U maloj dvorani na katu Sportske dvorane u Velikoj Kladuši u srijedu 30. septembra, u večernjim satima (19:30-20:35), pred oko 60-tak osoba promovisana je knjiga emotivnog naslova autorice Zehire Džanić (1981). Knjiga ( ISBN 978-9926-493-88-2 te ID 70611462) je vrhunski opremljena, strukturirana u VIII dijelova (68 str.) sa izazovnim naslovima.

Moderatorica promocije bila je zanimljiva Fikreta Muslić, a promotorke profesorice Sabina Kamenjašević i Fatima Nuhanović. Primjerno ukrašena dvorana bila je fantatstičan ambijent kojeg je upotpunio asamabl „Trio Fantastic“!

Poslije uvodnih riječi moderatorice i muzičkog izvođenja pročitane su recenzije profesorica Halide Brkić i Zehide Bihorac-Odobašić. Slušajući nadahnute recenzije prisjećao sam se vremena pred 30-tak i više godina kada je autorica knjige imala 13-tak godina i nezaboravne Velkatonove Radio emisije „Ovo malo duše“! Bila je to emisija u više nastavaka posvećena „duši grada“ opkoljenoj sa svih strana!

U svojoj recenziji (Ostavi trag) Halida je u trećem pasusu piše: „Autorica je htjela svojim pisanjem pomoći izgubljenim da se pokušaju naći i pobjeći od svih onih koji  su im lomili krila i rušili svaki pokušaj leta. Njena ispovijest intimna, lična, kao odraz u čistoj vodi, mirnoj, sunčevim zrakama okupanoj“. Ove rečenice nas kao društvo duboko opminju kako smo još uvijek nedovoljno pažljivi, susretljivi prema ženama-majkama kao vrhuncu božanstva!

Zehida u svojoj recenziji (Put od boli do iscjeljenja i unutrašnje svjetlosti) posebno apostrofira poruke knjige „djeluju kao podsjetnik da dostojanstvo, mir, ljubav prema sebi moraju biti temelj svakog čovjeka“. Vjera u sebe, svoju volju, sposobnost na saradnju i predan rad su vjerovatno vrline koje nam danas manjkaju da još brže i efikasnije postanemo još pravednije, naprednije, humanije društvo sa znatno povoljnijim ambijentom za život, za podizanje familija, za…

Predgovor knjige počinje rečenicom „Svaka suza ima svoju priču“. Svako biće je zasebna priča. U književnosti su suze univerzalni simbol ljudskih emocija i ne samo ljudskih. Klasici suze koriste kako bi prikazali vrhunac patnje (suze žalosnice) ili pak neopisive sreće-veselja-olakšanja, rasterećenja (suze radosnice). Tako npr. u romanu „Zločin i kazna“ Fjorda Mihajlovića Dostojevskog (1821-1881) susrećemo suze radosnice i suze žalosnice. Zehira nas podsjeća na „Biserne suze“! Čitajući knjigu može se primjetiti kada Biserne suze poprimaju atributa radnosnica i/ili žalosnica. Naravno, stvar je subjektivnih dojmova i percepcija!

Profesorica islamske vjeronauke, kako piše u autoričinoj biografiji na kraju knjige, Zehira Džanić u svom obraćanju objašnjava nastanak knjige, dugo vremena, natanane, istiha, u miru-tišini, dubokoj meditaciji. Tokom dubokih razmišljanja o sebi, životu, „zavirivanjem u svoju dušu“. „Pisala sam ju polako, prisjećajući se ranog djetinjstva, odrastanja, stasavanja, školovanja,…! Mnogo sam se prisjećala života žena-majki koje su u mom životu puno značile, kojih se i danas rado prisjećam“,…

Ako bi se opredjeljivao za naslove pojedinih poglavlja knjige onda bi to bio III Dio „Ljubav i toplina“! Nemam racionalno objašnjenje, sem da me je prva rečenica (U životu susrećemo ljude koji liječe i ljude koji povređuju) „pogodila nerv“. Moje iskustvo mi govori da najčešće imam posla s ljudima koji (ne)griješe duše! Biti melem, kako Zehira piše, je izvor utjehe, rame za plakanje. Tople, iskrene riječi koje liječe, koje griju,… praćene brižnim pogledom mogu zaiste biti melem za „dušu ranjenu“!

Knjiga „Biserni odsjaj moje duše“ autorice Zehire Džanić je zaista vrijedno književno djelo koje upotpunjuje krajišku književnost, krajiški duh, kulturološke aksiome Cazinske krajine. Nadati se da bi knjiga mogla biti inspiracija i drugima, poticaj da opišemo-spoznamo „dušu grada“, krajiške suze,…

Iskrene čestitke autorici od Redakcije Portala Reprezent. ba, a potpisnik ovog priloga „Puše u krila“!

Velika Kladuša, 01.10.2026.  ramoh45.07@hotmail.com