Ambicija ovog priloga jeste da zainteresovane upozna sa strateškim dokumentima općine Velika Kladuša, njihovim nastankom, aktuelnim statusom, rezultatima,… Prema kolokvijalnim percepcijama strateški dokumenti se definiraju na različite načine. Ovaj prilog se osvrće na one dokumente koji su donijeli nadležni organi poštujući adekvatne procedure sa vremenom važenja par/nekoliko godina i-ili trajno. U konkretnom primjeru radi se o prostornom planu, strategijama, okvirnim budžetima, monografijama,…

Sažetak

Od prethodnog jednopartijskog sistema Velika Kladuša je naslijedila 1990-tih „Prostorni plan općine Velika Kladuša 1986-2005“ i monografiju „Velika Kladuša kroz stoljeća“, 1986. U aktuelnom višepartijskom sistemu lokalna vlast je donijela više stateških dokumenata: „Prostorni plan 2001-2020.“, više strategija, dokument okvirnog budžeta, osnove programa i politike općinskog načelnika za period 2017-2020“. Priprema, razmatranja, usvajanja navedenih dokumenata bila je više formalistička, da se udovolji u formalno pravnom pogledu i-ili „težnjama“ vanjskih faktora koji su uslovaljavali razne aplikacije posjedovanjem strateških dokumenata. Velika Kladuša nema dugoročnih dokumenata iz oblasti „duhovnosti“, kao npr. Strategije kulture, Monografije-drugo izdanje,… Rezultat priprema, donošenja, implementacija strateških dugoročnih planova od 1995-2018. i sveukupnog djelovanja ključnih aktera (narodnih izabranika svih vrsta i nivoa okupljenih u osam političkih stranaka, 14 mjesnih zajednica, 27 džemata i preko 140 organizacija civilnog društva) jeste nazadovanje Velike Kladuše u odnosu na beha prosjek!Prostorno planska oblast sa pratećim dokumentima

Prije formalnog usvajanja prvog Prostornog plana (dokument prostornog planiranja) Skupština općine (tri vijeća) Velika Kladuša 1986-2005. (24.12.1986, predsjednik je bio Slobodan Miljković) teritorija općine je već bila „regulaciono“ namijenjena. Do navedenog datuma putna infrastruktura, dalekovodi, vodna crpilišta i trase vodovoda sa rezervoarima, lokacije obrazovnih ustanova, lokacije gospodarstva, vodotoci,… je u potpunosti završeno. Aktivnosti na pripremi prvog Prostornog plana startovale su 1982. imenovanjem Koordinacionog odbora za praćenje izrade sa 13 članova kojim je operativno rukovodio Petar Lukić. Izrada Prostornog plana povjerena je Urbanističkom zavoda Banja Luka, a rukovodilac Radnog tima bio je Irfan Pozderac. Na osnovu uvida u sastav organa i tijela koja su bila angažovana na pripremi, praćenju, konzultovanju može se identifikovati 70 osoba od kojih je još uvijek među živim 30-tak. Poslije usvajanja Prostornog plana Generalnim urbanističkim planom (dokument kojim se usmjerava i reguliše organizacija prostora u naseljima)  „proglašeno“  je osam zonalnih urbanističkih naselja bez regulacionih planova (Sl. glasnik 7/89).

Važno je konstatovati da i pored formalnog nedostatka „prostorno planskih usmjerenja“ u periodu do 2002. nisu učinjene kardinalne greške kada je u pitanju lociranje važne infrastrukture, objekata od posebnog javnog značaja,… Katastrofalni promašaji su bili lociranje više desetina peradarskih farmi na vrijednim poljoprivrednim parcelama (Nepeke, Vidovska, Crvarevac,..). Poslije okončanja ratnih dejstava na području Velike Kladuše (07. 08. 1995.) pristupilo se intenzivnoj obnovi, rekonstrukciji postojećih i izgradnji novih objekta sa privremenim ili bez odobrenja. Načelnik općine do konca 1997. bio je Ejub Alagić (1957). U periodu do iza 2000. godine uglavnom su se izdavale privremene građevinske isprave, a bespravna gradnja bila skoro pa normalna stvar. Uglavnom „gradska jezgra“ urbanistički je nagrđena (1997.) kućicama u ulici Nurije Pozderca i pred Domom zdravlja. Ove zadnje su jedva uklonjene desetak godina kasnije.

Prostorno uređenje i građenje u novom društvenopolitičkom sistemu

Među prvim koracima novoimenovane Kantonalne vlasti USK-a poslije 1995-te na koncipiranju dugoročnog razvoja Pounja bilo je okupljanje eminentnog projektnog tima od 15 članova čiji rad je koordinirao Alija Pozderac. Rezultat rada je publikovana knjiga „TURIZAM-budućnost USK“, maja 1998. Radi se o solidno izrađenoj „studiji“ formata A4 sa 191 stranica. Među autorima Projekta naziva „Zeleno more“ bio je i Kladuščanin Emin Huskić (1962-2013). Projekt sadrži više idejnih rješenja među kojima i Termalni sportsko-rekreacioni centar „AQVASAN“ Mala Kladuša, Sportsko-turistički i Rekreacioni centar „Grabarska“,…

Koncem minulog stoljeća (22. 09. 2000) općina Velika Kladuša zaključila je Ugovor o kompleksnim speleološkim istraživanjima pećine Hukavica u Gornjoj Vidovskoj. Izvođač radova (EARTH SCIENCE INSTITUTE SARAJEVO) je na 18 stranica teksta i 15 stranica priloga (mape, skice,…) prezentovao rezultate istraživanja koji još čekaju na „valorizaciju-operacionalizaciju“!

Novobirane vlasti od 1990-tih nisu se dobro snašle i blagovremeno na pravi način prihvatile problematike prostorno urbanističkih poslova. Tako, npr. tek 10. juna 1999. Skupština USK-a donosi Odluku o pristupu i izradi Prostornog plana USK-a. Puno se lutalo, zasjedalo, podešavalo interesnim lobijima da bi se tek 14. 01. 2008. usvojio Prostorni plan USK-a i tri godine kasnije (14. 07. 2011.) ponovo pokrenule Izmjene i dopune koje su ozakonjenje 2013. (Sl. glasnik USK-a broj 12/13. Zakon o zemljišnim knjigama (Sl. list FBiH 19/03 i 54/04) na području Velike Kladuše se ubrzano počeo provoditi tek 2016/17!

Aktuelni Prostorni plan Velike Kladuše 2001-2020. u formalno pravnom smislu pripreman je u mandatu Huseina Delića (1950.) i usvojen u mandatu Adamila Mulalića (1965.) kao načelnika Općine, da bi se tek 31. jula 2008. usvojila Odluka o provođenju Prostornog plana 2001-2020. i Odluka o usvajanju Urbanističkog plana za isto razdoblje. Donešene su dvije strateški dvojbene plansko prostorne odluke: izbor zaobilaznice (2001.) od graničnog prelaza Maljevac i trase novog kanalizacionog sistema (2007.) koji se mogao smjestiti u korito postojeće riječice Grabarska. U odgovoru na upit oko statusa jedne zemljišne parcele koncem 2016. decidno piše:“…. Općina Velika Kladuša de facto nema važećih-primjenjivih planskih dokumenata, a Urbanistički plan (Sl. glasnik 7/08) nema odluku o sprovođenju, općinski urbanističko građevinski inspektor je 14. 04. 2014. godine rješenjem broj: 03/3-23/5-1318/14 zabranio primjenu Prostornog plana Općine za period 2001-2020.“.

Prema Informaciji o provođenju Odluke o postupku i uslovima legalizacije bespravno izgrađenih objekata od maja 2014. može se, između ostalog, sagledati šta sve, kako i kada se dešavalo u zakonskoj regulativi USK-a i Općine. Tako npr. priča oko bespravne gradnje (po čemu je Velika Kladuša prednjačila u USK-u) je da se do 2006. podnijelo 1.266 zahtjeva za legalizaciju, 2008. godine 512, 2011. godine 252. Rokovi su se pomjerali, prema Odluci br: 01-05-215/13. zadnji je utvrđen do 31. 12. 2016. Kad se sva ta priča posloži (prijemi-rješavanja,..) na ovim poslovima radilo je šest osoba koje su „obradile“ 2016. godine 403 zahtjeva. U Izvještaju o utvrđenom stanju prilikom primopredaje vlasti decembar 2016. detaljno je poimenično navedeno stanje sa izdavanjem urbanističkih isprava (saglasnosti, građevinske i upotrebne dozvole). Na dan 09. 11. 2016. evidentirano je 882 predmeta koji čekaju na rješavanja legalizacije, 231 predmet za upravno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa i 284 nerješenih predmeta u katastru. Svih 31 predmet utvrđivanja vlasništva po Uredbi za privatizaciju „Agrokomerca“ je u toku. Osnovni razlozi su prekomplicirani-strogi zahtjevi u svim građevinskim zonama, preskupi procesi, neefikasna općinska administracija,… U vaktu 2012.-2016. rješeno je tek 106 zahtjeva za izdavanje upotrebnih dozvola sa naknadama za rad komisija od 65.101,00 KM (26 učesnika). U  istom periodu izdane su 443 građevinske dozvole na osnovu projekata od 15 pravnih subjekata.

Kladuška priča o projektu decenije-stoljeća

Kanalizacija i prečišćavanja otpadnih voda je višedecenijski problem Velike Kladuše koji se sistematski počeo sagledavati i rješavati 2007. u sastavu Javnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“. Ključna osoba bio je Osman Čaušević, direktor JP sa svojim timom, a ispred lokalnih vlasti glavni akteri su bili Ismet Hušidić i Selim Kajtazović u vaktu dominacije DNZ-a do konca 2012. Od nebrojeno sitnijih i krupnijih događanja metodom croos cutting kao presjek hronologije sa napomenom da nisam mogao identifikovati tko je i kada potpisivao projektne zadatke kao polaznu tehničko izvedbenu dokumentaciju.

Bezbroj putovanja, sastanaka, lobiranja, dogovora na svim razinama rezultira sjednicom Općinskog vijeća 08. 07. 2009. na kojoj se donosi Odluka (broj: 01-05-146/2009.) o prihvatanju kredita Evropske investicione bake (EIB) za Projekt „Vodovod i kanalizacija“ BiH namijenjen Projektnom prijedlogu Kanalizacije Velike Kladuše i postrojenje za obradu gradskih otpadnih voda. Iznos kredita 9,5 mil eura, rok otplate 25 godina uključivo i grace period od 6 godina, kamatna stopa fiksna i varijabilna (dogovara se prije uplate tranše), broj tranši 20, dospijeće polugodišnje ili godišnje (dogovara se prije isplate tranše). Na trećem sastanku Tima za implementaciju projekta (novembar 2009) na čelu sa Osmanom Čauševićem „zaključuje“ da je preduslov regulacija Kvrkulje, Grabarske i Kladušnice. Odluka o utvrđivanju javnog interesa za regulacije navedenih vodotoka donešena je 29. 06. 2011. Urbanističke saglasnosti za Grabarsku od mosta kod Sportske dvorane nizvodno (dužine 561.119 m) i Kladušnicu (od Trnovačkog mosta do ušća u rijeku Glinu dužine 3.316.59 m) izdana 26.04.2011.

Novoizabrana lokalna vlast koncem 2012. s načelnikom Edinom Behrićem (1987.) provodi natječaje i 15. 10. 2015. potpisuje Ugovor broj: 09/14/1979. Na pano tabli moglo se pročitati Projekt: Vodoopskrba i odvodnja, Potprojekt: Izgradnja kanalizacionog kolektora A i B-I faza, općina: Velika Kladuša, Financijer: EIB i općina, nadzor konzorcij: Lauis Berger, Izvođač: Konzorcij: Bujice Konjic, Harysco Sarajevo, Okac d.o.o. Goražde. Predračunska vrijednost navedenog ugovora sa PDV piše 2,384.784.55 KM. Planirani rok okončanja radova  547 dana od datuma početka radova (09. 11. 2015.). Tim za implementaciju projekta sa Osmanom Čauševićem se ignoriše, a sve poslove preuzima načelnik Behrić sa svojim saradnicima (Hušidić i Kajtazović). Regionalne novine „Krajina“ objavile su da je kantonalni ministar građenja, prostornog uređenja i zaštitu okoliša USK-a Tahir Nuhić predao načelniku Behriću maja 2015. Urbanističku saglasnost za pokretanje Projekta regulacije Kladušnice i Grabarske. Aktom općinskog načelnika broj: 02-49-1658/15. od 15. 06. 2015. podnosioc Zahtjeva za dobivanje navedene Urbanističke saglasnosti se obavještava kako će ista biti dostavljena nakon okončanja klauzule pravosnažnosti. Elem, sve ostalo mrtvo slovo na papiru!

Koncem 2015. i tokom 2016. počinju perkopavanja, dokopavanja, polaganja cijevi, zatrpavanja, budalaštine sa trasom po dijelu ulice Zuhdija Žalić, gutanja prašine, protesti,… Juna 2016. godine počelo pa prekinuto (problemi sa imovinskim odnosima) prekopavanje (širine 16-22 m, dužine 240 m, dubine 3,5 m) u svrhu skretanja korita Grabarske prema Kladušnici da bi se nastavilo u oktobru. Grabarska je konačno skrenuta u novo korito 14. 10. 2016. (petak) prema Kladušnici. Izvođač radova bio je Ikankomerc, a mašinista Ismet Dizdarević (1979. Donja Vidovska).

Promjena lokalne vlasti koncem 2016. dolazi do komplikacija oko izbora izvođača, nesporazuma oko ponovnog prekopavanja i asfaltiranja dijela ulice Zuhdije Žalića. Informacija o trenutnom statusu projekta nedostupna, navodno nije verifikovana od Općinskog vijeća! Epilog ove priče tek slijedi.

Dugotrajne aktivnosti na izmjenama i dopunama Prostornog plana 2001-2020. pokrenute koncem 2012. prema Programu rada Općinskog vijeća za 2018. treba nastaviti u maju donošenjem Odluke o izmjeni i dopuni Prostornog plana 2019-2034. i Odlukom o izmjeni i dopuni Urbanističkog plana 2012-2032. Oklijevanja oko plansko urbanističke dokumentacije i nerješeni imovinsko-pravni odnosi na području Velike Kladuše u značajnoj mjeri usporavaju opći razvoj, odvraćaju potencijalne investitore, predstavljaju pravo carstvo za korupcije svih vrsta!

Posebne priče su duple naplate (prije 1990-tih i poslije 2010-tih) naknada za zemljišne parcele. U periodu 2013. do 09. 11. 2016. devet osoba po sudskim presudama ostvarilo je pravo na naknade za zemljište u iznosu od 422.213 KM najmanji iznos 1.797 KM i najveći 150.012 KM). Nije poznato koliko je postupaka još u toku, ali Čaršijom kruže priče o fantastičnim iznosima koji tek treba da budu isplaćeni.

Sasvim je izvjesno da Program rada Općinskog vijeća za maj 2018. neće biti ispoštovan pa samim time ni utvrđeni Nacrti navedenih odluka iz prostorno urbanističke oblasti. Ipak, nadati se da će Kladuščani tokom 2018. moći participirati u javnoj raspravi po navedenim odlukama. Malo je vjerovatno da će se artikulirati prijedlozi da se na globalnom prostornom planiranju površina od oko 331 kv. km „premreži“ šetnicama-biciklistikim stazama (postojeće komunikacije i prečice) koje bi od postojećeg starta uz padinu prema Starom gradu povezujući znamenitija mjesta (npr. mezarja,…) povezale pećinu Hukavice, pa preko Krive bukve ili prešle Kladušnicu, pa naseljem Vejinac, Todorovo,… Skoro je nevjerovatno da će se netko pojaviti prijedlogom uređenja Gradskog parka sa smislenim sadržajima među kojima i mjesto da zajednički spomenik svim žrtvama svih vremena,… Gotovo utopijski su percepcije da bi „jezgro“ Velike Kladuše trebalo imati impozantnu „građevinu“ čija bi arhitektura asocirala na „sudar“ istočne i zapadne civilizacije, ili,…Šumatačke luke

Koncem 2011. i tokom 2012. kladuška javnost „uznemiravana“ je budalaštinama oko „preuzimanje Agrokomerca“ za koje sam odmah u startu preko ReprezenT-a poručio (vidi: Teftere kocem 2011. do maja 2012.) da se radi o povijesnoj jalovini za ništa. Veselje (preko 800 pisama na sve adrese i bubnjanje na prazno) se proteglo do konca 2013. da bi se jedna glupost zamjenila drugom, izgradnja „novog“ Agrokomerca početne predračunske vrijednosti oko 27 miliona eura na dodiru dvije katastarske oblasti (Šumatac i Mala Kladuša) sa konačnom „rezervacijom“ površine oko 400 dunuma. Hopa-cupa, novi načelnik Edin Behrić sa preko 13 hiljada glasova iz oktobra 2012. pokreće svoju jalovu administraciju (Jasmin Hušić, Sabina Cerovac-Duraković, Elvedin Miljković,..) sa podupiračima za sve i svašta (Mirvet Beganović, Muharem Ćerimović, Hašim Grahović, Senad Elezović, Rasim Kantarević,..). Rezultat besmislica Odluka o izradi Regulacionog plana „Šumatačke luke“ sa spiskom parcela (Sl. glasnik, br, 8/13., te Javna rasprava 17. 06. 2015. u Vijećnici sa 23 prisutna među kojima i Husein Đogić iz Šumatca.

Isti sastav lokalne vlasti početkom 2014. proglašava Strategiju razvoja 2014-2023. u kojoj nema ni slova o novoj lokaciji nove „poslovne zone“ sa novim sadržajima,… Vrhunac voluntarizma jeste odgovor Jasmina Hušića: „Analiza za mirkolokaciju nije rađena jer nije ni obavezna, a debata na savjetu Mjesne zajednice Šumatac nije zakonska obaveza,…“. Čemu onda služi čl. 73. Statuta Općine stav prvi: „pokreće i učestvuje u javnoj raspravi kod pripreme i donošenja urbanističkih planova na području mjesne zajednice“? Zbog zaobilaženja navedenog stava Statuta i arogancije načelnika i njegove administracije dolazi do krupnih nesporazuma, kao npr. kod lociranja „Hairli česme“ u centru Vrnograča 2015.!

Kladuška monografija „Velika Kladuša kroz stoljeća“, 1986.

Kazivanja o nastanku prve „monografije“ Velike Kladuše 1980-tih su konfuzna. Po jednim (npr. Mujo Koštić i dr.) u početnom periodu bio je angažovan Sulejman Smlatić ( ) kao već dokazani autor prve obimnije sistematske publikacije (Kladuša i okolina“, 1976). Radi se o njegovom magistarskom radu. Zamagljeno je tko, šta, kako, kada i zašto je učinio da se projekt povjeri drugom autoru.

Sakupljanje građe, obrada, pripreme rukopisa, printanje knjige „Velika Kladuša kroz stoljeća“ se (ne)sumnjivo odugovlačilo sve do februara 1986. kada je Velika Kladuša već zaronila u velike belaje. Nije bilo nikakve promocije, a distribucija se odvijala tajanstveno. Kasnije će se pojaviti priče o oštećenjima brojnih primjeraka uskladištenih u podrumu Općinskog suda. Vrijednost „monografije“ je neupitna, a Kladuščani još nisu odali javno priznanje Aleksandru Ravliću (1929-2005), bez obzira što je pristojno novčano plaćen. Poticaji kladuškim elitama u imenima Admil Mulalić (1965), Sejfo Mustafić (1949), Enver Murgić (1948),… iz dijaspore, sa sjeveroameričkog kontinenta, polovinom prve decenije 21. stoljeća, da se povodom 20-godišnjice pojave prve monografije pripremi i publikuje „drugo izdanje“ su ignorisani. Pripadnici kladuških kulturnih elita novijeg doba, poslije 1995.,u imenima Eršef  Hadžić (1956), Enver Murgić (1948), Zlatko Dizdarević (1954), kao i članovi Upravnog odbora Javne ustanove Centar za kulturu i obrazovanje „Zuhdija Žalić“ u imenima Fikret Abdić-Toda, Hasan Bekanović, Agan Miljković, Ešefa Okanović nisu smatrali svojim „predmetom poslovanja“, između ostalog, da se sistematizuju i verificiraju „nedostaci-prazine“ postojeće monografije i pokrenu procedure pripreme druge, novog imena i-ili…

Tokom kolokvijalnih razgovora među pripadnicima intelektualnih krugova bajkovite Čaršije kao bitni „nedostaci-praznine“ kladuškog „vremeplova“ iz 1986. u autorstvu i redakciji uvaženog, poznatog i priznatog publiciste Ravlića, mogle bi se formulisati, kao npr.: previše povijesne jalovine iz (pred)osmanskog doba, epike i sličnih tekstova; veoma skromna zastupljenost vjerskog života; preobimna prisutnost Drugog svjetskog rata i herojstava općenito; mršav osvrt na Cazinsku bunu 1950., prešućivanja činjenica o žrtvama općenito; površnost prezentacije elektrifikacije, prihvatanja agrotehničkih dostignuća u poljoprivredi i stočarstvu; začetak i razvoj ideje o industrijalizaciji (zašto baš tekstilna industrija) Velike Kladuše; motorizacija Kladuščana 1970-tih, ekspanzija privatne i društvene stambene izgradnje; pripreme prvog Prostornog plana (1986-2000); mostovi na kladuškim rijekama; prva prečišćavanja otpadnih voda; prve regulacije Kladušnice; manjkavost dokumentaciono statističkih pokazatelja-baze podataka; previše „opjevavanja“ privrednih dostignuća, majskih paradiranja, ideologije,…; premalo „živih riječi“ Kladuščana; ignorisanje legendi iz „naroda“; prešućivanje književnih ostvarenja,… Monografija nije ni spomenula objektivno realne „tajne“ kladuškog „privrednog čuda“ (početni kapital, klade, stoku, pak-centar, kafu, jeftin kukuruz, pogodnosti uvijeta privređivanja i tržišta,…) već je „preforsirala“ subjektivne snage.

Još nije razjašnjeno zašto je uloga Kladuščana u stvaranju monogafije bila svedena  pretežno na sakupljanje građe. Kladuša je tada imala solidnu kadrovsku osnovu pa je i participacija Kladuščana u izradi svoje „monografije“mogla biti zapaženija i konkretnija! Žalosna je činjenica da Kladuščani sa mandatima u politici, kulturi, obrazovanju, gospodarstvu nisu polovinom prve decenije 21. stoljeća pokazali interes da se pristupi pripremama drugog izdanja „monografije“. Konkretne ideje oko „monografije“ vodosnabdjevanja, drugog izdanja monografije Kladuše su ignorisane i od direktora Centra za kulturu i direktora  JP „Vodovod i kanalizacija“ tokom 2016.

Kladuške strategije

Aktivnosti na prvoj Strategiji razvoja Velike Kladuše za period 2007.-2017. započele su potpisom Ugovora sa OSCE-om 30. 12. 2005. Slijedilo je formiranje Komisije za planiranje općinskog razvoja sa 14 članova kojom je operativno rukovodio Mirvet Beganović sa pozicije savjetnika načelnika (mirvy65@gmail.com). Pripreme i izrada su previše dugo trajale da bi tek 29. 05. 2008. Općinsko vijeće utvrdilo Nacrt Strategije za javnu raspravu sa rokom dostave primjedbi/prijedloga do 12. 06. 2008. Radilo se o dokumentu na 92 strane dosta nespretno sklepanim. Na pokušaje da se dokument ozbiljnije pretrese i doradi dobio sam „tumačenje“ kako se sve treba brzo okončati, a odmah će se pokrenuti procedure izmjena i dopuna, revizije. Strategija je jednoglasno usvojena 30. 06. 2010. (Sl. glasnik broj 9 /07). Informacija o provođenju Strategije razvoja općine 2007-2017. izrađena je oktobra 2011. Radi se o dokumentu na 14 stranica sa veoma skromnim-nikakvim dometom.

Maja 2007. slijedeći valjda populističke trendove u BiH i Općinsko vijeće Velike Kladuše „proizvelo“ je Strategiju partnerstva sa građanima. Radi se o „ambicioznom“ dokumentu na šest stranica. Uvod i zakonski okvir (Preporuke Komiteta ministara Vijeća Evrope br. R (2001), upustava OSCE-a, Zakona o načelima lokalne samouprave u FBiH,…) sa definicijama partnersva su dobro postavljeni. U vrijeme pripreme i usvajanja ove Strategija u Velikoj Kladuši je djelovalo 20-tak organizacija civilnog društva. Informacija o provođenju ove Strategije nikada nije urađena (odgovor na upit od 25. 12. 2013., broj: 07-05-4379/13 od 27. 01. 2014.).

Treća po redu je Strategija omladinske politike 2010-2014. od oktobra 2010. koja je „obrađena“ u temi „Demografija i mladi Velike Kladuše“, maj 2018.

Aktuelna Strategija razvoja općine Velika Kladuša 2014-2023., proglašena je na Općinskom vijeću šestog januara 2014. Na drugoj strani naslovnice navedene su organizacije, konzorciji (MICRO, PLOD, UNDP, SDC,..). Radi se o dokumentu sa 166 stranica. Niti na jednom mjestu ovog dokumenta se ne spominje prethodna Strategija razvoja kao da nije ni postojala, a bilo bi sasvim logično da je ključna podloga Analiza razvoja 2007-2017. Već drugu godinu Programom rada Općinskog vijeća predviđena je Informacija o provođenju Strategije razvoja. Za 2017. to nije ispoštovano, a za 2018. ostaje da se nadamo. Bila su sasvim opravdana očekivanja da će među prvim odlukama novoizabrane vlasti oktobra 2016. biti „revizija“ Strategije razvoja? Izostanak bar „osvrta“ na aktuelnu Strategiju razvoja 2014-2023., budžetska „ravnodušnost“ tokom 2017. i 2018. prema tom dokumentu neminovno indicira na zaključak o neozbiljnim percepcijama prema dugoročnim koncepcijama razvoja lokalne zajednice. Navedeni zaključak pojačava i spisak ključnih aktera u implementaciji Strategije (str. 149) među kojima nema mjesnih zajednica, ima Razvojni tim općine o kojem se ne mogu dobiti nikakve informacije! O diletantsko formalističkom pristupu i percepcijama koncpiranja dugoročnog razvoja potvrđuje i Program kapitalnih investicija u kojem ima projekata o kojima se ne mogu dobiti nikakve informacije, a za neke nadležne službe i ne znaju da postoje (npr. sortirnica, kompostana,…).

O strateškim dokumentima koje je donijela aktuelna lokalna vlast (Dokument okvirnog budžeta i Osnove i principi i politike općinskog načelnika za i period 2017-2020.) nije korektno argumentovanije pisati dok se ne navrši bar polovina mandata. Na osnovu „politike budžetiranja“ za 2017. aktuelne vlasti čiji bilans u najkraćem kaže: budžetski prihodi (planirani 14,292 mil. KM., revidirani 18. 12. 2017. u iznosu 12,968 mil. KM. i ostvarenje 9,527 mil. KM) i prijedloga za 2018. u iznosu 13,871 mil. KM ili 45,60 % više, upućuje na velike poteškoće oko percepcija lokalne samouprave općenito!

Završne konstatacije, preporuke,…

Pažljivija hronologija pokazatelja razvoja Velike Kladuše u novom društvenopolitičkom sistemu, posebno poslije okončanja ratnih dejstava 1995., pokazuje da se do polovine prve decenije 21. stoljeća donekle uspjevalo pratiti dinamiku beha države. Krupni poremećaji nastaju u periodu 2004-2008. kada Velika Kladuša ozbiljno malaksava i počinje nazadovanje koje traje već punu deceniju. O tome vjerodostojno svjedoče pokazatelji u Biltenima za društvena kretanja (sedam izdanja 2014/016). Po „sintetičkom pokazatelju“ razvoja na ljestvici od 79 općina FBiH 2012. Velika Kladuša je bila na 46. mjestu, a 2016. na 56. Ista vlast, isti mentor, ali… If the rule you followed brought you to this, of what use was the rule?/Ako te je neko pravilo-praksa dovele tu gdje jesi, nazadovanja, koja korist od pravila-mentora? Naslijeđeni propusti u prostornom uređenju Velike Kladuše sadržani u diletantskom korištenju-devastaciji poljoprivrednog zemljišta lokacijama peradarskih farmi je dugoročno stanje koje implicira i dugoročna rješenja. Predmeti legalizacije bespravne gradnje će još dugo vremena opterećivati ukupnu efikasnost djelovanja, ali nisu limitirajući faktori ubrzanijeg razvoja. Imovinsko-pravni odnosi koncentrirani u Privredno društvo „Agrokomerc“ su ozbiljne prepreke ubrzanijeg razvoja, posebno turizma. Gdje ima da je povijesno kulturni objekat kao što je Stari grad mimo bilo kakvih nadležnosti lokalne zajednice?

Navedene strategije koje je lokalna vlast donosila u prethodnim periodima su više rezultat nametanja međunarodne zajednice nego zrelosti kladuških elita. Dobro je što je međunarodna zajednica inicirala, financirala,…p ripreme i donošenje strategija, ali je previše čudno kako sa istim žarom nisu inzistirali na implementaciji strateških dokumenata. Posebno je zagonetno kako se među navedenim strategijama nije obuhvaćena i Strategija kulture? Očito je da pripremama strategija nisu prethodile nužne istraživačko razvojne aktivnosti na bazi analiza, elaborata, studija, projekcija, smjernica,… Čak, nisu uvažavane ni raspložive „podloge“ (npr. studija Hukavice,…).

Velika Kladuša ima respektabilne resurse (povoljnu demografiju, solidno naslijeđe prethodnog sistema, geoplitičku poziciju, klimu i reljef, izgrađene industrijske građevinske objekte sa potrebnom infrastrukturom, dobru komunalnu infrastrukturu, obuhvatno obrazovanje, nagomilana iskustva,…) koji pametnim upravljanjem mogu obezbjediti mnogo veći standard života koji je sada ispod dvije trećine beha prosjeka i bitno povoljnije uvijete za podizanja familija.

Neophodno je temeljito osvježiti ukupni društveni ambijent, inovirati metodologije i procedure priprema, donošenja i implementacija strateških dokumenata. Odgovornost za prosperitetniju viziju budućnosti Velike Kladuše imaju pripadnici najbrojnijeg biračkog tijela dobi 18-59 godina odnosno oko 21 hiljada Kladuščana čija ravnodušnost pridonosi povećanim migracijama.

Kao solidna podloga može poslužiti Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ koji se stidljivo promoviše i kukavički ignorira već pet godina!

Velika Kladuša, 05. 06. 2018.    ramoh45.07@hotmail.com

By the Way:

Mišljenja, stavovi, konstatacije, preporuke,… ne moraju nužno odražavati i „raspoloženja“ subjekata koji su brendirani u naslovu!

Konzultovana bibliografija :

Informacija Općine Velika Kladuša br: 03/1-29-3590/13 od 13.12.2013.,

Informacija o radu Kantonalnog zavoda za prostorno planiranje 2017.,

Službeni glasnici Velike Kladuše,

Odgovor br: 07-05-3104/16 od 07.12.2016. po Zahtjevu o pristupu informacijama u vezi parcele br. 1851/1.

Izvještaj o utvrđenom stanju na dan 09.11.2016.

Dokumenti i druge publikacije navedene u tekst ovog eseja.