Sport miruje, generalno, na globalnom nivou, pa je tako i kod nas u Velikoj Kladuši, naravno i Unsko-sanskom kantonu. Stoga su rubrike u medijima namijenjene sportskim dešavanjima prazne i neiskorištene. Da ne bude tako, evo potruditi ćemo se u Redakciji ReprezenT-a, da sa kapacitetima i sportskim znanjima saradnika Ešrefa Hadžića i potpisnika ovog priloga kao urednika ali i dugogodišnjeg pratioca Nogometnog kluba „Krajišnik“, prisjetimo se njegovih zanimljivijih perioda.

Krajem augusta 1995. godine, sazvana je Obnoviteljska skupština NK „Kraijišnik“ iz Velike Kladuše. Na sjednici Skupštine su bili prisutni, u to vrijeme, čelni ljudi iz društvenog i privrednog života, kao i nekolicina privatnih ugostitelja (u to vrijeme nije bilo drugog privatnog obrta). Nakon što su dužnost predsjednika odbili, uz obrazloženje da su prezauzeti svojim preduzećima i pokretanjem proizvodnje u njima, bukvalno  rečeno, Ešrefu Hadžiću (predratnom sekretaru kluba) je naređeno da prihvati tu dužnost. On je to nevoljko prihvatio uz zahtjev da sam predloži članove Predsjedništva i sekretara kluba, kao i šefa stručnog štaba i njegove asistente, te trenere juniora i kadeta. Prisutni na Skupštini su taj uvjet prihvatili. Tako u Predsjedništvo kluba ulaze: Šefik Štulanović, Mujo Milak (Agrokomerc) Emin Žalić (Saniteks), Irfan Redžić (Grupeks), braća Abdulah i Alinuri Ameti, Muhamed Špijo Miljković, Kasim Ćano i Fikret Silić (JKP). Za doktora kluba se imenuje dr. Mirsad Purić, stomatologa rah. Sejo Koljenović, fizeoterapeuta Mehmed Meti Miljković, privatni ugostitelji Asaf Šehić i Naser Sarajlija. Za šefa stručnog štaba imenuje se Stipe Čelan, za asistente i trenere juniora i kadeta Salih Šaja Pajazetović i Kasim Šabić.

Nakon održane Obnoviteljske skupštine, odmah je održana i Prva sjednica Predsjedništva kluba. Svima je tada bilo jasno da će posao biti mukotrpan, ali s’ ciljem socijalizacije života i prvog koraka ka pomirenju Kladuščana, moralo se posao odrađivati bez pogovora. Problem je bio igrački kadar i oprema. Pored ovog, službene prostorije kluba, čak i naplatnu kućicu naselili su Romi. Dok su oni izašli iz tih prostorija trebalo je sedam dana. Teren je bio izuzetno očuvan, ali klupske prostorije su bile u katastrofalnom stanju. Uz nadljudsko zalaganje radno angažovanih u Centru za kulturu i obrazovanje, te radnoj obavezi domara rah. Seme Pajazetovića i Derviša Murtića, kao i dvije žene (Hadžić se ne sjeća njihovih imena) krenulo se u uređenje prostorija.

Igrački kadar su činili predratni kadeti i juniori „Krajišnika“, a od iskusnijih tu je bilo nekolicina igrača iz „Krajišnika“ i „Mladosti“ iz Vrnograča.

Pošto je ovo zamišljeno kao foto reportaža uz ovo gore napisano, treba napomenuti da je prvu utakmicu „Krajišnik“ odigrao sa „Jedinstvom“ iz Bihaća, koja je završena 1:3 (1:1) a već druga je bila međunarodnog karaktera, odigrana sa NK „Cetingrad“, kojom prilikom su se intonirale i himne država BiH i Hrvatske. Odlazak na prve zimske pripreme u Medulin (a „Krajišnik“ je bio prva ekipa koja je došla u ovo poznato mjesto na Jadranu iz BiH. Sve ovo je, kaže Hadžić,bio uvod u početak zvjezdanog uspona „Krajišnika“ od Prve Nogometne lige USK-a pa do kandidata za ulazak u Premijer ligu BiH.

Za kraj ovog tekstualnog dijela kojim podsjećamo na jedan lijep i uspješan period treba spomenuti da je kruna rada tadašnjeg Predsjedništva i pomenutih članova okupljenih oko njega bila prva organizacija priprema državne reprezentacije BiH, od njenog priznanja. Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ