Inshallah, narodni zastupnici, Inshallah
-Ne treba se uvijek ponašati isto, samo oni koji se znaju promijeniti, s promjenom situacije će se spasiti – Ezop
Piše Hasan ZULIĆ
Svi u vlasti, od države do lokalne zajednice imaju namjeru provesti reformske zadatke i u tom pravcu usmjeriti aktivnost na smanjenje javne potrošnje, kao prvi prvenstveni cilj. Međutim, šta vrijedi galop kada se krećemo u pogrešnom pravcu; ništa se ne mijenja, osim što se zadužujemo iz dana u dan kako bi se pokrpio abez u budžetu iz kojeg se financiraju politika, administracija i socijalni transferi. Iako se najavljuje da će se reforme ubrzati, ne vidim ni jedan plan kako USK i ostatak Federacije BiH izvući iz tehnološkog, ekonomskog i civilizacijskog nazadovanja. Moć da se reforme stave kao prednost već je izgubio napetost, zanesenost je splasnula. Vlast neistinito podržava promjene socijalno-ekonomskog obrasca i koči proces u trenutku kad valja povući poteze na smanjenje javne potrošnje, prije svega u svojim redovima, ali i glomazne administracije, tako što će investirati u realnu ekonomiju, zamajac razvoja. Štednju i racionalizaciju troškova trebalo je početi od onih koji ostvaruju najbolje rezultate u sustavu – političari, vlada, skupština, agencije, zavodi, uredi, javne ustanove, fondovi, i sve to valja smanjiti. O nužnosti reforme javne uprave govore oni koji bi s promjenama najviše izgubili, i zato su promjene gurnute ustranu, narodne stranke štite javnu administraciju kao zakon medvjeda, jer je ona centralno mjesto njihova opstanka. U praskozorje općinskih izbora, upravljanje krizom je prazan iskorak u službi usredočenja na djelovanje i međuzavisnost sa svojim biračkim tijelom. Federalni poslanici odista su rođeni pod sretnom zvijezdom, isuviše zadovoljni sadašnjoću da bi se previše bavili budućnošću, sve do kraja mandata mogu uživati u radu ili neradu, njihova novčana primanja neće biti umanjena. Osnovna plata profesionalnih zastupnika kreće se od 2.500 do 3.500 maraka, plus paušal, naknada za topli obrok, naknada od 500 maraka za odvojeni život, naknada za smještaj od 150 maraka mjesečno, pravo na naknadu troškova za mjesečno četiri posjete obitelji u dane vikenda, naknade za rad u komisijama, i kad se sve sabere i oduzme, mjesečna primanja profesionalnih poslanika nisu ispod 4.000 maraka mjesečno.
Zastupnici sjede u skupštinskim klupama kao da će razdrijeti reformu ohološću i dostići planinu visinom. U četverogodišnjem nezasluženom odmoru, narodne uzdanice dosegnuće imetak svojih potomaka. Pitam se hoće li Bože dragi, taj naš naraštaj imati imetak za život kad dostigne snagu i opaše se moći? Inshallah, narodni zastupnici, Inshallah! A kakvo je stanje u USK-u? O tome nemam precizne podatke, ali imam upit. Pitanje glasi: kao građanin, tražim od Ministarstva financija da izravno ili putem Komisije za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala, izvrši inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o plaćama i naknadama izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima zakonodavne i izvršne vlasti u USK-u. Nadzor je potrebno izvršiti u smislu obračuna plata i naknada kod svih organa i institucija na koje se zakon primijenjuje. Po izvršenom inspekcijskom nadzoru molim de se izvještaj objavi u vladinim medijima. Ugnjetavanje statusa quo. Nedavo je premijer Izudin Saračević imao priliku da javnosti konačno predstavi reformski program Vlade. U emisiji TVUSK-a, više od jednog sata, bez činjenica ili polemike premijer je prosipao svoje prazne fraze do besvijesti i tako umjesto smislene priče gledaocima te lokalne televizije prodao tlapnju. Reklo bi se ništa novo, tlapnja na ovim prostorima, već desetljećima gospoduje u javnoj komunikaciji umjesto svrsishodnog dijaloga. Većina naših političara, posebno onih koji legnu kao podmazivači strojeva, a ustanu političari sufleri, preziru ono što se zove javnost i ne žele da se bave problemima ljudi. Oni uživaju u statusu quo, jer su zatvorena društvena grupa koja brine samo o svojim interesima, a do promicanja interesa raje stalo im je kao do lanjskog snijega. Pojednostavljeno rečeno, ovdašnjoj političkoj kremi jedino odgovara stečeni položaj, jer time osiguravaju zadovoljenje osobnih financijskih profita i zadržavanje pozicije vlasti preko koje vedre i oblače u Kantonu i općinama. Svjesni su jednog i zbog toga su u strahu: bilo kakve promjene u interesu države i raje, zamešće orkanski vjetar aktuelnu političku elitu s pozicije i izvesti tamo gdje su najbolji – na optuženičku klupu zbog uništavanja i pljačku zemlje. Vlast, za sada čini malo ili nimalo da sačuva državu i njenu prošlost odmakne od sadašnosti i budućnosti, okretanjem rješavanju ekonomskih i socijalnih problema. Čvrsto zatvorenih očiju pred stvarnošću, vlast nema odgovore na sutrašnjicu; s jedne strane kantonalna Vlada u petak nezna šta će raditi u ponedjeljak, a s druge strane mnogi građani moraće se pobrinuti za svoje živote. Postoje dobri razlozi da postanu zabrinuti, u njihove živote ugnjijezdila se nezaposlenost. Problem dodatno pogoršava nerazumijevanje pravih uzroka ugroze, konkretno opasnu situaciju nezaposleni pokušavaju riješiti odlaskom u pečalbu trbuhom za kruhom, ne birajući hoće li kidati đubar ili kupati mrtvace. Na kraju, kazaću veliku istinu, ako vlast ne promijeni svoje misli neće biti u stanju riješiti probleme koje su tim mislima stvorili. Osim naslovnica u štampanim medijima i uvjerljivo izjavnim pričama u mainstream elektronskim mrežama, Skupština i Vlada USK-a do danas nema akcioni program preuređenja javnog sektora i provedbe ostalih mjera iz prihvaćene i obavezujuće Reformske agende. Ili će biti reformi ili ih neće biti, ili će ostati stanje quo ili će promjene postati status quo? More biti bidne, a more biti i ne bidne, reklo bi se u Bosni. Neka nam Bog bude u pomoći!