Dnevnik jednog analitičara (8)

Već dugo, u svakoj kolumni koju objavljujem potičem i dozivam gospodarske i socijalne reforme, a one ne dolaze. Koji je osnovni razlog neprovedbe najavljenih i obavezujućih promjena ekonomsko – socijalnog obrazca? Je li to pritisak interesnih skupina takve snage da blokira Vladu kao izvršnu vlast i Skupštinu kao zakonodavnu vlast u provedbi reformi u USK-u ili se precjenjuje otpor tih socijalnih grupa (građanski aktivizam nema pravo donositi odluke) radi alibija decision maker (donosilac odluka) koji se umjesto neugodnih reformi i postojećeg za njih privilegovanog statusa quo razborito odlučuje za prazan hod?Da li se sjećate, okićen slavom političke moći, krasnorječivog, obrazovanog mladog zelota svekolikih promjena koji je sugrađanima – Bišćanima punih šest godina pokazivao kako treba da žive, na svom primjeru? Sjećate li se prazničke raskoši i vatrometa blagoglagoljivih izjava u mainstrame eteru Hamdije Lipovače, načelnika općine Bihać, u kojima nije bilo mjesta za anekse ugovora i enormno trošenje kreditnog novca za infrastrukturne projekte grada, a koji su opteretili općinski/gradski budžet slijedeće dvije decenije (deficit 8 miliona maraka i akumulirani javni dug 20 miliona maraka), za osmišljeno zapošljavanje 200 uhljeba u općinsku upravu i javna preduzeća? E, taj big boss, esdepeovski kadrovski projekat, kada je 2010. godine zasjeo na tron Vlade USK–a prvo je na kratkom ćeneviru i pod ručnom kontrolom zakolinčio sva tri stuba kantonalne vlasti i umrtvio njihovu aktivnost, u vrijeme četverogodišnjeg smućenog mandata promicao je bihaćki scenarij upravljanja u sustavu javne i državne uprave, zdravstva, školstva, policije, pravosuđa u ozračju mjera za povećanje tekućeg deficita budžeta i javnog duga. Istovremeno se povećala javna potrošnja uz pad javnih prihoda (nakotilo se 400 uhljeba u javnom budžetu), a svako povećanje mase za plate  produbilo je minus u kantonalnoj kasi, uzimani su zajmovi od MMF i komercijalnih banaka za pokriće poslovnog gubitka. A onda, na kraju mandata neviđenim šenlukom  počistio je kantonalni račun do posljednjeg feninga, tako da je nova vlast već u martu 2015. godine nagomilala obaveze od 61 milion maraka. Iako je naslijedila nedirnute strukturne reforme  i teško ekonomsko – financijasko stanje, nova koalicijska unsko–sanska vlast (madat 2014–2018) nije pristupila vođenju održive fiskalne stabilnosti kroz stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta za dotok stranog investicijskog kapitala. U sprovođenju svojih programskih ciljeva kantonalni trgovački vlastodršci nisu pokrenuli ni jednu mjeru iz Reformske agende u javnom sektoru, a realni sektor koji stvara novu vrijednost i puni javni budžet skrenut je na sporedni kolosijek, poticala se nezajažljiva javna potrošnja  (u javnu i državnu upravu zaposleno je novih 400 uhljeba) bez ikakvog racionalnog povoda, zaduženja nisu fiskalno sredila budžet i pokrenula rast već se komercijalnim kreditima pokrivao budžetski abez (31.12.2016. akumulirani javni dug iznosio je 75 + 16 miliona maraka), zaduženost nije smanjena, a razduživanje nije na vidiku. Strukturne reforme definitivno su postale kost u grlu i ovoj trgovačkoj koaliciji „desno – lijevo“ i utopile se u poplavi javašluka, besčutnosti i neodgovornosti. Može se slobodno reći, danas je sve ukočeno ili blago rečeno ide puževim korakom: javna uprava da postane servis privatnog biznisa i građana, da se izvrši fiskalna reforma u podučju javnih financija, poslovnog ozračja i konkurentnosti, uspostavi tržište rada, vladavina prava, reforma socijalne zaštite i mirovina. Kako se stvara sraz vlasti i interesnih grupa? Svaki put kad se najavi neka reformska mjera uvijek se pokrene mehanizam kočenja. Taj uigrani mehanizam ima za cilj osujetiti sve reformske inicijative koje prijete umanjenju materijalne koristi određene socijalne grupe. Sastavni dio tog mehanizma je i igrokaz koji uvijek ima isti slijed i veoma predvidljiv kraj–odustajanje od reformi. Jedino svaki put gledamo druge glumce. Casting lista je dugačka, prosvjetari, akademska zajednica, policija, pravosuđe, zdravstveni radnici, demobilisani borci, poljoprivrednici…Bez obzira što smo svi na jednoj razini mjerodavno svijesni da je zaštita materijalnog interesa određene socijalne grupe stvarni razlog otpora reformama, a ne snaga ispoljena na protestima, većina građana, svejedno, podržava otpor ugrožene interene grupe. Zašto? Zato što je darežljivost javnog budžeta i neuređenost države tolika da većina stanovnika u nekom periodu svog života materijalno profitira od nedostatka reda i odgađanja reformi. Uvođenjem reda i njihovi materijalni interesi mogli bi biti ugroženi. Na takav način stvara se kolektivni otpor najavljenim reformskim mjerama koji postaju kamen u cipeli našim političarima. Interesne skupine u javnom sektoru mogu blokirati reforme u školstvu, zdravstvu, policiji, pravosuđu na način da putem sindikata prijete štrajkom, utjecajem na vlast, korupcijom. Ali socijalne interesne skupine koje sprečavaju reforme, makoliko bile brojne mogu srušiti Vladu, ali ne i sustav vlasti. One nemaju ono što ima vlast–nema političku moć odlučivanja. Reformu javne uprave blokiraju političke stranke kao moćne interesne skupine. Upravo su političke partije i profesionalni političari koji žive od politike mogu ustanoviti kao  glavni protivnici reformi. Zato je toliko populizma, mlaćenja prazne slame i maglovitog javnog prostora kod nas. Za reforme bilo kojeg sustava u zemlji potrebna je odlučna politička volja. Ona je nužan i dovoljan uvjet za uspješnost promjena na bolje. Ukoliko su vlade zarobljene (captured) od organiziranih interesnih skupina, onda reforme ne zaustavljaju te socijalne grupe već ih zaustavlja sama Vlada. Vlada koja pokaže odlučnost nepodlijeganja uskim interesima stvorit će pretpostavke za promicanje reformi i gospodarski oporavak. Bez imalo stida naši faraoni u politici metodom lopovske podjele plijena obeščaščuju javni budžet dijeleći javni novac svojim fanovima i pajdašima koji ih podržavaju i drže na vlasti, a narod gleda „Kud puklo da puklo“. Zato nam oni nikada neće reći zašto USK kao narkoman već punih deset godina drži isključivo na kreditnoj igli i zašto za svoje promašaje i potpuni ekonomski i financijski promašaj optužuju druge, od nedavno i Vladu Fadila Novalića. Da zaključim, možete sve imati gospodo, ali ne možete kupiti svijest da su javni izvori prihoda javno dobro i da se njima mora odgovorno upravljati kroz providne zakone po uzoru na europske zemlje. U Skupštini USK-a se vidi koliko stoji politika kod nas. „Što se više vinemo u nebo, utoliko manji izgledamo onima koji ne mogu letjeti“ govorio je Fridrich Nitsche. Bajram Šerif Mubarek Olsum! Hasan ZULIĆ