KAMENICA, DRVAR – Logor Kamenica kod Drvara, prijeratna zgrada Osnovne škole Kamenica, jedan je od brojnih logora formiranih u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u cilju sistematskog mučenja nesrpskog stanovništva. Kroz ovaj logor prošlo je više od 200 logoraša, žena i muškaraca, a više od pedeset ih je zvjerski ubijeno, među kojima i jedna trudnica, te cjelokupne porodice. Savez logoraša USK-a „dr. Irfan Ljubijankić“ u saradnji sa Savezom logoraša u BiH i Općinskim udruženjem logoraša Bosanskog Petrovca obilježili su dvadeset i drugu godišnjicu od zatvaranja logora Kamenica u kojem su od 1992. do 1995. godine počinjeni stravični zločini.Kultura sjećanja

Logor Kamenica jedan je od 657 logora formiranih u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u cilju sistematskog mučenja nesrpskog stanovništva. U logoru su držani civili s područja Kulen-Vakufa, Ključa, Sanskoga Mosta, Kupresa, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe, te ratni zarobljenici Armije R BiH i HVO-a. Uz brojne bivše logoraše, onih koji su ovdje nevino stradali prisjetili su se i Rašid ef. Hušidić, imam u džematu Donji Bišćani, te vlč. Davor Klečina, župnik drvarski. Predsjednik Saveza udruženja logoraša USK-a „Dr. Irfan Ljubijankić“ je između ostalog kazao kako i ovo obilježavanje stradanja nedužnih Bošnjaka i Hrvata predstavlja kulturu sjećanja i poštovanja naših žrtava s ciljem da se ovakvo što ne zaboravi i više nikad i nikome ne ponovi. -Metode zlostavljanja nedužnih ljudi i u ovom logoru su već prepoznate. To normalan ljudski um ne može shvatiti a zlostavljanja potvrđuju izjave preživjelih logoraša i zapisano u knjigama među kojima i u knjizi našeg logoraša Hilme Kozlice i pisanjima dr. Muje Begića. Za počinjene zločine do sada je odgovaralo svega nekoliko osoba, a za ostalima se još traga kako bi se dokazala istina i doveli pred lice pravde. Nadamo se da ćemo u tome uspjeti a to možemo samo kulturom sjećanja, da se ne zaboravi, natjerati naša tužilaštva i ostale relevantne institucije da ratne zločince procesuiraju, kaže Fahrudin Ćemal, predsjednik Saveza udruženja logoraša USK-a „Dr. Irfan Ljubinankić“.  Doktor Mujo Begić je u svom obraćanju kazao kako je iz ovoga logora bio nemoguć bijeg. -Organiziran je tako da se može lako čuvati, s malim snagama, da se može kontrolirati i da se može u ovom logoru nesmetano činiti zločin, kazao je između ostalog Begić.Ponovo smo sami

Predsjednik Saveza udruženja logoraša u BiH Jasmin Mešković obratio se okupljenima na obilježavanju godišnjice zatvaranja logora Kamenica i ukazao na odsustvo predstavnika vlasti USK-a od kojih niko nije došao da s preživjelim logorašima obilježi ovaj događaj. -Devedeset druge godine bili smo sami, danas evo 2017. godine ponovno smo sami. Danas su same porodice, prijatelji žrtava, žrtve. Nema onih koji bi nas trebali podržati, biti uz nas, da nas zaštite. To je veliki problem za Bosnu i Hercegovinu. Ovako se ne stvara istina o BiH. Ovako se ne vodi suživotu, pomirenju, toleranciji. Na ovaj način nema brige o žrtvama. Više nisu bitne ni žrtve. Bitne su mlade generacije koje dolaze. Od 1996. do polovine 2017. godine oko četrdeset posto naših članova je umrlo, biološki nestalo. Pitam se za narednih deset godina koliko će biti sposobnih ljudi i članova porodica da obilaze ovakva mjesta. Dokle god ima porodica žrtava, dokle god ima žrtava, ovo se neće zaboraviti. Našim nestankom, mislim da svjesno ili nesvjesno idemo ka tome da se zločin i genocid u BiH ponove. Mi činimo sve napore da se to ne desi ali sam zabrinut zbog ovako lošeg odnosa institucija vlasti i politike prema populaciji logoraša i njihovih porodica, kazao je između ostalog Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH. Planeri i izvršioci, ujedinjeni u udruženom zločinačkom poduhvatu, osnovali su logor Kamenica s jednakim ciljem kao i ostale logore na tlu Bosne i Hercegovine: fizičkog uništenja nesrpskog stanovništva i njihovog istrebljenja s ovih prostora. Po nivou okrutnosti i nečovječnom postupanju logor Kamenica potpada u sami vrh počinjenih zvjerstava. Logoraši, osim što su držani u neadekvatnim, životinjskim uslovima, vlažnim prostorijama iz kojih mjesecima nisu puštani, s količinama hrane i vode jedva dostatnim za život, svakodnevno su mučeni, premlaćivani, sakaćeni te odvođeni nad tzv. jamu Golubnjača gdje su mučki likvidirani i u nju bacani.Svjedočenja logoraša

Među bivšim logorašima koji su izvjesno vrijeme proveli u ovom logoru su i Sulejman Kapić i Hilmo Kozlica. -Proveo sam sedamdeset i pet dana u ovom zidu. Maltretirali su nas, tukli. Bili smo gladni, žedni… Činili su to ekstremisti a bilo je i nekih dobrih ljudi koji su s nama htjeli barem popričati, kaže Sulejman. -Posebno su okrutni bili kada se napiju i tada smo ih se morali dobro čuvati. Najsretniji sam bio kada me prvi put istuku i krenu dalje jer ako idu redom i prije budeš bijen lakše je. U četrdeset i osam sati nekad dobiješ jesti jedan obrok. Razmijenjen sam u Ličkom Petrovom selu 26. aprila 1994. godine, prisjetio se logoraših dana Sulejman Kapić iz Cazina. Hilmo Kozlica je bio zarobljen u junu 1992. godine i prošao kroz tri logora Prekaja, Kozila i Kamenica u koju je došao u augustu iste godine. -Proveo sam u logoru Kamenica stopedeset dana s logorašima iz Ključa, Bosanskog Petrovca, Bihaća, Bužima… Počinioci zločina i patnji bili su ljudi iz srpskih paravojnih formacija zaduženi da nas što više unište i nanesu bol. U ovome logoru zadnji put smo vidjeli svoje drugove koje su odvodili i ubijali. Utvrđeno je u postupku suđenja da je upravnik logora Ratko Dronjak svojom rukom ubio pedeset i nešto ljudi. U ovaj logor dovedena je i žena trudnica koja je ubijena i mnogi drugi koji nisu imali sreću da prežive strahote ovoga logora. Jasam jedan od onih koji je preživio i danas imam fizičke i psihičke traume što sam zabilježio u svojoj knjizi „Put kroz pakao“, kazao je bivši logoraš Hilmo Kozlica. Više od dvije decenije  poslije,  logoraši ovoga ali i drugih logora u BiH, čekaju na pravdu  i  riješen socijalni status. Nažalost za  mnoge od njih već je kasno, jer su izgubili bitku sa životom. Jedan od njih koji nije više s nama, bio je bišćanin Frančeski Janda koji je u ovom logoru proveo sedamdeset najtežih dana u svom životu. Samir TULIĆ