Dr. Nedžad Bašić

Prijeti li opasnost da se sa nekim sudskim presudama legalizira korupcija, prevara i kriminal koji se naočigled cijele javnosti odvija u nekim državnim kompanijama. Da li presuda Kantonalnog suda u Bihaću br. 23 0 P 012593 17 Gž 2, od 30.10. 2017. koju je donijelo sudsko vijeće sa predsjednicom suda Fatom Nadarević, Muhamedom Cimirotić i Garom Šahinović, otkriva veliko neznanje i nestručnost naših sudova, ili se iza ove presude krije nešto drugo. Ma šta da je u pitanju to izaziva veliki strah i sumnju građanstva u cijeli sudski sistem, u njegovu stručnost, objektivnost i nepristrasnost. Ovaj slučaj postaje interesantan ne samo domaćoj stručnoj javnosti već i brojnim institucijama u EU koje se bave zaštitom ljudskih prava i sloboda u zemljama koje se pripremaju pridruziti EU, kao što je BiH. Posebno je značajno pitanje: šta da rade pojedinci koji se nađu pod udarom sprege državnih kompanija, suda, advokata i raznih sudskih vještaka i mešetara? Kako se neuki i nezaštićeni građani mogu zaštititi i izvući iz ovog đavoljeg saveza? Zašto u BiH još nema zaštitinika za ljudska prava? Kakva je uloga državnog pravobranioca kada se otvori sumnja za velike malverzacije, zloupotrebe i krađe državne imovine? Kakvu tu ulogu ima Tužilaštvo i Sud? Kako zaštititi pojedinca koji ukazuje na zloupotrebu i korupciju u Sudu, Tužilaštvu ili Policiji kao organima represije? Kako javno postaviti ta pitanja kada javni mediji, društvene mreže, portali i javne institucije otvoreno odbijaju da ovo pitanje stave na dnevni red. Sve su to pitanja koja treba postaviti pred javnost i na koja se traži urgentan odgovor.

Fata Nadarević

Otkud sumnja u nepristrasnost Kantonalnog suda u gore navedenom slučaju. Pođimo redom. Bilo je to pri kraju sad već davne 2010. Spremali su se neki izbori na kojima se je glavna bitka vodila između „Babinih“ i „Didovih“ pristalica. SDA je trebala definitivno glasački „potući babine simpatizere“ u samom centru njihove političke moći u općini Velika Kladuša. Dugo se je planirala strategija borbe. „Didovi“ su znali da je „Babo“ u njegovo vrijeme osvajao najviše glasova zapošljavanjem i asfaltiranjem puteva. Zapošljavanje sada nije dolazilo u obzir: em kratko vrijeme, em zima na pragu, em nema ideje kako zaposliti ljude. Tek će kasnije doći „strategija 100.000 zaposlenih“ kojom su definitivno „Babine pristalice“ trebale biti potučene do nogu. Odluka je pala na strategiju „brzih cesta“ za pridobijanje glasova Krajišnika. Zadatak je dodjeljen provjerenom kadroviku ing. Nurudinu Osmanoviću, kao direktoru Direkcije za ceste USK-a koji kao i uvijek energično, u ime svoje „stranačke komune“ krenu u asfaltiranje ceste od Todorova do Skokova, koja je služila više od 200 godina seljacima, i pod turskom i pod austrijskom i pod Titinom državom. Zato je ing. Nurudin izabrao baš ovu dionicu za demonstriranje svoje „građevinske vještine i znanja“. Vrijeme kratko a seljaci kao obično nepovjerljivi prema državnim firmama. A nema  vremena za čekanje. Ing. Nurudin sa svojom udarnom grupom počinje upade u seljačka imanja, počinju raskopavanja i uništavanja usjeva i zasada bez pitanja i dogovora sa seljacima. Cesta mora biti proširena i asfaltirana  prije izbora. Seljaci se bune, protestvuju i traže zaštitu. Ne da ne daju da se cesta proširi ali žele da to bude dobro urađeno, baš kao da je Švabo radio, da nema poslije odrona, klizišta i drugih nevolja koje bi im zagorčavale život.

Nurudin Osmanović

Međutim, ing. Nurudin ne misli na to. Cesta mora biti završena. I cesta bi završena. Pet santimetara asfalta prosuto po makadamu, bez potpornih zidova, bez ikakve zaštite od odrona i novih klizišta, bez odvoda oborinskih i podzemnih voda. Na nesreću seljaka prvo otapanje snjegova i dolazak proljetnih kiša donese im nove, velike nevelje. Odroni i klizišta krenuše, asfalt popuca, cesta se otvori, više sa njom ni zaprega ne može. I ne samo to. Svi usjevi i kuće ispod Nurudinove „brze ceste“ dođoše u veliku opasnost. Vide seljaci da je to krenulo po zlu. Traže od ing. Nurudina da to popravi u nevjerici da se to tako brzo moglo sve provaliti i propasti. Ing. Nurudin nadugo i naširoko obrazlaže da to više nije do njega već do Općine Vel. Kladuša koja održava taj put. Ne postoji više javni interes Kantona, objašnjava ing. Nurudin. Seljaci napokon krenuše u Sud da traže pravdu. Inženjer Nurudin im drugarski savjetuje da ne navlače zlo na sebe jer spor protiv države se nikad nije mogao niti može dobiti. Ipak seljaci vjeruju u državu za koju su se borili. Vjeruju u pravdu. Nakon dugih sedam godina sudovanja dođe dan kada će Fata predsjednica Kantonalnog suda u Bihaću saopštiti definitivnu odluku. Seljaci radosni i veseli što je njihov spor sa ing. Nurudinom privukao toliku pažnju kad eto predsjednica Suda lično presuđuje. Nije to mala stvar voditi spor sa državom, domunđavaju se oni i potajno se vesele svojoj pobjedi. Presudu pročita lično Fata predsjednica Suda, onako moćna i mrka kao Grmeč sa čvrstim i odlučnim glasom, koji ne trpi ni najmanji prigovor.Kad čuše seljaci da je Fata presudila da je  ing. Nurudin, direktor državne firme JP Direkcija za ceste USK-a, imao pravo da u ime javnog interesa (?) (kojeg više nema jer nema ni puta kojeg je ing. Nurudin pravio), uzurpira njihovu imovinu bez njihove saglasnosti i njihovog odobrenja, bez ikakve nadokande za štetu koju je pričinio, da se zbog toga nemaju pravo pozivati ni na Ustav F BiH, ni na Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka, ni na Evropsku Konvenciju o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, da za njih ne postoji ni jedan Zakon niti član Zakona koji bi štitio njihovu imovinu od državnih nasilnika kao što je ing. Nurudin Osmanović, da uz to moraju još platiti i kaznu što su tužili ing. Nurudina i državnu kompaniju, ili ići u zatvor, odlučiše javno svoju imovinu pokloniti sutkinji Fati predsjednici Kantonalnom suda u znak protesta zbog neznanja i javašluka, nemara i neobjektivnosti koje na Kantonalnom sudu vlada pod Fatinom okupacijom. Uz to seljaci odlučiše proslijediti cijeli slučaj sudu u Evropi da bi se Fatine kolege mogle uvjeriti kako njihova koleginica Fata, i njena udarna pravna grupa, raspolažu sa velikim kapacitetom pravnog znanja i kako uspješno pravno zatvaraju puteve kriminala i korupcije u državnim firmama i otvaraju puteve evropskim integracijama ovdje na Balkanu. No znaju seljaci da će sada Fata krenuti svim sredstvima da pravno rehabilitira svog jataka ing. Nurudina i da pravno zaštiti potrošnju miliona dolara za propali put, kao što je to uradila sa presudom protiv njih. Ali seljaci nisi više neuki i tako naivni kako to misli ing. Nurudin i predsjednica Fata kad su krojili ovu pravnu ujdurmu. Angažovali seljaci stručnu ekipu koja je uzela uzorke asfalta sa tog puta, snimila trasu puta i notifikovala sve stručne greške koje ing. Nurudin nije smio napraviti kao inženjer. Procjenjena je vrijednost projekta i vrijednost radova koji su izvedeni, procjenjena je šteta koju je ing. Nurudin pričinio i svojoj kompaniji i seljacima po čijima je šljivicima i baštama kopao rupe i stvarao odrone. Seljaci su angažirali i ekipu pravnih eksperata koji će tačno utvrditi kako to Fata donese ovakvu presudu sa kojom se poništi i Ustav F BiH, i Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, i Evropska Konvencija o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, i mišljenje Ustavnog i Vrhovnog suda BiH, i svi Zakoni kojima bi se trebali štititi građani ove nesrećne zemlje, a ne mešetari i lopovi koji je tako bolno razaraju. Seljaci su odlučili cijeli Nurudinov i Fatin ulog u ovom skandaloznom pravljenju brzih cesta proslijediti i sudskim i vansudskim institucijama u zemlji i van zemlje da bi se pravilno procjenili pravni kapaciteti ovakvih odluka koje Fata i njena pravna ekipa donosi. Nije više samo u pitanju pravna dimenzija ove Fatine odluke, kažu seljaci. Mnogo značajnija je ona politička sa kojom se pitanje dovodi cijeli sistem ove zemlje, povjerenje građana u sudske institucije, povjerenje građana u državu, povjerenje građana u put ove zemlje ka EU. To je mnogo opasnija diverzija prema ovoj zemlji od Dodikovog i Čovićevog separatizma, kažu seljaci.

Brza cesta Skokovi – Todorovo

Bježanje što dalje od Fate i od raznih poreskih inspekcija, direkcija za puteve, elektrodistribucija, telekoma i drugih državnih firmi, koje razaraju i komadaju osiromašene i na prosijački štap dovedena seljačka dommaćinstva, ne dolazi u obzir, kategorični su krajiški seljaci. Nije spas u bijegu i iseljavanju iz zemlje u kojoj su rođeni, koji su cijelim svojim životom vezani za miris i plodnost te škrte zemlje, već u borbi za tu zemlju koju treba očistiti od raznih prevaranata, nesposobnjakovića, korupcionaša i kriminalaca koji oponašaju velike državnike, profesore, sudce, ljekare, učitelje… Kako to učiniti? Kako napraviti jedinstven front otpora prema tim povezanim grupama u državnim institucijama i institucijama vlasti, koje interese svog ličnog bogaćenja podvode pod razne javne interese, sudske presude, zakone i odluke vlada i slično. Tome se mora stati na kraju, u ljutnji govore krajišnici seljaci. A oni kad nešto odluče vjerovati je da će to i učiniti. Nedžad BAŠIĆ