VELIKA KLADUŠA – Kladuščanima se rijetko posreći, kako se to desilo februara 2018., da unutar 21 dana mogu prisustvovati promociji dvije knjige za koje bi se kolokvijalno moglo kazati da potječu iz „dva različita svijeta“! U okviru Programa proslave Dana općine 23.02.2018. u Vijećnici je 21.02.2018. u 18:00 sati upriličena promocija knjige u naslovu ovog teksta. Radi se o ukusno dizajniranoj knjižici (78 str.) malo neobične strukture, kolokvijano iz skupine „Ficion books“. Događaj kojem je 21.02.2018. po ugodnom zimskom vremenu prisustovalo 100-njak osoba, pretežno pripadnika mlađe populacije Kladuščana, interesantan je i značajan iz najmanje dva razloga: naslova-teme i njenog autora, Adisa Durmića (2000.) diplomanta kladuške gimnazije. Šteta da Kladuša nema „kontinuirane periodike“ u kojoj bi se publikovali prilozi trajnije upotrebe, kao npr. „kritike-osvrti“ na publikacije, događaje, autore,…Tužno je da se ovaj nedostatak kladuške kulture „problematizira“ više od dvije decenije, a pomaka nema! Baš, osvrti na promociju ove knjige vape za nasušnom potrebom „pozitivne krtičke misli“ u smislu „profilacije“ tema, autora,… Od brojnih zadataka knjige i generalno, o kojima je poučno i nadahnuto govorio jedan od promotora autora i knjige, prof. kladuške gimnazije Kasim Mujagić (1954.), potenciraću dva: „osvješćenja“ i knjiga kao „pijuk“. Naravno, ovo drugo percpirano shodno književno intelektualnom smislu kao „prodor“ u moždane vijuge ljudskih bića, preciznije Kladuščana, ma gdje bili i šta radili.Kako smo mogli „razabrati“ od samog autora knjige „tematika“ potječe iz 16. stoljeća „univerzalnog prostora“. Obzirom da knjigu nisam ranije pročitao, čak kad bi se smatrao kompetentnim, ne bi se usudio na bazi „prvog čitanja“ ponuditi svoje dojmove i opservacije. Ako se i pojavi kompetentan književni kritičar sa svojim osvrtom-kritikom, pitanje je gdje će se publikovati kao trajni prilog- upečatljiv trag o knjizi i autoru! Slušajući pažljivo i znatiželjno 100-njak minuta promocije, obazirući se povremeno diskretno na prisutne u Vijećnici osjetio sam brojna strujanja-sudaranja misli pomiješane zabrinutošću za autora, njegovu generaciju, njihovu budućnost,… Da se razumijemo, Adis zaslužuje sve nagrade i pohvale iz više razloga među kojima posebno intelektualna hrabrost i odvažnost kao pozitivan i poseban predstavnik svoje generacije. Već sa 11 godina „zaražen je virusom pisanja“ kojeg je štamparska aroma uzela „pod svoje“. Koliko je autor sa svojim romanom „pogodio“ temu,  kontekst vremena i prostora, tonalitet, vrstu, karakter književnog djela i svijeta svoje generacije, vrijeme kao najbolji sudac će prosuditi! Da je više kulture onda  bi bar dobra većina od oko 11 hiljada kladuških domaćinstava svojim vitirnama-kućnim bibliotekama pridodala Adisovu knjigu, čak ako i ne razumiju  engleski jezik!Ako bi se smjelo bona fide preporučiti kladuškim autorima, mentorima, recenzentima,… koji su „zaraženi virusom pisanja“ bez obzira na žanr da svoju tematiku, kontekst vremena-prostora nastoje bar u majstorskoj fikciji povezati sa zavičajem, njegovim simbolima, prepoznatljivim vrijednostima (kao npr. bogobojaznost, gostoprmljivost,..), ličnostima, malim ali zaslužnim ljudima koje možemo prepoznati na većini od blizu tri stotine mezarja širom brežuljkaste Čaršije. Zamislimo kako bi autorov roman iste tematike, vremena teksta,… lakše „prijanjao“ uz duše čitatelja da se bar u fikciji može nadzrijeti bajkovita Čaršija, njeni simboli? Skoro, hiljadugodišnji simbol ponosne i prkosne Mahale, „Stari grad“ sa svojim duhom je neiscrpna tema sa sve priče (fikcije,stvarnost, imiginacija,…). Majstorstvo dobrih pisaca-pripovjedača jeste u tome da više puta ponovljene-(ne)poznate priče varirano ponovo ispriča tako da se doima-čini da se  čuje-čita prvi put! Adise, go ahead, pušem Ti u krila!

Velika Kladuša, 22.02.2018. godine ramoh45.07@hotmail.com