Tek što su primili donaciju od 85.000 KM iz budžeta USK-a, kumovi dr. Fadil Rektor Univerziteta u Bihaću, dr. Atif, dekan Tehničkog fakulteta i glavni savjetnik mali princ dr. Esad zaputili su se u daleku Makedoniju, da bi se tamo čoporativno predstavili i potpisali Sporazum o saradnji sa makedonskim Univerzitetom. Makedonci kao i uvijek štedljivi, racionalni i pametni, nisu se trošili i nisu došli u Bihać, već su za tu šuplju svetkovinu prihvatili ponudu ove trio-kampanele iz Bihaća, koja je našla orginalni put da dodatno ojadi i onako tanak budžet Univerziteta. Znaju Makedonci za jadac ali ih to ništa ne dotiče niti ih što košta da ugoste čoporativnu družinu iz Bihaća. To je doprinos razvoju makedonskog turizma Aleksandra Velikog od strane bihaćkih intelektualaca koje je pratio blagi makedonski podsmjeh za vrijeme njihove posjete. 
Samo što su potpisali sporazum o prenosu 85.000 KM sa kantonalnog budžeta na univerzitetski budžet, sa svojim kumom predsjednikom vlade USK-a dr. Huseinom, koji je nedavno oktroiran za doktora nauka upravo pred ovom famoznom intelekutalnom trojkom, ista se zaputila na dalek put čak u zemlju Aleksandra Velikog Makedonskog. Red je bio da se ova velika trojka, koja je uspjela dovesti Univerzitet u Bihaću na posljednje 14.000 mjesto svjetske rang liste Univerziteta, što nije mala stvar, upozna sa zemljom gdje je rođen taj veliki invenmtivni vladar i osvajač. Može se od njega mnogo toga naučiti ako se ima interes približiti malo strategiji njegovog vladanja i osvajanja. To je sigurno bilo u fokusu ove bihaćke akademske trojke, i zato i neka su išli tamo. Samo se može zamisliti kako je ova akademska trojka bila fascinirana i kako je doživjela susret sa davnom prošlošću o kojoj tako ništa ne znaju.
Nažalost, nije tu bilo mnogo interesa za strategiju vladanja i osvajanja Aleksandra Velikog. Tu je bio puno važniji pragmatičniji interes drpiti nekoliko međunarodnih dnevnica, a uz put i proslaviti novu prevaru krajiške sirotinje od koje im je njihov kum dr. Husein uspio odvaliti još jedno parče budžeta u iznosu od 85.000 KM. Šta to znači za mlade Krajišnike koji svaki dan popunjavaju kafiće u Bihaću snebivajući se poručiti nešto više jedne kafe od 1,00 KM, razmišljajući gdje da se snađu za lovu da bi kupili kartu u jednom pravcu do Austrije ili Njemačke, ne razmišljajući da se ponovo vrate? Za razliku od njih predsjednik dr. Husein, rektor dr. Fadil, dekan dr. Atif i mali princ dr. Eso, nemaju namjeru da kupuju kartu u jednom smjeru. Oni gdje god odu oni se vraćaju domu svom slatkom. A zašto i ne bi? Svi su im zaposleni i žene i djeca i zetovi i prije. Struja, voda, telefon sve plaćeno. Uz to i dnevnice plaćene. Službena limuzina i mobitel na raspolaganju. Sada im je i njihov kum dr. Husein sunuo još 85.000 KM otvarajući tako perspektivu za podizanje mladog porodičnog kadra kao najboljih studenata na Univerzitetu u Bihaću. Što je red, red je. Ne mogu djeca radnika na benzinskim pumpama, koji su uhvaćeni u krađi, djeca radnika sa pilana, i djeca čuvara gradilišta, biti novi akadesmki podmladak, ako im nisu najbliži okićeni doktoratima i ne zauzimaju pozicije raznih predsjednika, ministara, rektora, dekana i sl. 
A ako je sve to tako a izgleda da jest, onda je teško razumjeti filozofiju tih mladih ljudi koji sjede po bihaćkim, cazinskim, kladuškim, i drugim kafićima koji tako turobno izgledaju sa svojim mislima kako preživjeti ovaj jesenji kišoviti dan. Ne shvatljivo je da nema njihovog mladelačkog bunta protiv ovakve ubitačne klime, neshvatljivo je da se ne pobune protiv ovih akademskih shoping tura do zemlje Aleksandra Velikog. Neshvatljivo je da se ćuti na ovakve neobjašnjive postupke lokalnog predsjednika vlade koji rasipnički bez ikakvog stida rasipa njihovu sirotinju u kojoj se guše. Pa mogli bi ti mladi Krajišnici bar priupitati dr. Huseina, dr. Fadila, dr. Atifa i dr. Esu bar da im kažu kakvu to perspektivu za njih ima saradnja sa Univerzitetom „Sv. Kiril i Metodij“, koji se nalazi samo jednu stepenicu više iznad bihaćkog Univerziteta na svjetskoj akadesmkoj ljestvici? Mogli bi ih priupitati gdje se nalaze njiihova djeca na rang listi najboljih studenata na Univerzitetu u Bihaću i da li će oni dobiti tu stipendiju koju im dodjeli dr. Husein. Mogli bi priupitati i šta to znači biti najbolji student na Uuniverzitetu u Bihaću kad se taj Univerzitet nalazi na dnu akademske svjetske zajednice! Mogli bi mladi Krajišnici priupitati ovu našu slavnu akademsku trojku zašto nema novog nastavnog programa na Univezitetu po kojem bi se prepoznavali studenti ovog Univerziteta na domaćem i međunarodnom tržištu rada i tako im otvorili bolje perspektive za njihov život? Zašto nema sistemske akademske saradnje sa univerzitetima iz Njemačke, Austrije, Italije što bi im omogućilo da se lakše snađu u tim sredinama? Zasto je saradnja sa ovim univerzitetima prepuštena samo pukoj slučajnosti saradnje sa nekim rodjacima ove kamarile koji su slučajno dospjeli do aula nekog od Univerziteta na Zapadu? Da li je to zbog nesposobnosti, stručnog neznanja, nepoznavanja strnih jezika ove vladajuće „trojke ili je nešto drugo u pitanju“? Ima mnogo pitanja koja bi mladi Krajišnici, koji dangube po kafićima i isprazno bulje u jednu tačku, mogli postaviti svojoj vladi, svom Univerzitetu, svojoj zajednici. Kad bi se ohrabrili i javno istupili sa svojim sumnjama, idejama i svojim zahtjevima, veliki procenat njihovih turobnih misli nestao bi. Osjećali bi se mnogo ponosnije i hrabrije a to bi im samo po sebi otvorilo horizonte novog razmišljanja i optimizma. Spriječiti dr. Huseina, dr. Fadila, dr. Atifa, dr. Esu i brojne druge, da sa vama manipiliraju i da spinuje vaše živote nije nimalo tesko, samo treba da se mladi ljudi integriraju i međusobno povežu na njihovim zajedničkim mladelačkim interesima i ciljevima i da stvore zajedničku svijest da njihova budućnost ovisi samo od njih a ne od onih koji su samo sposobni za manipulaciju i prevaru. Prof. dr. Nedžad Bašić