Ima u Krleže misao koja se često govori studentima ekonomije; neuka majka zna bolje rasporediti kućni budžet od svih ministara financija. Pokušajte u svom kućnom  budžetu planirati da ćete potrošiti 400 maraka, a zaraditi 300 maraka! Oni što donose budžete, od države do općinske razine vlasti morali bi voditi računa o ravnoteži financijskog plana (budžeta) u prihodnoj i rashodnoj strani (00), dakle ponašati se domaćinski. Usvajanjem budžeta za 2017. unsko–sanska zakonodavna i izvršna vlast se preračunala pa Vlada Huseina Rošića sada radi rebalans. Radi se o naknadnoj promjeni ili uravnoteženju financijskog plana zbog prihoda ili troškova većih ili manjih od planiranih u budžetu. Da bi se uspostavila ravnoteža izravnava se prihodna i rashodna strana. Budžet ide u rebalans zbog nerealnosti procjene pojedinih budžetskih prihoda, ali i potrebe povećanja pojedinih izdataka. Vlada je u oktobru prošle godine znala da se masa za plate prosvjetnih radnika iznenada povećala za preko dva miliona maraka i da je prihod po osnovu indirektnih poreza smanjen za osam i po miliona maraka. Tako je ovaj rebalans budžeta, jednostavno rečeno, naknadna promjena zbog manjih prihoda i većih troškova od planiranih izdataka. Naime, Ministarstvo obrazovanja nije počelo s onim što je ispravno i ekonomski održivo, rješava posljedicu, a uzroke potiskuje u stranu. U posljednjih pet godina broj učenika u osnovnih i srednjim školama smanjio se za 6.000 učenika dok se broj učitelja i nastavnika povećao. Ovo apsurdno stanje u našem školstvu Vlada namjerno zataškava i staje u odbranu najmanje 300 prekobrojnih (primljenih na određeno vrijeme ili ostali bez posla zbog smanjenog broja učenika čak za najmanji pedagoški standard razreda). Rebalans budžeta donosi nastavak dosadašnje politike, Kanton će se i dalje morati zaduživati za financiranje tekućih izdataka. Vlada nema opciju da smanji masu za plate u obrazovanju nego ministrici financija daje zeleno svjetlo da pripremi teren za novo zaduženje. Da bi financirala svoje obaveze i ranija dugovanja Vlada se dodatno zadužuje kako bi vraćala kredite. U financijskoj gimnastici duboki je strukturalni deficit, jer su prihodi i primici znatno niži od ukupnih izdataka zbog bahatog zaduživanja. Kredit se traži za tekuće rashode (troškovi, izdaci), a ne za neku reformsku mjeru. Predloženi rebalans budžeta je najgori mogući scenarij za Kanton, ali i buduće vlade jer ne donosi ni jednu mjeru uštede već se njime ide u daljnje zaduženje. S ovim rebalansom pokriće se interesi SDA, ali i trabanata u vlasti, a Vlada nastavlja bahaćenje i uvredu odgovornog ponašanja utabanom praksom – zaduženjem, a reforme se ne provode. Zaštita interesa svoje biračke klijantele i izgradnja budućnosti na izbornom rezultatu moto je vladajućeg političkog pogona. Rebalansom će se prividno riješiti situacija, obavit će novo zaduženje, a dio obaveza kao i lani prebaciti na slijedeću poslovnu godinu. Zaduživanjem budžet neće biti stabilan i uravnotežen, hoće rasti deficit, zajedno s njim će rasti i javni dug, jedino što je sasvim izvjesno da USK stabilo pada, svi ekonomski trendovi vode prema još većoj dubiozi. Valjalo bi izbjeći novo zaduženje kako se ne bi ugrozio kreditni rejting i pristup kreditima i zaključati riznicu novca 1 oktobra i sve do kraja tekuće godine financirati ledeni pogon. Nadolazeća godina je izborna, a to je u pravilu vrijeme praznog hoda bilo kakvih promjena nabolje. Niko ne zna koliko će Vlada Huseina Rošića spržiti maraka deficita, samo naivni mogu očekivati da će zaostajanje u ovoj fiskalnoj godini nadoknaditi se oštrim rezovima u rashodnoj strani budžeta uoči općih parlamentarnih izbora. Dražbovanje rebalans traje do kraja septembra, na švedskom stolu samo je jedna opcija – dodatno zaduženje putem komercijalnog kredita što za posljedicu ima skok minusa u deficit. Što će prevagnuti u Skupštini USK-a ovisi o odnosu snaga i interesa u trgovačkoj koaliciji, ali i na javnoj sceni koja, za sada kao uvijek šuti kao zalivena. Autor: Hasan ZULIĆ