje Hadži Hasana ef. Rizvića bilo prožeto, okupirano, fokusirano,… svim životnim pitanjima (šta će biti sa ovim, onim, a ponajviše sa vjerom,…)

U romanu „Glasovi sa granice“ (Istočno Sarajevo, 2016) Kladuščanin Anđelko Anušić (Gradina kod Velike Kladuše, 1953) opisuje svoje porodično koljeno literazujući životne sudbine i tamni povijesni vijalet kroz barutna vremena između Vojnih krajina.

Zasluge, tragovi,…

Hadži Hasan ef. Rizvić (1876-1839) bio je učena, bogobojazna, čestita ličnost. Proživio je  četiri državne formacije (Osmansko doba, Austrougrasku monahrhiju, Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca, Kraljevinu Yugoslaviju) u svom zavičaju i u svakoj ostavio prepoznatljive tragove. U povijesnoj periodizaciji nadživio je u novo doba, a ostalo u modernom savremenom dobu. U svim pripadajućim društvenim sistemima njegov zavičaj, današnja Cazinska krajina,  bio je zapostavljen i zapušten pasivan  region sa veoma izraženim siromaštvom, neimaštinom, izložen opakim bolestima (trbušni tifus,…).

Aktivno je sudjelovao u svim društvenim procesima (tranzicije sistema, migracije, širenja pismenosti, suprostavljanja nepravdama, aneksiji 1908., nacionalnom i političkom razvitku Muslimana, agrarnim reformama,…). Nije oklijevao u javnim suprostavljanjima nepravdama prema svom zavičaju i njegovim ljudima. Bio je predvodnik u brojnim konkretnim društvenim avangardnim aktivnostima svog doba.

Posebno je zaslužan u širenju pismenosti, reformi mektebske nastave (napuštanje koncepta sibjan i prihvatanje ibtidalije 1892/1914), izgradnji vjerskih i školskih objekata, časnom obavljanju službe prvog imama u Gradskoj džamiji (1901-1909) mjesta Velika Kladuša, osnivanje Crvenog križa 1924. godine u Velikoj Kladuši, jačanju političke svijesti Muslimana i njihovim patriotskim opredjeljenjima,…

Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge!

Velika Kladuša, 10.05.2024. ramoh45.07@hotmail.com