Piše: Hasan ZULIĆ
Skupština Unsko – sanskog kantona je 10. jula nadpolovičnom većinom izglasala nepovjerenje i razriješila Vladu Izudina Saračevića. Pravovaljanim glasovanjem zastupnika sastavljena je nova skupštinska većina koju čini četiri zastupnika SDA, po četiri poslanika iz SDP i DF, te po dva zastupnika iz SBB i Laburističke stranke, a ovjerena je i manjinska Vlada sastavljenu od ministara iz SDA i SBB na čelu sa Huseinom Rošićem iz SDA. Već u praskozorje općinskih izbora izvršeno je propitivanje, promišljanje i osluškivanje stavova i vjetrova koji pušu na krajiškoj političkoj sceni. Javnost i politička elita bili su zaokupljeni epizodama igara i prijestolja u kojim je Kamber Hozanoviću zabio (auto)gol, Bajrić Jusiću … Povoljan vjetar u leđa koji je zapuhao iz sjene drugog političkog oblaka u prvom saffu krajiške SDA rasvijetlio je cilj: izbacivanje programski sestrinske A-SDA, iz javnih financija i zakrčenje trećem putu da isisava javni novac iz kantonalne kase i profitabilnih javnih preduzeća. Strategija je jednostavna: steći monopol nad javnim financijama i osigurati buduće zadovoljenje osobnih financijskih profita, te zadržati poziciju i moć vlasti, preko kojih će se vedriti i oblačiti u ukupnim kantonalnim ekonomskih i društvenim tokovima. Potisnuti na okrajak odlučivanja dojučerašnje oporbene stranke pridružile su se projektu rušenja i novačenja vlasti i neočekivano dobile priliku da formalnom podrškom izvrše uspješnu trgovinu uslugama. Partnerstvo u velikoj trgovačkoj koaliciji „desno – lijevo“ nije se vodilo načelom programske podudarnosti i svjetonazorske sličnosti. Krajiški kružok okupljen oko političkog obiteljskog stabla Bakira Izetbegovića, bez dovoljno analize uzročno – posljedičnih odnosa zajahao je kljuse na izdisaju. Lonac drži vodu dok se ne razbije, kaže se u narodu, pa tako predrasude i nepovjerenje pojedinih priučenih političara i zastupnika iz SDA, presvučenih u Bajrić – Kamber odoru da samo baštinici njihovog sustava vrijednosti mogu biti dobri momci i zastupnici, izgurao je ustranu osnovni strategijski cilj – partnerski savez sa A-SDA, a već izaziva uzmak vjernog narodnjačkog biračkog tijela. Izudin Saračević je sada povijest, na čelo izvršne kantonalne vlasti popeo se samozatajeni i lucidni, vjerni podanik SDA, Husein Rošić. Ovo je predizborno vrijeme i godina praznog hoda, njegovom od moći ovisnom timu treba dati šansu, ali sve je jasnije da će biti u nemogućnosti da bilo šta pozitivno pokrene iz ekonomske agende. Zašto je potonula Vlada Izudina Saračević? Evo nekih trendova koji oslikavaju rad izvršne vlasti u timingu jedne i po godine mandata. U zoni svoje odgovornosti Vlada je u januaru i februaru 2015. godine provela gubitke koje je neodgovorno ostvarila istrošena Vlada Hamdije Lipovače i već u martu nagomilane su obaveze preko 61 milion maraka. Uprkos 23,5 miliona maraka kratkoročnog i dugoročnog komercijalnog zajma, Vlada je uspjela ispuniti plan gotovinskog gubitka za fiskalnu godinu dva mjeseca prije roka i time produžila „ledeno doba“ za ravnotežu javnih financija. U potrazi za najboljom formulom koja omogućuje uvođenje mjera koje umanjuju fiskalnu krizu, Vlada je odbacila odbranu deficita i već u aprilu zastala pred stubištem kojim je Kanton mogao pobjeći iz financijske močvare financiranja skupog i neučinkovitog javnog sektora. Najavljeno smanjenje javne potrošnje kroz umanjenje prirodnog odliva uposlenih i smanjenje cijene rada (uštede) nije se dogodilo, pa je izostalo i očekivanje za mogućnost rasta realne ekonomije. Iako je naslijedila golem dug i zabrinjavajući deficit, Vlada je mogla uravnotežiti javni budžet na rashodnoj strani i kroz pojeftinjenje javne potrošnje, uz posebnu kontrolu novog zapošljavanja i u izdacima uštedjeti najmanje 20 miliona maraka. Budžet USK-a za 2015. godinu imao je ugrađen deficit. Manjak u kantonalnoj kasi je posljedica sustavnog deficita koja je dozvolila izdatke više nego što se oprihoduje. Budžet svake države prestavlja presjek interesa i sliku vrijednosnog sustava jedne države. Kako se kantonalni budžet temelji na kreditnoj igli i okrenut javnoj potrošnji, nikako razvoju, pretvorio se u rovovsku borbu za kašiku na zajedničkoj sofri. Zato je godina protekla u igrokazu Vlade i budžetskih korisnika. Ovaj sraz razbudio je šansu za loš krajnji ishod. Rizik planiranja reformi, doduše bio je visok zbog jakih protivnika promjene. Sindikati i budžetski korisnici trenirali su ugodno s korisnim, dražbovali su kokuzan budžet, umjesto da se razgovaralo kako i na koji način rasporediti rashode, a na koju vlast nije imala odgovor. Budžetski korisnici cijelu godinu viču i traže nezarađeno, a Vlada izmišlja kreditiranje javne potrošnje da bi sakrila prazna mjesta gdje treba da budu reforme. Deklarativna podrška provođenju reformskih zadataka, kao prvi prvenstveni cilj krenuo je u pogrešnom pravcu; ništa se nije mijenjalo osim što se zaduživalo kako bi se pokrpio budžetski abez iz kojeg se financira politika, administracija i socijalni transferi. Kantonalna vlast neistinito je podržala promjene socijalno – ekonomskog obrasca i zakočila proces u trenutku kad je valjalo povući poteze na smanjenju javne potrošnje, prije svega u svojim redovima, ali i glomazne administracije. Uštede i pojeftinjenje javnih troškova valjalo je početi od onih koji ostvaruju najbolje rezultate u sustavu, političari, vlada, skupština, agencije, zavodi, uredi, fondovi, sve je to trebalo smanjiti.
O nužnosti reformi govorili su oni koji bi s promjenama najviše izgubili i zato su promjene gurnute ustranu, a narodnjačke stranke SDA i A-SDA sustavno su štitile javnu i državnu administraciju, jer je ona centralno mjesto njihova opstanka. Loše kadroviran politički saraj velikim dijelom je krivac za promašaj ostvarenja ciljeva vlade. Kantonalna koalicijska vlada nije prihvatila izazov planiranja i ostvarivanja ekonomske reforme radi pokretanja procesa oporavka i modernizacije ekonomije, jačanja održivog ekonomskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta. Zgrčeni i skromnog znanja i sposobnosti, ministri nisu dali reformski odgovor na proteste budžetskih korisnika; kad je grupa poljoprivrednika zaprijetila da će blokirati granični prijelaz Izačić i spriječiti protok ljudi, roba i kapitala resorni ministar brzopleto isplaćuje poticaje u kešu iz kredita, a da ne zna kome i zašto, drugi ministar ovjerava rad na neodređeno vrijeme 250 prosvjetara, primljenih na određeno vrijeme ili im je prestao rad zbog manjeg broja učenika, treći u paramparčad razbija Novaličev moratorij na novo zapošljavanje u javnom sektoru i zapošljava 30+100 policajaca i time definitivno određuje status Grada Bihać kao Uhljebopolis, četvrti rak ranu zdravstva liječi melemom, a uzroke gubitka bolnica otvorene šake prepušta Svevišnjem. Kantonalne financije nisu vođene transparentno i prema zakonu. Prema izvještaju Ureda za reviziju institucija FBiH, Budžet USK-a za 2015. godinu nije zasnovan na ostvarivim prihodima i primicima, posebno zaduživanja, planiran je i negativan tekući bilans. Na dan 31.12.2015. (datum bilansa) iskazan je tekući deficit u iznosu od 4.903.140 KM, a neraspoređeni višak rashoda nad prihodima (akumulirani deficit) povećan na 69.766.685 KM. Dospjele obaveze pravosudnim presudama u iznosu od 68.724.159 KM (bez zateznih kamata) nisu evidentirane u knjigovodstvu. Kako računovodstvo nije zasnovano na računovodstvenim principima, financijski refultat tekuće godine i akumulirani deficit nisu tačno iskazani. Ukupan financijski rezultat za 2015. godinu manje je iskazan za iznos od najmanje 1.695.242 KM, a samim time i akumulirani deficit. Namjenska novčana sredstva u iznosu od 15.140.000 KM koja su odlukom Vlade Hamdije Lipovače korištena za tekuću likvidnost (sredstva za pretvorbu poljoprivrednog zemljišta 5.500.000 KM, ESCROW privatizacijski račun 5.490.000 KM i sredstva za zaštitu i spasavanje 1.700.000 KM) nisu vraćena na datum bilansa za 2015. godinu. Više puta sam javno ukazao na netransparentnost vođenja kantonalnih financija, posebno iskaza rezultata poslovanja i novčanih tokova, predlagao mjere i rješenja, ali gluhi vladini telefoni onemogućili su da uspostavim bilo kakav kontakt. Ne može se reći da Vlada nije učinila ništa, dobar primjer je akreditaacija Univerziteta u Bihaću i koske borbe protiv korupcije nastale procesiranjem bivšeg premijera i menandžmenta Unsko – sanskih šuma, ali i golema šteta. Sporošću ježa Vlada je izvlačila Kanton iz krize i da je nastavila rad taj jež bi postao anakonda koja samo pluta u baruštini. Vlada Izudina Saračevića, zbog obaveze provedbe ekomske agende zaspala je u strahu od najezde zahtjeva budžetskih korisnika, a onda je utonula u nirvanu i nije se probudila dok nije poljubila tablu i sišla s vlasti kao koleteralna žrtva sučeljenih različitih interesa vezanih za akademsku zajednicu u Bihaću (ova afera još nije svršena, pa nju ne evidentiram u ovom uratku). Ne radujem se ničijem plesu na litici, pa ni sunovratu sada već bivšeg premijera, ali ozbiljan analitičar treba da prihvati tu nesreću onako kako jeste, ni manje ni više nego odista kako se zbilo. Izudin Saračević je netolerantan i arogantan, pun sebe da ne zna šta će od sebe, s klicom despota u egu, zacijelo nije uspio naći svoje ogledalo.
Na poziciju premijera nije postavljen samo da gleda i razgleda, već da progleda i ako se njegovo okružje ne mijenja valjalo je promijeniti svoje uvjerenje, ono je jalovo. Zato nije uspio promijeniti stil ni sadržaj svog rada. Mada je naslijedila tešku ekonomsku situaciju i golem javni dug i deficit u budžetu, javnost ni danas gotovo na polovini mandata ne zna šta vladin tim misli o tome kakva je njihova namjera i šta je njihov outlook. Šta su odredili kao glavni smjer svog djelovanja: hoće li raditi samo sapinjane reforme u javnoj upravi ili je riječ o propulzivnoj poticajnoj gospodarskoj politici usmjerenoj na stvaranju uvjeta za prodor i provedbu stranih investicija. USK se našao u okruženju, u pitanju je goli opstanak. Kako se izboriti za njega ako Vlada nije našla svoj put. Zato je potonula Vlada Izudina Saračevića. Ulazak u slijepu ulicu nije uzrok razrješenja Vlade, jeste povod i značajan element taktike rušenja. Razlog za razrješenje je sukob interesa SDA i A-SDA; strateški interes obje stranke je ko će držati pod kontrolom kantonalnu kasu, profitabilna javna preduzeća i visoko obrazovanje. Uspostavom nove skupštinske većine, SDA je dobila zeleno svjetlo da pod svoju kontrolu stavi sve, posebno financijske tokove i obrazovanje u Kantonu. Hoće li nova vlast imati hrabrosti da konačno donese program preuređenja javnog sektora i primjene ostalih mjera iz prihvaćene i obavezujuće Reformske agende? Hoće li biti reformi ili ih neće biti, ili će ostati stanje quo ili će promjene postati status quo? Može biti bidne, a može biti i ne bidne, reklo bi se u Bosni.