Prošlu večer (petak) oko 19:20 sati u velikokladuškom Starom hotelu – „ruglu grada“, koji je u vlasništvu preduzeća „Kladudušnica“ d.d. primjećen je od jednog bračnog para ozbiljniji dim u unutrašnjem dijelu što je prijavljeno nadležnima koji su brzo reagirali i spriječili tragediju u strogom Centru Velike Kladuše. Ovu konstataciju o „ruglu grada“ objekta koji je pod zaštitom potvrđuje činjenica da je „zaštićen“ građevinskim mrežama za armirani beton a na balkonu istoga raste drvo visine pet-šest metara. Očit primjer za udžbenike kako se u BiH provodi privatizaciju, u čiju korist i na čiju štetu. Bruka i sramota!
Ovako Općinski sud Bihać i njegov stečajni upravitelj Samir Ćatović “upravljaju” sa imovinom preduzeća “Kladušnica” u stečaju a koja se nalazi u strogom Centru Velike Kladuše!
Članovi Vatrogasne jedinice učestvovali su u lociranju izvora i gašenju požara koji je bio poprilično nedostupan. Sreća u nesreći je okolnost da su vatrogasci sa svog hidranta doveli vodu do mjesta požara jer su manje od stotinu metara udaljeni od istoga. Policija je obezbjeđivala mjesto događaja a saobraćaj magistralnim putem je bio preusmjeren kroz gradske ulice.
Naravno, rano je nagađati o uzrocima ovog požara ali, iz priloženog teksta u nastavku, svašta se može i treba naslućivati.
Geneza problema u privatizaciji preduzeću „Kladušnica“ d.d.
Preduzeće „Kladušnica“ d.d. u mješovitoj svojini registrirano je kod Višeg suda u Bihaću pod brojem: U/I-761/91 od 28.08. 1991. godine sa 60,6% dioničkog i 39,4% društvenog kapitala. Od tada do danas, dakle punih 35 godina tu činjenicu niko nije uspio osporiti a bilo je raznih pokušaja, pa je i danas „Kladušnica“ dioničko društvo ali, samo na papiru.
Obavljene su po narudžbi vlasti dvije revizije, prva od strane „Recon“ (13.12.2002.) i „Deloitte“ (14.04.2005.), a obje revizorske kuće su iz Sarajeva i obadvije revizije su svojim aktivnostima uspjeli osporiti i poništiti. U drgom Rješenju o poništavanju prethodno izvršene vlasničke transformacije doslovce piše da Kantonalna agencija za privatizaciju nije bila zainteresirana za utvrđivanje činjeničnog stanja. Federalno Ministarstvo finansija je naložilo novu, treću reviziju i arbitražu, koje nikada, dakle do danas, nisu završeni ali jesu bili dovedeni do samog kraja. Kada je vlast vidjela da sve ide na stranu radnika pobrinuli su se da baš tako i ne bude. Zašto je ovaj podatak važan, pa zato što je tadašnji direktor KAP (05.01.2004. pa do 10.11.2011.) bio sadašnji stečajni upravitelj Samir Ćatović, inače pravosnažni osuđenik na dvije godine zatvora za privatizaciju „Saniteksa“ iz Velike Kladuše i on nije želio provesti odluke i naredbe viših državnih organa. Inače Samir Ćatović u vrijeme imenovanja za stečajnog upravitelja preduzeća „Kladušnica“ d.d. bio je „vlasnik“ devet krivičnih prijava, za razne nečasne radnje. Tadašnji stečajni sudija bio je Aladin Bajrić a danas je predsjednik Općinskog suda Bihać i upoznat je od strane Udruženja radnika i dioničara preduzeća „Kladušnica“ i usmeno i pismeno, o ovoj činjenici, međutim za sudiju nisu bile važne ove činjenice već „reference“ u velikom broju krivičnih prijava Samira Ćatovića.
Klasični oblik otimačine radničke imovine
Skupština USK-a je na sjednici održanoj 17.07.1997. godine donijela Odluku (01-1-74/97) o utvrđivanju Liste preduzeća USK-a prema kojima ovlaštenje i obaveze vlasnika po osnovu državnog kapitala vrši Vlada USK-a. Odluka Skupštine je objavljena u „Službenom glasniku USK-a“ broj 3/97. Iako je Odluka Skupštine USK-a u direktnoj suprotnosti sa odredbama XII poglavlja – POSEBNE ODREDBE od člana 154. do 160. Zakona o preduzećima, Odluka je još uvijek na snazi i od dana objave u Službenom glasniku preduzećem gospodari i upravlja Vlada USK-a a svi radnici i dioničari preduzeća su protjerani i do danas im nije riješen radno-pravni a niti vlasnički status.
Vlada USK-a kao titular imovine bila je dužna preregistrirati dioničko društvo u javno preduzeće i obaviti reviziju prethodno izvršene vlasničke transformacije u ovom preduzeću.
Šta više, i pored ove nesporne činjenice da je „Kladušnica“ d.d., dakle sa provedenom privatizacijom po tadašnjem tzv. Markovićevom zakonu, KAP i sadašnji upravitelj u stečajnom postupku Samir Ćatović to zanemaruje i vrši novu privatizaciju na već privatizirano preduzeće. Po osnovu Javne ponude dionica preduzećem je ovladalo 20 građana među kojima je bila i cijela porodica aktuelne predsjednice Općinskog suda Velika Kladuša Jasmine Miljković čiji je muž bio predsjednik NO, bližnji rođak muža direktor a drugi rođak muža devet punih godina v. d. direktora. Zamislite to! Njen rođeni brat i njegova supruga su bili najveći dioničari a oboje su bili strani državljani – odrekli su se državljanstva BiH. Ova činjenica je vrlo bitna u aktuelnoj prodaji hotela „Konak“ od strane tog istog Općinskog suda. Registar vrijednosnih papira u FBiH je obavijestio sve zainteresirane da nije izvršio registraciju podataka o dionicama i dioničarima već će to riješiti po okončanju postupka revizije koja se trebala dogoditi odnosno provesti, a nikada nije.
Revizija u izvještaju na 108 stranica utvrdila najmanje toliko kriminalnih radnji
Agencije za reviziju privatizacije u Federaciji BiH dostavila je Izvještaj o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije HUTP „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša koji ima 108 stranica sa najmanje toliko evidentiranih kriminalnih radnji a koji je u Kantonalnom pravobranilaštvu zaprimljen 06.09.2017. godine. Kantonalno pravobranilaštvo po pravobraniocu Vahidu Ćoraliću zatražilo je ovu reviziju. Isto je na adresu Udruženja radnika i dioniočara preduzeća „Kladušnica“ Pravobranilaštvo dostavilo 12.09.2017. godine (broj: KP-103/16). Prisjetimo se da je stečaj počeno 28.09.2017. godine, a prijavljen 27.06.2017. godine, zar nije očito da ovdje nešto nije u redu i da smrdi. Zapravo, da li je ovo uopće moguće? Naravno, nije u normalnoj proceduri stečajni postupak pokrenut svega petnaestak dana kasnije, a koji i danas traje već smišljeno i organizovano. Stečajnom sudiji je MORALO biti sumnjivo lice koje pokreće stečaj Adem Pajazetović jer se radi o kupljenom potraživanju od bivšeg radnika preduzeća Fadila Purića za 1.000,00 KM a ostatak od ukupnog potraživanja ni do danas nije izmiren. Taj radnik je nažalost umro. Općinski sud Bihać je i usmeno i pismeno upozoren na brzopletost kojoj je pristupio i posljedicama koje će nastupiti, jer preduzeće je registrirano kao dioničko društvo a privremeno „vlasništvo“ je Vlade USK-a. Međutim, Općinski sud Bihać ne mari za radnike i dioničare koji su preduzeće gradili i stvarali već ima neki drugi interes, nažalost.
Devet krivičnih prijava „reference“ za stečajnog upravitelja
Za stečajnog upravitelja Općinski sud Bihać u imenu stečajnog sudije Aladina Bajrića imenuje sadašnjeg stečajnog upravitelja Samira Ćatovića, u to vrijeme vlasnika devet krivičnih prijava a danas i sa pravnosnažnom presudom na dvije godine zatvora upravo za utvrđene nečasne radnje u privatizaciji.
O tomu šta je i kako je stečajni upravitelj „upravljao“ preduzećem „Kladušnica“ d.d. vidimo i na primjeru požara u Starom hotelu koji se nalazi u strogom Centru grada, potom o vremenu od osam godina i pet mjeseci od početka privatizacije a još nije ušao u posjed svih objekata preduzeća. Pod njegovim „upravljanjem“ preduzećem i stečajnim procesima Odbor povjerilaca nije se sastao već deset mjeseci, a iz Stečajne mase izuzeti su hotel „Konak“ koji je u postupku prodaje kod Općinskog suda Velika Kladuša, zatim objekat „Plazikur“ kojeg je pod krajnje sumnjivim okolnostima „kupio“ (dok traje postupak stečaja) velikokladuški poduzetnik Mujo Mujakić koji je na toj lokaciji izgradio petospratni hotel, a stečajni upravitelj i aktuelna stečajna sutkinja Dajana Baier Ćehić su upozoreni i upoznati, usmeno i pismeno, da radnici preduzeća posjeduju dokumentaciju koja potvrđuje da su vlasnici „Plazikura“ kojeg je predzeće „Kladušnica“ d.d. kupilo još osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sutkinja Baier Ćehić kao najodgovornija za proces stečaja ne mari za to što stečajni upravitelj još nije pokrenuo nikakav proces ili tužbu za vraćanje ove imovine u stečajnu masu.
Potpisnik ovog priloga i predsjednik Udruženja radnika i dioničara „Kladušnica“ u svojstvu novinara koji je o lopovluku u vezi „Plazikura“ pisao a objavili Portali „Žurnal“ iz Sarajeva i ReprezenT prošao dugotrajni (ali jednostavni) sudski proces po tužbi Muje Mujakića. U najkraćem, tužitelj je nakon svih žalbi izgubio spor i platio troškove u visini od 4.750,00 KM. Ovom velikokladuškom tajkunu ovo je bilo malo pa je i privatno tužio potpisnika ovog priloga i isto prošao kao u prethodnom slučaju.
Ono što je stečajni upravitelj radio i uradio sa hotelom „Konak“ posebna je priča koju će ljudski um teško moći razumijeti a sve se vidi u Centru Velike Kladuše. O tomu će se pisati posebna priča. Javnost sve vidi i kroz proces prodaje hotela „Konak“ koja je u toku, a u nastavku objavljujemo zainteresirane fizičke osobe i privredne subjekte za kupovinu istoga a već se potvrđuje da se javno radi o „lovu u mutnom“!
Ovo su pretendenti na otetu radničku imovinu
- Amel Melkić ponuda od 5.000.000,00 KM
- Ugostiteljstvo Rich ponuda od 4.510.000,00 KM
- Emka Trade ponuda od 4.501.000,00 KM
- AS Roto ponuda od 4.202.000,00 KM
- Amel Šeh ponuda od 4.200.000,00 KM
- Damir Jušić ponuda od 4.150.000,00 KM
- Adem Pajazetović ponuda od 3.700.000,00 KM
- Dženana Babić ponuda od 3.500.000,00 KM
- Đuzelić d.o.o. Cazin Ostrožac ponuda od 3.333.000,00 KM
- Rolo Max ponuda od 3.001.000,00 KM
- Stolarija Kendić ponuda od 2.900.000,00 KM
- Interkonzum d.o.o. Tuzla ponuda od 2.400,000,00 KM
- Kendić Fenster ponuda od 1.600.000,00 KM
- Mercatus ponuda od 1.501.000,00 KM.
Važna činjenica za buduće kupce i njihove pravnike
Općinski sud Bihać preko stečajnog upravitelja nije u prethodnom postupku utvrdio uvjete za otvaranje stečajnog postupka, posebno imajući u vidu odredbe člana 69. stav 3. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) u kojem je propisano da „prije otvaranja procedure stečajnog postupka potrebno je prethodno uraditi kontrolu poslovanja, kao i kontrolu izvršene privatizacije za preduzeća koja su privatizirana ili su u procesu privatizacije“, a posebno imajući u vidu Izvještaj i Rješenje o izvršenoj reviziji pretvorbe i privatizacije HUTP „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša. Na ovu činjenicu Kantonalno pravobranilaštvo (pravobranilac Vahid Ćoralić) je svojim Podneskom broj: KP-138/17 od 07.09.2017. godine i KP-138/17 od 12.09.2017. godine jasno i blagovremeno upozorilo Općinski sud Bihać. Opisane radnje je bilo potrebno uraditi jer tako piše u Rješenju o imenovanju stečajnog upravitelja od 15.08.2017. godine. Zašto ova najvažnija radnja nije provedena pitanje je za stečajne suce Aladina Bajrića i Dajanu Baier Ćehić i stečajnog upravitelja Samira Ćatovića. Pomenuti Zapisnik i Rješenje Federalne Agencije za reviziju privatizacije stečajni upravitelj je MORAO predati u Tužilaštvo USK-a, međutim kako je morao prijaviti i sebe, to očito iz tog razloga nije uradio, stoga pokretanje stečaja biti će težak ispit jer nisu ispoštovani ključni zakonski propisi.
Nadalje, zar stečajni upravitelj nije u „sukobu interesa“ jer je u razdoblju od 05.01.2004. do 04.02.2011. godine, dakle duže od sedam godina, obavljano dužnost direktora Kantonalne Agencije za privatizaciju USK-a i upravo on nije proveo pomenutu Odluku Ministarstva finansija FBiH o trećoj naloženoj reviziji u koju bi bili uključeni radnici-dioničari preduzeća „Kladušnica“ d.d..
Odbor povjerilaca učestvovao u nezdravom, nenormalnom i nemoralnom…
U Stečajno vijeće, i to za predsjednika, stečajna sutkinja Dajana Baier Ćehić, lično je, između 20 povjerilaca, imenovala Mirsada Dizdarevića, direktora preduzeća kojeg je osnivač i vlasnik pomenuti pokretač stečaja Adem Pajazetović i to, kao predstavnika iz reda radnika, a jednog dana nije radio u „Kladušnici“ d.d., i to dok među povjeriocima postoje uredna potraživanja radnika preduzeća „Kladušnica“ d.d. kao povjerioca. Ovaj čovjek, predsjednik stečajnog vijeća bio je i vijećnik u Općinskom vijeću Velika Kladuša, donosio je Odluke u korist svog gazde koji bez saglasnosti ostalih povjerilaca, radi „čuda“ u i oko hotela „Konak“ a što se danas i vidi. O svemu je i to više puta, uz dvadesetak fotografija, pismenim putem, sa ovjerenim poštanskim dostavnicama, upozoravan Općinski sud Bihać o pomenutim i drugim anomalijama, a radnici su se obraćali i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću odnosno Uredu disciplinskog tužioca. Preostalo je još obraćanje međunarodnim institucijama kada kod domaćih ne nailaze na razumijevanje a tada se svašta može i treba očekivati.
Do bola obespravljeni radnici i dioničari zbog neriješenog radno-pravnog statusa već 35 godina čekaju i sa ulice pokušavaju riješiti problem. Nema premijera, nema ministra privrede, nema niti jednog poslanika u Skupštini USK-a, a nema niti kantonalnog pravobranioca da nije upoznat sa ovim problemom privatizacije koji je ipak nešto drugačiji u odnosu na druge jer se radi o klasičnoj otimačini radničke imovine od strane vlasi USK-a koja je potom predana u ruke lopova i kriminalaca i još je uvijek u njihovom posjedu, uz podršku sudske vlasti.
Na strani obespravljenih i progonjenih radnika su dokazi koji su neoborivi jer se bore da zaštite državnu imovinu, u sadašnjem statusu imovinu Vlade USK-a. Nema sumnje da dolazi vrijeme polaganja računa kroz nakaradnu privatizaciju i još nakaradniji stečaj u preduzeću čija je privatizacija još prije dvadesetak i više godina od strane ekonomskih stručnjaka svrstana među deset najvećih privatizacijskih pljački u BiH. Moraće netko ma ko on bio, položiti račune zašto se oglušavao i još uvijek se oglušuje na ozbiljna i uporna upozorenja radnika i dioničara a koji su, svi od reda, voljom vlasti i institucionalnim nasiljem protjerani iz svog preduzeća i sa ulice se bore za pravdu. Činjenica da i predsjednica Općinskog suda u Velikoj Kladuši i sva njena porodica imaju itekako zapaženu ulogu u ovoj konstataciji, vlasnici su nepriznatih dionica te dugogodišnjeg upravljanja imovinom preduzeća „Kladušnica“ d.d., valjda dovoljno govori o ulozi Suda u ovom slučaju, a o čemu će neko drugi u narednom periodu odlučivati.
I na samom kraju, valja pokazati dva (među brojnima) papira koji vrijede suhog zlata. Prvi je nastao nakon što je Skupština USK-a institucionalnim nasiljem otela preduzeće od njegovih radnika i graditelja pomenutom Odlukom, koja do danas nije okončana, a radi se o Pismu upozorenja upućeno Agenciji za privatizaciju i drugim nadležnima. Znali su radici šta se sprema pa su na vrijeme upozorili KAP sa adekvatnim prilozima. Ovjereno-protokolisano. Zašto ove navode radnika niko nije provjeravao i uvažavao, to bi tek trebalo saznati.
Drugi papir je Poseban Izvještaj Ombudsmena FBiH o kršenju socijalnih i imovinskih prava radnika i dioničara preduzeća „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša sa konkretnim Preporukama koje nadležni nikada nisu proveli. Ovaj dokument je posebno važan za Evropski sud za ljudska prava u Strasburgu.
Dakle, ovo je tek djelić onoga što se dešavalo i dešava u slučaju privatizacije preduzeća „Kladušnica“ d.d. a ostatak će uslijediti sam po sebi jer će se definitivno klupko početi odmotavati, tako da je ovaj požar tek inicijalna kapsla za takvo nešto. I ovaj i ovakav trenutak koliko god bio težak, što se radnika tiče, dobro je došao, jer Država (Vlada USK-a) ima para i ona će sve to sanirati i popraviti kao imovinu koju je otela od radnika, i valjda će je jednog dana vratiti onima koji su je gradili i stvarali.
Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ