Sažetak

Velika Kladuša je kroz svoju povijest u različitim formalno pravnim statusima (kneževina, kadiluk, begovat, katastarska ispostava, sreska ispostava, srez, općina,) u svim državnim zajednicama (Osmansko-turskoj carevini 1553-1877, Austro-ugarskoj  carevini 1878-1918, Kraljevini Yugoslaviji 1919-1938, Banovini Hrvatskoj 1939-40, Nezavisnoj državi Hrvatskoj 1941-1944, Socijalističkoj Federativnoj Yugoslaviji 1944-1992., Republici BiH od martovskog referenduma 1992) proživjela nebrojene potresne događaje, pobune, pogranične nevolje, (Dva svjetska rata, Cazinsku bunu 1950., Aferu *87, Privatizacijsku nepravdu od 1994. do bogzna kada, Bratorat 1993-95, dva egzodusa,…) sa katastrofalnim posljedicama koje nikada nisu primjerno verificirane od strane nadležnih organa i institucija. Velika Kladuša je područje na kojem se rađalo, odrastalo i odlazilo u bijeli svijet (Go To West), izuzev „zlatnog doba“ (1975-1990). Osnovni razlozi migracija do 1970-tih bili su: neimaštvo, oskudice, glad, težak života,… Osnovni razlog aktuelnih migracija je bolji život. Šta to 2018. u kladuškim (ne)prilikama znači?

Višegodišnje smanjenje broja zaposlenih preokrenuto je tokom 2017. godine (oko 800 više zaposlenih u odnosu na 2016.). Ovaj pokazatelj je tek malo poboljšao opći indeks razvijenosti, Velika Kladuša ostaje na istom rangu (56. mjesto od 79 općina FBiH). Vidnija poboljšanja općih organoleptičkih dojmova neprate lokalne „reforme“  kao konkretni potezi na osnovu „revizija“ strateških dokumenata (Strategija razvoja 2014-2023, Prostorno planski dokumenti,…). Nesistematičnost, netransparentnost, diskriminacija medija, ignorisanje građanskih inicijativa, bahatost u raspolaganju sa javnim novcem se nastavljaju. Sedam političkih subjekata za predstojeće oktobarske izbore nudi više desetina kandidata za sve nivoe vlasti (šest državnih, 9 federalnih i par desetina poslanika za  Skupštinu USK-a). Na izbornim listama zainteresovani mogu prepoznati svakojake čeljadi sa različitim referencama. Dominiraju oni koji su zaslužni za nazadovanje Velike Kladuše zadnjih 15-tak godina ili su se upirali na zadnje noge oko nagovaranja birača da glasaju za „prave“. Da li će pogrešne investicije (davanje glasova kandidatima bez pokrića i realno neupitnim referencama,..) biti ponovljene 12-ti put, ostaje da vidimo?!Da se podsjetimo na zaostavštinu, šta smo naslijedili,…

U knjigama je opisano da je većina Kladuščana na izborima 1946. godine izabrala „komunizam“-jednopartijski sistem. Ako se malo pozabavimo sa kretanjem starosne strukture Kladuščana u doba jednopartijskog sistema lako ćemo „izračunati“ da je svega 10-tak procenata (oko dvije hiljade osoba) onih koji su glasali 1946. imali mogućnost glasanja 18.11.1990., učestvovati u prvim višestranačkim demokratskim izborima. Da li i kako su glasali, ne znamo?! Na prvim višepartijskim demokratskim izborima 18.11.1990. učestvovalo je 23.037 Kladuščana ili 73,41%. Znamo da su imali mogućnost glasati za šest političkih stranaka, od kojih se 2018. pojavljuju samo dvije (SDA i SDP).

Za bolje razumjevanje neophodne su osnovne „natuknice“ o kapitalu, bogastvu općenito. Globalna važnost kapitala se mijenja. Ona je bitno različita koncem prve decenije 21. stoljeća u odnosu na početak ili polovinu minulog vijeka, ovisna o kretanju ponude i potražnje. Tako npr. početkom ex društveno-političkog sistema na kladuškom tlu najveću vrijednost imao je zemljišni kapital. Bogastvo je kombinacija naslijeđa i rada. Oni koji su naslijedili solidne površine plodnog poljoprivrednog zemljišta i svojim radom izgradili kuće, štale, prateće objekte, uzgojili stočni fond (krave, volove, konje, ovce, koze, svinje, perad,..) smatrali su se bogatim osobama. U većini kladuških sela početkom jednopartijskog sistema bila je nekolicina imućnijih osoba koje su na svojim patuljastim imanjima koristili radnu snagu-nadničare. Agrarnom reformom 1946/48. malo su ujednačena imovinska posjedovanja zemljišta. Tokom elektrifikacije, industrijalizacije, primjene agrotehničkih i drugih civilizacijskih dostignuća na kladuškom tlu proširuje se i važnost kapitala u drugim pojavnim oblicima (znanje, izgrađene nekretnine, financijski oblici,..).

Na osnovu obuhvatnijih saznanja jednopartijski sistem na kladuškom tlu 1946. godine naslijedio je: devastirane zemljišne površine, posječene šume, beznačajan stočni fond, simboličan stambeni fond, nikakvu infrastrukturu, bez indusrijskih građevina, bez bilo kakvih materijalnih bogastava. Najvidljivije naslijeđe očitovalo se u siromaštvu, velikoj nepismenosti, raširenim opakim bolestima,.., bijedi svakakve vrste, bez generacijskog naslijeđa u vidu penzionih fondova, akumuliranih saznanja sa specifične oblasti, osim donekle u poljoprivredi i nekim zanatima. Naslijeđena je veoma respektabilna vakufska imovina u zemljišnim površinama kojom su lokalne vlasti prometovale po sopstevnim nahođenjima do početka 21. stoljeća. Tokom 2017. organi Islamske zajednice Velike Kladuše potaknuti zaključcima Vakufske direkcije iz 2012. su poduzeli konkretne praktične mjere na pripremama za uspostavljanje adekvatnog registra. Prema preliminarnim podacima na osnovu 32 posjedovna lista ustanovljeno je da se radi o 825.660 kv.m (oko 20% mezarja, 11% pašnjaci, 17% livade, 40% oranice, 7% šume,…) ili oko 2,5% teritorije općine.Šta je sve jednopartijski sistem na kladuškom tlu ostavio kao naslijeđe, predao u „miraz“? Nije preciznije navedena distribucija naslijeđenog bogastva višepartijskog sistema što bi se moglo donekle postići dodatnim istraživanjima. Među naslijeđenim zemljišnim bogastvima u najjadnijem statusu je vakufska imovina. Značajan broj Kladuščana sklon je vjerovanjima kako kladuška nejednakost bogastava koncem 1990-tih i nije bila tako alarmantna. Isto tako značajan broj Kladuščana smatra da je struktura nejednakosti bogastva prve dvije decenije ovog stoljeća na kladuškom tlu zabrinjavajuće poremećena zbog sumljivih prisvajanja pojedinih vidova naslijeđa- tuđe imovine. Korektno je spomenuti manji broj Kladuščana koji su skromnim „legalnim“ prisvajanjem naslijeđa-tuđe imovine i raznim sumnjivim špekulativno manipulativnim radnjama na „ivici zakona“ stekli zavidno bogastvo. Ima i ratnih profitera! Velike zasluge pripadaju certifikatima, deviznim knjižicama pripadnicima Armije BiH, povoljnim kreditima lojalnim partijsko špijunskim kadrovima,…

Struktura nejednakosti bogastava u svjetskim razmjerima je alarmantna: sve je veći broj izrazito bogatih i sve veći broj izrazito siromašnih pojedinaca. Koncem 2018. broj gladnih u svijetu poslije izvjesnih poboljšanja vraća se na nivo iz 2010.! Tokom demostracija u Americi i ostalim bogatijim državama svijeta poslije hipotekarne krize 2008. godine na javnim mjestima mogle su se vidjeti parole 1% : 99%“. Kolokvijalno protumačeno: jedan posto bogatih i 99% siromašnih građana!

Zasluge i uloge nasljedstva tokom 21. stoljeća su široko rasprostranjene teme među pripadnicima intelektualnih krugova širom svijeta. Demografski i gospodarstveni poremećaji, veliki povrati od kapitala,… će bez sumnje pogodovati produbljivanjima jaza nejednakosti bogastava posebno unutar država, a što se ponajbolje vidi u lokalnim zajednicama po čemu Velika Kladuša „strši“. Imala je jedno vrijeme po nekretninama najbogatijeg kandidata za člana Predsjedništva BiH!

Veoma zapažena studija „Kapital u dvadesetprvom vijeku/Le capital au XXI siecle“, 2013. na str. 432. navodi: „Uvijek kada je stopa povrata od kapitala bila osjetno i dugotrajno viša od stope ekonomije, bilo je neizbježno da naslijeđe, odnosno bogastvo stečeno u prošlosti prevlada nad štednjom, odnosno  bogastvom stečenim u sadašnjosti. Nejednakost u određenom smislu znači da prošlost može progutati budućnost: bogastvo stečeno u prošlosti automatski napreduje, bez rada, brže od bogastva proizvedenog radom koji omogućuje štednju“. Sve ovisi koje i kako moćne sile guraju Veliku Kladušu  i u kom smjeru, može se dokučiti iz Biltena za društvena kretanja (osam izdanja zaključno sa augustom 2018.).

Zaostavština jednopartijskog sistema u svim pojavnim oblicima na kladuškom tlu tokom druge polovine 20. stoljeća je u velikoj (ne)srazmjeri, skoro neuporediva, sa onim što je naslijeđeno neposredno poslije okončanja Drugog svjetskog rata. Naslijeđena nepismenost (preko 70% punoljetne populacije), siromaštvo, jad, bijeda, utučenost,… snažno su utjecali na procese elektrifikacije (1956-1970.), primjene modernih agrotehničkih mjera u poljoprivedi (zamjena pasmina stoke, vještačka oplođivanja,…), i novih poljoprivrednih kultura (jagodičasto voće, mrkva, cikla, kornišoni,…), industrijalizacije, dinamike smanjenja nepismenosti, nove kulture općenito (sve što treba znati), a posebno kulture stanovanja, kulture komuniciranja koja je veoma oskudna-zakržljala.

Sve do 1975-tih godina minulog stoljeća Kladuša je sa svojim okruženjem kojeg u novije doba nazivamo Cazinskom krajinom (kako, kada i zašto se navedeni termin koristi pokušao je objasniti Smail Kličić u svojoj knjizi „Sukob u Cazinskoj krajini 1992-1995, Bihać 2002.) bila izrazito pasivno, siromašno, primitivno zapušteno nerazvijeno područje po svim aspektima (pismenost, zaposlenost, epidemije i bolesti, infrastruktura, budžetska potrošnja GDP per capita,…) sa velikom ruralnom naseljenošću (npr. 1990-tih oko 160 stanovnika po kv. km., prosjek BiH bio je 81), a po službenoj klasifikaciji izrazito nerazvijena općina. Okvirno prostorne i pojmovne percepcije Bosanske krajine na naučnu osnovu prvi je postavio Marko Vega (1907-1985). U vremenu od 15-tak godina (1975-1990.) Kladuša se po općoj razvijenosti  prvi put u svojoj dugovječnoj prošlosti prevazišla beha prosjek (1979. iz statusa izrazito nerazvijenih prelazi u status nerazvijene općine). U praktičnom smislu ostvaren je društveni proizvod 62,4%, zaposlenost u društvenom sektoru 53,3%, kalkulativni prihodi 52,4% beha prosjeka. Mnogi su skloni navedeno razdoblje nazvati „zlatnim dobom“. Pored gospodarstvenih uspjeha, „nestale“ su vjekovne nepismenosti, zarazne bolesti, epidemije,… Ovo je jedino desetljeće u modernoj kladuškoj povijesti kada se na ovo područje više doseljavalo nego odseljavalo! Kako, tko, kada je doprinio kladuškom „zlatnom dobu“ zabilježeno je u monografiji Kladuše (prvo izdanje feb. 1987.) i kasnije u nebrojenim publikacijama.

Od učmale varošice mjesta Kladuše i njene okoline po završetku Drugog svjetskog rata tokom 50-tak godina izgrađen je bajkovit moderan gradić sa trajno riješenom elektirfikacijom, vodosnabdjevanje sigurnom pitkom vodom, modernom  infrastrukturom, ali i čudnim percepcijama univerzalnih vrijednosti (pravednosti, jednakosti, solidarnosti,…) što sve skupa rezultira nazadovanjima zadnjih (2007-2016.) godina u odnosu na beha prosjek. Osnovni aspekti nazadovanja, razloga,… prezetnovani su u Biltenima za društvena kretanja 2013/18. Najupečatljiviji organoleptički dojam zadnjih četvrt stoljeća jeste urbanizacija (preko 13 hiljada modernih kuća, preko 100 stambenih zgrada, preko 600 km vodovodne mreže, sve elektirifcirano, preko 300 km modernih lokalnih priključnih puteva,…).

Respektabilan broj Kladuščana, ma gdje bili i šta radili, je sklon vjerovanjima kako su duže vremena kroz svoju povijest bili anatemisani, izloženi pritajenim opstrukcijama, omalovažavanjima sa vidnim primjesama institucionalnog, političkog, religijskog aspekta. Satanizacija kao specifično „nasilje“ sa jakim primjesama diskriminacije mogu se jasno očitovati odnosom prema učesnicima Narodno oslobodilačkog rata 1940/45, tretmanom u prvim poratnim petogodišnjim planovima, hipoteka Cazinske bune 1950, genocidnih elemenata za vrijeme Afere *87, religijske i političke fetve zadnjih 20-tak godina, otvorena diskriminacija djece pripadnika Narodne odbrane, blagonaknonost prema segregacijama autonomaške djece u kladuškoj gimnaziji, odnos prema neizvršenim sudskim presudama, broj tužbi, nepokrenuti istražni postupci prema ubistvima iz perioda 1990/95, broj nestalih i njihova sudbina, raspodjela budžetskih sredstava,… Čak su ministri Vlade FBiH u Kladuši javno izjavljivali (ministar Polić, augusta 2004.) kako je Velika Kladuša u „izolaciji“, a Vlada USK-a sramotnim tretmanima učeničkog „standarda“ otvoreno diskriminirala škole na području Kladuše (npr. Johovica i dr.).Kladuški razvojni izazovi

Urednik bivšeg Portala kladusa.net (Amir Purić, 1989.) me zamolio da odgovorim na nekoliko pitanja aktueliziranih na Petoj sjednici OV Velika Kladuša 27.03.2017. godine sa već znanim dnevnim redom.

Može li se zaključiti u kojem smjeru će ići Kladuša u narednom periodu?

Odgovor: Kladuša će usporiti sa nazadovanjem u općem (gospodarstvo, obrazovanje, kultura, sport, ljudska prava, građanske slobode,…) pogledu u odnosu na skroman pozitivan beha prosjek, stim da je obzirom na poboljšane uvjete u bližem okruženju realno očekivati da se dinamizira zapošljavanje. Postojeće proizvodne djelatnosti (industrija, poljoprivreda, usluge,…) će nastaviti rast shodno svojoj konkurentnosti i spremnosti vlasnika prema razvojnim izazovima odnosno poslovnim rizicima. Značajnijeg gospodarstvenog razvoja nema bez investicija. Investicija nema bez poznatog investitora koji ima kapital (financije, kow how, organizaciju, tržište,..). Investitora nema bez prepoznatljive profitne stope (minimum kamate na oročenu štednju uvećane za internacionalnu inflaciju oko 3%…). Izazovne profitne stope nema bez „koncenzusa“ između vlasnika kapitala i vlasnika nad lokalnim resurima (prostorna dokumentacija, poticaja zapošljavanja, parafiksalni nameti, garancija za stabilnost, pozitivan ambijent općenito,…).

Da li u današnjim uvjetima moguće koncipirati lokalni razvoj ulaganjem budžetskih sredstava u javna preduzeća. Mogu li ona stvarati nove vrijednosti i biti nosioci ekonomskog razvoja?

Odgovor: Kladuško JKP „Komunalije“ poslovalo je shodno Zakonu o komunalnim djelatnostima, a nastalo je odvajanjem od vodovoda po osnovu propisa. Kako je znano izvršena je doregistracija za biznis djelatnosti. Ne bi bilo čudo da kantonalna administracija (ne)svjesno zažmiri i aminuje doregistraciju. Principjelno, shodno propisima mogu se ulagati-dokapitalizirati javna preduzeća, ali upitno na lokalnim nivoima! Mogu se stvarati nove vrijednosti samo je pitanje profitabilnosti. Suštinsko pitanje je da li buduće proizvodne djelatnosti Komunalija mogu uspješno konkurirati privatnom vlasništvu i biznisu. Sasvim, sigurno korporativno vlasništvo i upravljanje može biti generator razvoja, ali o tome nismo ništa čuli na pomenutoj sjednici Senata! U današnje vrijeme „nosioci razvoja“ su kritička promišljanja novih ideja-izazova, vredovanja faktora razvoja i njihova kombinacija pod konkurentskim uvjetima otvorenog tržišta i pluralističkog vlasništva (javno privatno vlasništvo). Kako će otvaranje proizvodnih i trgovačkih djelatnosti utjecati na postojeće privredne subjekte, pretežno privatnog vlasništva?

Odgovor: Kladuša, BiH, je premalo tržište da bi trgovina profitabilno poslovala (sudbine, Tuša, Škafe, utjecaj Binga na ostale maloprodajne objekte,…). Ako se radi o istim djelatnostima (građevinarstvo, usluge, kamenolomi, poljoprivredne apoteke, …) fokusiranim na lokalno tržište znači da se povećava konkurencija i opstat će bolji, a to nebi smio biti javni sektor sa subvencijama iz budžeta! Koncepcija gospodarskog razvoja putem javnih preduzeća i javnim financijama u drugoj decenije 21. stoljeća je loša opcija.

Ako Kladuša može tokom 2017. akumulirati 2,057 mil. KM (predviđene subvencije JP Komunalije) onda je to izazov za sviju: kako tim iznosom postići optimalne efekte, a to sasvim sigurno nije moguće ulaganjem u prodavnice, kafiće, benzinske pumpe, apoteke, kamenolome,… u proizvode i usluge namjenjene prvenstveno lokalnom tržištu.

Komentari navedenog u kontekstu ostvarenja u 2017.  

Da li, koliko, čemu je navedeno poslužilo mladom kladuškom žurnalisti, inicijatoru Inicijative „Kladuša je naša“, njegova stvar! Ako stavimo pod lupu rad Kladuškog senata tokom prve godine mandata (2017.) onda ćemo lako primjetiti da nije donešena ni jedna odluka-akt (sem Okvirnog budžeta 2018-2021.) strateškog značaja. Izostala je Informacija o ostvarenju Strategije razvoja 2014-2023. (juni 2017.) te shodno tome i „revizija“, a prostorno-planska tematika pomjerena za 2018. (Programom rada terminirana za maj 2018.). Prema općem zapažanju poticaji poljoprivredi (oko 15o hiljada KM) su dobra stvar, a tematska sjednica na temu „Revizije privatizacije Agrokomerca, Saniteksa, Grupeksa, Kladušnice,…“, promašena stvar, odnosno izgovor za „pranje novca“ (oko 24o hiljada darovanja dezorjentisanom Udruženju nezaposlenih dioničara,…).

Izvještaj o financijskoj reviziji Općine Velika Kladuša za 2016. i 2017. godinu broj: 01-02-07-14-2-17-1350-5/17. Ureda za reviziju institucija u FBiH sve kaže. Vjerodostojnost Izvještaja pojačava komentar na Nacrt izvještaja Općine od 26.06.2018. (str. 28. Izvještaja). Nemam ambicije ni potrebe detaljnije se baviti navedenim Izvještajem, sem da napomenem par detalja koji su u nesposrednijoj vezi  sa prospektom JKUP „Komunalije“ (ukusno dizajnirano 4 stranice formata A4) kojeg su dobili svi korisnici usluga uz račun za august 2018. U navedenom Izvještaju (str. 17.) se navodi da je sa pozicije subvencije javnim preduzećima realizovano „Komunalijama“ 1.176.869 KM bez jasnih kriterija što je suprotno Zakonu o buđžetima u FBiH (čl. 7. i čl. 57.). Svrsihodnost i profitabilnost utroška navedenog iznosa je tema posebne elaboracije, a financiranje opremanja Caffe bara (69.819 KM) dovoljno govori o neprimjernosti korištenja budžetskih sredstava. Pored desetina reprezentativnih caffe barova u magičnoj Čaršiji aktuelna vlast ulaže javni novac u besmislice i budalaštine!Predizborno ozračje u Velikoj Kladuši 2018.

Ambiciozan Program rada Općinskog vijeća za 2018. se ne ostvaruje zbog poremećaja većine. Kada se izuzme suvišno tematsko ljetno zasjedanje na temu izbjeglica-migranata, Općinsko vijeće praktično je u blokadi od aprila 2018. Do početka predizborne kampanje javnosti se nisu obratili subjekti koji participiraju u OV tako da zvaničnih informacija nema. U kladuškim koularima se barata da su se preletači pokolebali, pa nema većine!

Kao i u ostalim dijelovima BiH i u Velikoj Kladuši je predizborna kampanja počela mnogo prije oficijelnog termina (07.09.2018.). Praktično svaki skup, nastupi,… se koriste za lobiranja sa obaveznim napomenama cijene glasa. Za razliku od prošlih predizbornih vremena, septembra 2018. Velika Kladuša je skromno premrežena izbornim reklamama, panoima,… Biće dobro ako smo shvatili da nas reklame neće promjeniti, već ljudi! Reklame su općenito odraz društva. Teško je sročiti oglašavanje sa uvjeravanjem birača da trebaju glasati, inspiracijama da samo oni mogu donijeti promjene, da…

U kreaciji i sadržajima društvenog ambijenta Velike Kladuše sa mandatom može učestvovati sedam političkih stranaka, 14 savjeta mjesnih zajednica, 27 đžemata, preko 140 udruženja civilnog društva. Ako se malo detaljnije pozabavimo analizama lako ćemo ustanoviti da se radi o 270-300 Kladuščana koje su građani neposredno birali na izborima svih vrsta i nivoa i nekoliko stotina Kladuščana koji su članovi rukovodstava političkih stranka i civilnih udruženja. Prema aktima Centralne izborne komisije od jula 2018. (Ovjerene kandidatske liste) nije teško raspoznati da je na izbornim listama: 6 Kladuščana-kandidata za državnog poslanika, 9 kandidata za federalnog poslanika i više desetina kandidata za Skupštinu USK-a. Uglavnom radi se o kandidatima sa skromnim ili nikakvim referencama. Među kandidatima ima i onih koji su veoma zaslužni za nazadovanje Kladuše, ima i onih koji su se već okušali kao narodni izabranici, ima i onih koji imaju nerješenih pitanja za zakonom (vlasnici krivičnih prijava, možda i pravosudnih presuda), ima utajivača poreza-carina, ima i onih koji ne znaju tko su im predsjednici mjesnih zajednica, đžematskih odbora, ima i onih koji se upiru na zadnje noge da se zadrži „bijeli kruh“, ima javnih promotora ekonomske nejednakosti građana, ima i onih koji klasična uhljebljivanja nazivaju zapošljavanjima, ima i eksplotatora, ima onovčarenih pojedinaca na tuđoj muci, ima svakojake čeljadi, igrača za svakojake igre!

Među kandidatima gotovo da nema osobe koja je kladuškoj (ne)laičkoj javnosti poznata po modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, solidarnost, istinitost,…), nema neprikosnovenih promotora ljudskih prava i građanskih sloboda, nema kandidata koji jasno i precizno zagovara autentični kladuški interes u sintagmi „pravedno napredno građansko društvo“, nema kandidata sa intelektualnim kapacitetom i građanskom hrabrošću za ozbiljnije društvene izazove, kao npr. Konferencija o viziji budućnosti bajkovite Čaršije, i-ili…, nema pokretača građanskih inicijativa bilo kojeg značajnijeg projekta od lokalnog ili šireg značaja, nema ih na sastancima mjesnih zajednica, džemata, na okruglim stolovima, panel raspravama, promocijama knjiga, a na zvaničnim javnim raspravama samo ako moraju.

Obzirom da su kandidati na izborima i glavni organizatori promotivnih predizbornih aktivnosti, radnji,… koje su veoma slične ili gotovo identične predhodnim, bilo lokalnim, bilo općim izborima sa fokusom na paradiranja, slikanja, prozivna predstavljanja teško da možemo očekivati radiklanije promjene. Zašto se umjesto dosadašnjih paradiranja kao tema ne odabere nešto iz strateških nadležnosti, npr. kako i koliko povećati učešća lokalnih zajednica u preraspodjeli poreznih prihoda (sada je to ispod 10%), da li je moguća Federacija općina i kantona, zašto USK nazaduje zadnjih 20-tak godina,… pa da se kandidati predstave svojim nastupima i konkretnim očitovanjima? Na predizbornim skupovima nema sučeljavanja ideja, rješenja. Prevladavaju opjevavanja, isticanja nečega čega se u uljudnijim sredinama srame!

Svi skupa, građani i kandidati, bi trebali biti svjesni i načisto da ovakvim ustavnim ustrojstvom BiH nema bitnijeg poboljšanja standarda života! Presipanja iz šupljeg u prazno malo pomažu!Paradoksi stranaka, kandidata, promocija,…

Na kandidatskim listama za sve nivoe 07.10.2018. ima starih znanaca-upornih kandidata još od 1990. (Nermin Bašić, Rifet Šakinović, Asim Ćemalović, Husnija Kudić). Kandidati sa već solidnim poslaničkim stažom i simboličnim tragovima (sem osobnih dobitaka) su: Rifat Dolić, Elvira Abdić-Jelenović, Mirvet Beganović, Senad Kajdić, Kenan Keserović, Asmir Ćufurović, Elma Đogić, Rasim Kantarević,… Najviše su kidisali postavljanjem pitanja od koji su poneka bila uvrede zdravog razuma. Imali smo i tri ministra u Kantonalnoj vladi (Senad Kajdić, Šefik Štulanović, Ibrahim dr. Kajtezović). Ima među kandidatima i vječiti „jahač“ strategija za mlade koji sve ubrzanije napuštaju zavičaj jer su sve mjere forme radi, bezvezne! Sve o mladima znamo, samo ne znamo kako kreirati ambijent u kojem će se bolje živjeti!

Ako malo zavirimo u rezultate izbora za lokalni nivo 2016. lako ćemo primjetiti kako „lideri“ izbornih subjekata (stranaka, nezavisnih grupa,…) dobivaju veći broj glasova od svog stranačkog subjektiviteta. Tako npr. friško organizovana grupa nezavisnih kandidata, Pokrenimo Kladušu, osvaja 1.819 glasova, a njen kandidat za načelnika Adem Pajazetović (1966) 2.926 glasova, DNZ dobiva 2.574 glasa, a njen kandidat za načelnika Adamil Mulalić (1965) 4.803 glasa što je 780 glasova manje nego 2012. Sasvim suprotno je kod SDA (2.729 glasova), a kandidat za načelnika Asmir Ćufurović dobiva 2010 glasova što je 840 više nego 2012. Najvidljivije razike su iskazane kod Laburističke stranke koja je osvojila 8.231 glas, a njena liderica upola manje! O čemu navedeni rezultati govore? Kolike su tu slabosti kandidata, njihovi demokratski deficiti, osobni profil,… a koliko drugi i koji utjecaji? Ne znam, da li slaviti i-ili žaliti što je sa političke scene u Velikoj Kladuši praktično nestala Demokratska fronta (1.047 glasova 2016.) i Kladuška stranka privrednog prosperiteta (650 glasova 2016.)?! Zato se već pojavljuju signali oko formiranja podružnica „Naša stranka“, „Narod i pravda“ (navodno imenovani povjerenici).

Da li će i koji subjekti na izborima 07.10.2018. slaviti „u paketu“ i-ili pojedinačno, ostaje da sačekamo. Ne brinite, Bilten broj 9. će, ako Bog da, sve pedantno i vjerodostojno publikovati!

Radio monolozi-serijal epizoda, samo za naivne nova kladuška zora

Radio Velika Kladuša je usred predizborne kampanje 20.09.2018. započela „Serijal“ u nastavcima, institucionalno sasvim upitan o čemu će svoje kazati Regulatorna agencija (famozni RAK) ako to netko bude formalno zatražio. Monolozi aktuelnog načelnika, Fikreta Abdića  (1939) sa 9.027 glasova (oko 48% odazvanih na izbore 2016.) koji se obraća svom biračkom tijelu i izbornoj bazi Stranke čiji narandžasti fascikl sa njenim plavkastim logom ima na stolu će uglavnom imati slične epiloge kao „preuzimanje Agrkomerca 2012. (više od 800 pisama na poznate adrese), Agrofeniks 2013. (najavljivani novi kompleks sa početnim ulaganjima od oko 27 mil. eura),… Cilj je providan, pokušati mobilizirati birače da Laburistrčka stranka bude značajniji faktor na društveno političkoj sceni BiH kako bi uspješnije mogla „trgovati utjecajima“! Pola mandata aktuelna vlast i njen načelnik će dočekati bez „revizije“ aktuelne Strategije razvoja 2014-2023. kao strateškog osnovnog dokumenta! Dobri počeci (nebrojeni razgovori sa svim pripadnicima kladuškog društva) i proizvedeni dokumenti (Izvještaj o utvrđenom stanju u Organu uprave Općine Velika Kladuša na dan 09.11.2016., nedorečene formalistisčke Osnove programa i politike općinskog načelnika Općine Velika Kladuša za period  2017-2020. od 27.03.2017., Izvještaj o izvršenju Budžeta za 2017., Revizorski izvještaj  o Budžetu za 2017., Program rada Općinskog vijeća za 2018., Izvještaj o izvršenju Budžeta za prvih šest mjeseci 2018., Izvještaji o poslovanju javnih preduzeća i ustanova za 2017…). Šta se može zaključiti mirne duše nakon četiri odslušane Epizode? Bojaznost i nespremnost direktora Adisa Purića da nametne i vodi razgovor na osnovu navedenih dokumenata odnosno pripremljenih pitanja i nadležnostima načelnika (čl. 43. Statuta Općine)!

Tužno je slušati kako aktuelni načelnik percipira svoju ulogu koncem druge decenije 21. stoljeća, čemu bi htio podučiti mlade Kladuščane, kakvu im budućnost nudi,…?! Čemu osvrti na povijesnu jalovinu o kojoj je vrijeme kao najbolji sudac svemu donijelo svoje?

BiH je ovakva kakva jeste, ali u njoj ima desetine općina koje relevantne međunarodne institucije preporučuju kao atraktivne destinacije za potencijalne investitore i poželjne sredine za podizanje familija. Nismo još saznali da li je i sa kojom od uspješnijih lokalnih zajednica u BiH aktuelni načelnik i njegova administracija uspostavila kakve forme suradnje. Znamo da se favorizuju općine iz susjednih država koje ipak  „posluju“ u drukčijim institucionalnim okvirima! Koliko je to mudro i pametno?

Abdić jeste respektabilan promotor, zna i umije mobilizirati prvenstveno one koji su skloni mitu, korpuciji, sitnim privilegijama, sinekurama, apanažama, funkcijama bez pokrića, majstor za mešetarenja-spletke,… Nažalost, nije osoba od reda i zakona fokusirana na kreaciju bitno povoljnijeg općeg ambijenta koji može rezultirati mobilizacijom osoba sa neupitnim referencama! Podržavam realne visoke ciljeve razvoja koji su definisani mjerljivim kvanitativno kvalitativnim pokazateljima, a toga nema u „intervjuju“ ni u važećim strateškim dokumentima Općine Velika Kladuša!

Zaključna razmatranja i preporuke

Od oko 40-tak hiljada Kladuščana sa pravom glasa oktobra 2018. (2016. bilo je registrovano 42.959, a odazvalo se na glasanje 18.765 za načelnika) u najboljoj opciji odaziva od 50% glasanje će obaviti oko 20-tak hiljada mentalno zdravih punoljetnih Čaršijana razasutih širom planete. Kladuščani-glasači žive-borave u ruralnim i urbanim sredinama svako na svoj način i po svom ćeifu sa jednom izraženom zajedničkom karakteristikom: žive u zabludama-pogrešnim investiranjem svojih glasova. Presudnu moć koju imaju u društvenom životu magične Čaršije jeste glas kojeg su već 11 puta davali onima koji su ih uglavnom iznevjerili, koji su veoma zaslužni za nazadovanje Velike Kladuše u odnosu na beha prosjek po svim relevantnim aspektima. Kladuščani, ako zbilja želite promjene onda dajte glas novim kandidatima na listama stranaka koje imaju kapacitet za eventualne radikalnije promjene!

PS: Stavovi, mišljenja,… su uvjerenja autora i nemaju nikakvu povezenost sa institucijama čiji se logo koristi!

Velika Kladuša, 04.10.208. Ramo HIRKIĆ, publicista-analitičar