Poštovani,
primjećujemo da su u BH medijskom prostoru, ali i u svakodnevnoj komunikaciji među ljudima, pa tako i u Vašoj medijskoj kući prisutni termini osobe s posebnim potrebama, invalidi, hendikepirane osobe, invalidne osobe i mnogi drugi. Vidljivo je da se stav prema određenoj grupi ljudi odražava već u nazivu kojim ih oslovljavamo. Prema takvom shvaćanju nejednaki tretman odnosno diskriminacija počinje već u imenu kojim smo, možda i nehotice, neku osobu u startu označili invalidnom, odnosno manje vrijednom, hendikepiranom, kojoj nešto nedostaje i time je sveli na njezin nedostatak umjesto da je doživimo kao osobu koja ima neke poteškoće, ali ujedno ima i sposobnosti, želje i potrebe poput svih ostalih.
Zbog svega toga je prihvaćen termin osoba s invaliditetom (OSI), a za djecu djeca s teškoćama u razvoju. Ovi termini ni u jednom svom djelu ne stigmatiziraju, nemaju negativan prizvuk, već ima neutralno značenje koje ih adekvatno opisuje. Uz navedeno preporučuje se i korištenje ovih termina: osoba koja se kreće uz pomoć invalidskih kolica, osoba s teškoćama u kretanju umjesto invalidi prikovani za kolica, osoba oštećena vida, osoba oštećena sluha, osoba s mišićnom distrofijom, osoba s multiplom sklerozom, osobe s intelektualnim teškoćama (umjesto osobe s mentalnom retardacijom ili mentalno retardirane osobe budući da je termin retardiran u svakodnevnom govoru dobio izrazito pogrdno značenje), osobe s psiho-socijalnim invaliditetom umjesto psihijatrijski pacijenti, psihički/duševni bolesnici, mentalni bolesnici. Pozivamo Vas da u vašim medijskim objavama ali i u svakodnevnoj komunikaciji koristite preporučenu terminologiju i na taj način doprinesete smanjenju diskriminacije prema OSOBAMA SA INVALIDITETOM. To je i obaveza prema UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. (Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječje paralize Velika Kladuša)