Na temu „Autonomije“, kojoj je 27. septembra bio 24. rođendan, vraćamo se nakratko zbog Dekleracije o okolonostima, uzrocima, karakteru i  posljedicama međusobnog oružanog sukoba 1993-95. na području općine Velika Kladuša, koja je 2014. godine predana općinskim vlastima na daljnje postupanje u obliku prijedloga, po kojoj do danas ništa nije poduzeto. Deklaracija je rezultat rada i aktivnosti grupe zainteresiranih Kladuščana koji sebe nazivaju Partnerska grupa, okupljenih oko Koncepta „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ koji se polagano „uvlači“ u memorije zdravomislećih Kladuščana ma gdje bili i šta radili. Koncept postaje „orjentir“ dezorjentiranim, a njegovi promotori primjeri građanskog aktivizma. Stoga je ambicija ovog priloga da problematizirano podsjeti na činjenicu  kojom se trebamo i moramo sami pozabaviti, jer nije ni rezonski a ni pošteno da nam neko drugi uređuje ambijent u kojem će živjeti nadolazeće generacije. Dakle, Krajišnici konačno trebaju znati sve o autonomiji, a prijedlog Deklaracije to nudi. Podsjećamo, 27.09.1993. godine, na osnovu nekoliko desetina hiljada sakupljenih potpisa građana Okruga Bihać i Odluke Ustavotvorne skupštine u Velikoj Kladuši je proglašena Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna. Koncept „Unapredimo Kladušu zajedno“ koji je iznjedrio Deklaraciju, formulisan je kao najširi okvir djelovanja zainteresovanih Kladuščana i njihovih prijatelja koji prihvataju „Kladušku vertikalu“ kao pravedno napredno građansko društvo. Koncept nije ničije vlasništvo i ostaje otvoren za sve realno ostvarive ideje, prijedloge,… Partnerska grupa je neformalna skupina zainteresovanih građana koja na savremen način percipira i implementira temeljne vrijednosti (pravednost, jednakost, istinitost, humanost,..) usmjereni prema izgradnji pravednog naprednog građanskog društva po uzoru lokalnih zajednica moderne Evrope. Oni žele Kladušu kao Mirisnu kapiju BiH prema Zapadu. U političkom smislu Partnerska grupa je žestoka opozicija kladuškim graktalima, drtinama, podrepašima, pohlepašima, sapunarima i sličnim munaficima svih boja bez obzira na (ne)pripadnost udruženjima, strankama, klanovima,… Kladuščanima je potrebno zajedništvo, jedinstvo misli i akcija, na pripremama, i formulisanjima strateških vizija, kao i takmičarski duh subjekata na efikasnoj implementaciji zajedničkih strateških odluka. Najsnažniji „alat“ Partnerske grupe jeste znalačko korištenje korisnih pouka iz naše bliže prošlosti, istraživačko razvojnih rezultata pri percepcijama moderne budućnosti u uslovima prvih decenija ovog stoljeća, prvenstveno prepoznavajući šanse-vizije-prijetnje, pozitivna iskustva naprednijeg okruženja. Dugo vremena će proći da se raspoloživi resursi-potencijali sa raštimanim orkestrom harmoniziraju u interesu većine Kladuščana! „Pesimizam intelekta“ trebamo nadomjestiti optimizmom volje-upornosti. Držati glavu visoko i poticati društvena, ekonomska, kulturološka i druga unapređenja. Partnerska grupa je ponudila prijedlog Deklaracije, na vlastima je da istu razmatraju ili pak ponude možda i bolju varijantu. U svakom slučaju nešto treba poduzimati kako nadolazećim generacijama nebi ostavili svoje nepodmirene račune. U narednim danima prisjetit ćemo se i ostalih deklaracija koje su predlagane prethodnom sazivu općinske vlasti o koje se ista oglušila nazivajući predlagače „toksičnom skupinom“! Radna verzija

Polazeći od vjerodostojnih činjenica temeljenih na dokumentarno-statističkim pokazateljima društveno ekonomskog razvoja Velike Kladuše u periodu 1990-2012., kao i podataka o kretanjima raznih oblika nasilja (povrede ljudskih prava, podnešene tužbe-žalbe, nasilja u porodici i nad djecom, nestale osobe, neformirani istražni predmeti za smrtno nastradale osobe,…), relevantne publicistike (sudski spisi, izvještaji međunarodnih organizacija, knjige, feljtoni,..) s jedne strane te većinskog uvjerenja temeljenog na analizama pojedinih segmenata društvenog života lokalne zajednice kako su značajni razlozi sveukupnom stanju (ubrzanom nazadovanju) u dobroj povezanosti sa bližom prošlošću obilježenom i oružanim sukobom 1993-95., s druge strane, Općinsko vijeće u skladu sa Statutom poslije provedene javne rasprave rukovodeći se autoritetom istine i vjerodostojnih činjenica na sjednici ______donosi:  D  e  k  l  a  r  a  c  i  j  u

o okolonostima, uzrocima, karakteru  i  posljedicama međusobnog oružanog sukoba 1993-95. na području općine Velika Kladuša

Osnovna svrha Deklaracije jeste da hronološki činjenično prikaže okolnosti, osnovne uzroke, karakter i posljedice međusobnog oružanog sukoba 1993-95. sa ciljem da se revitaliziraju opstrukcije-satanizacije prema Kladuščanima, stvori ambijent i pretpostavke posticanja minimalnog konsenzusa o strateškim pitanjima razvoja Kladuše te uravnoteže proizvoljna i samovoljna javna istupanja, s jedne strane te da  stavi do znanja svim služinčadima svoju privrženost beha državi, svojoj vjeri i izgradnji savremene lokalne zajednice, s druge strane. Deklaracija ima ambicija da zainteresovanim mladim Kladuščanima pruži osnovne vjerodostojne informacije sticanja produbljenih saznanja o pojedinostima minulog oružanog sukoba. Značajna uloga Deklaracije jeste poboljšanje predodžbe o Kladuši u poslovnom okruženju te doprinese ohrabrenjima potencijalnih investitora.Opće odredbe i okolnosti

Sistemska sveukupna dugogodišnja kriza (ekonomska, politička, ustavna,…) kulminirala je 1989/90. u ex Yugoslaviji i BiH kao federalnoj jedinici prouzrokovala je brojne negativne posljedice na cjelokupnoj Yu-teritoriji, a posebno u manje razvijenim područjima sa nepovoljnim brojnim povijesnim naslijeđem karakterističnim i za Veliku Kladušu. Većina građana Velike Kladuše prihvata opće rašireno uvjerenje da je raspad ex države potican od ex-teritorijalnih interesa u sprezi  sa domaćim nacionlanim aspiracijama isplaniran u akademsko-bezbjednosnom  kompleksu u Beogradu koji je započeo hajkama na Agrokomerc i BiH augusta 1987. takozvanom mjeničnom aferom, eskalacijom ustavno-političke krize 1989/90., ubrzanim padom Berlinskog zida 1989., interesnim zaljevskim ratom na Bliskom istoku 1991., regionalno-integracijskim pregrupisavanjima naznačenim u Mastrichtu 1991.  Koncem jednopartijskog sistema (1990.) općina Velika Kladuša je bilježila solidne pokazatelje društveno ekonomskog razvoja (početkom 1980-tih dostigla beha prosjek po strateškim pokazateljima razvoja tog doba) i primjeran iznos vlastitih sredstava u pasivnom bilansu stanja 31.12.1990. Totalna blokada (rušenje mosta u Bos. Šamcu koncem aprila 1992.) Veliku Kladušu je zatekla sa solidnim rezervama sirovina, poluproizvoda, gotovih proizvoda i roba za egzistencijalne potrebe (posebno u skladištima i prodajnim objektima Agrokomerca i skladištima Saniteksa) koje su prebrzo „potrošene“ zbog nedovoljnog snalaženja novoizabrane vlasti koncem 1990. i veoma razvijenih špekulacija i mešetarenja pojedinaca i paralelnih institucija u privrednim subjektima. Građani Velike Kladuše su na novembarskim izborima 1990. za lokalne i državne organe ogromnom većinom (73%) prihvatili višepartijski sistem pluralističke demokratije više pod utjecajem opće propagande nego socijalne zrelosti za promjene. Građani Velike Kladuše su na referendumu (konac feb/početak marta 1992.) glasali (99%) za nezavisnost BiH i bezrezervno su ponosni njenim međunarodnim priznanjem maja 1992. Građani Velike Kladuše većinski prihvataju povijesne činjenice o odlučnim utjecajima svjetskih sila oko statusa BiH jer sudbina malih država nikad nije bila isključivo njihova stvar. Građani Velike Kladuše su svjesni kako je neophodno još vremena da se steknu svi preduslovi da bi građani BiH mogli sami odlučivati o statusu BiH i njenom unutrašnjem ustrojstvu sa naglašenim nastojanjima jačanja lokalne samouprave. Većina građana Velike Kladuše nikada nije ni pomišljala svoju općinu vidjeti van granica BiH i svake sumnje o njihovom patriotizmu, pripadnosti i odanom prakticiranju vjerskih osjećanja su čiste besmislice. Geografsko povijesne činjenice o geopolitičkom položaju Velike Kladuše su dominantno utjecali da Kladuščani prave svoju historiju pod okolnostima (između ropstva i pobuna) koje nisu sami birali, već onim koje su naslijeđene i nametnute. Ove čnjinjenice se često nedovoljno uvažavaju ili ignorišu. Građani Velike Kladuše su većinskog uvjerenja kako su zbog svog povijesnog naslijeđa u kojem njihova teritorijalna pripadnost BiH nikada nije bila u pitanju, a zbog odnosa i nerazumjevanja centralnih vlasti decenijama zapostavljani, pa i diskriminirani kako u doba totalitarizma do 1990-tih tako i poslije prihvatanja pluralističke demokratije. Većina građana Velike Kladuše je svjesna da vlast bilo kojeg nivoa i na bilo kojem području pripada građanima te smatra da su se osobe sa izbornim mandatima dužni pridržavati Ustava i zakona. Shodno predhodnom, 1991/93., Predsjedništvo R BiH je svojim djelovanjem u smislu koncenzusa oko referenduma, promjena unutarašnjeg ustrojstva države zaobilazilo važeći Ustav. Kao dokaz može poslužiti bojkot referenduma od većine pripadnika jednog od tri konstitutativna naroda, potpis pa odustajanje od Lisabonskog sporazuma iz 1992. Totalna blokada Okruga Bihać, a posebno Velike Kladuše kao pograničnog područja (površine oko 332 qkm sa više od 100 km suhe međe-granice) koncem aprila 1992. imala je nesagledive posljedice u pogledu komunikacija, informativnih manipulacija i veoma izražene egzistencijalne opasnosti. U to vrijeme, dakle poslije totalne blokade, na području Okruga Bihać bile su uskladištene solidne zalihe egzistencijalnog značenja (kerozin, prehrambeni proizvodi, sanitetski proizvodi,…) sa kojima se i nije upravljalo na najbolje načine. Najveće količine roba prehrambene namjene bile su vlasništvo Agrokomerca. Javnosti su poznati protestni mitinzi tokom jeseni 1992. sa ciljem zaštite imovine „dioničara“. Mediji na području Okruga Bihać tokom 1993-95. bili su pod utjecajem i u službi partikularnih interesa dominirajućih političkih opcija i tako objektivno podsticali konfrontacije svih vrsta. Povijesno naslijeđe i nametane okolnosti između ropstva i pobuna su prosto diktirale težnje u ispoljavanju raznih oblika samostalnosti i formiranju posebnog mentaliteta tokom višestoljetne povijesti na području koje od nedavno nazivamo Cazinskom krajinom su pretežno rezultirale pozitivnim efektima u opstanku, očuvanju i zaštiti stanovništva što može pouzdano objasniti path depedency theory/teorija zavisnosti koja prirodno teži oprobanom utabananom putu.Osnovni uzroci oružanog sukoba

Serija sistemsko političkih i pravničkih grešaka Predsjedništva RBiH tokom 1991/92., a posebno političkih lidera u imenima Alije Izetbegovića kao predsjednika Predsjedništva RBiH i Fikreta Abdića kao člana Predsjedništva zajedno sa narodnim izabranicima novembra 1990. u imenima  poslanika, članova okružne i skupština općina Okruga Bihać i regionalno lokalnih lidera političkih stranaka uz podrške vjerskih službenika i mešetarenja međunarodnih zvaničnika potpomognutih medijskim indoktrinacijama su osnovni uzroci međusobnog oružanog sukoba na tlu Cazinske krajine 1993/95.

Širi kontekst profila izabranika beha muslimana novembra 1990. općenito, a posebno u imenima Alije Izetbegovića (1925-2003.) i Fikreta Abdića (1939.) karakteriše činjenica da se radilo o bivšim zatvorenicima za koje je upitno da li bi prošli poštenu lustraciju. Ove činjenice imaju dodatnu važnost i značenje s aspekta međunarodne zajednice i njene uloge u političko ustavnoj krizi u ex Yu i RBiH.

Kolektivno Predsjedništvo RBiH u periodu 1991/92. ponovilo je neizbježnu sudbinu kolektivnog rukovodstva da se u njemu pojavi netko (u konkretnom primjeru Alija Izetbegović) tko svoje nominalno jednakopravne (jednak među jednakima) podredi sebi, a zatim počne nametanje svojih stavova odnosno provođenje svoje politike uz naklonost međunarodne zajednice.

Inicijativa za formiranje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna uključene u sastav Republike Bosne i Hercegovine od septembra 1993. nije bila rezultat političkih i državnih dijaloga na području Okruga Bihać. Većina građana Velike Kladuše je prihvatila Inicijativu videći spasonosno rješenje da se zaštiti stanovništvo, materijalna dobra, opstane na ognjštima, spriječi zloupotreba vjere i očuva mir sa okruženjem. Oglušivanje inicijatora Inicijative Fikreta Abdića o stavove okružnih, općinskih i vojnih organa prema Inicijativi septembra 1993. objašanjavano je  dobivenim glasovima, „mandatom naroda“, mandatom člana Predsjedništva i Vrhovne komande. Pogrešno je procijenjena vlastita moć i raspoloživi potencijali koji su rezultirali proglašenjem Autonomije, a zvanični beha organi podstaknuti Velađžićevim (dez)informacijama iskoristili kao povod rješavanja političkih pitanja upotrebom vojne moći.

U vrijeme samoproglašene Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, 27. septmbra 1993., njen tvorac Fikret Abdić nije imao svoju političku stranku niti vojnu silu. Glavni oslonci su bili pretjerana samouvjerenost u policiju, Agrokomerc, potpisnike Inicijative, ohrabrenja susjeda i blagonaklonost međunarodne zajednice. Bogobojazni, čestiti, gostoprimljivi i dobrana povodljivi Krajišnici (pretežno Kladuščani, Cazinjani i Bužimljani) međusobno su zaratovali zbog političkih netrpeljivosti, trzavica i međusobne mržnje svojih demokratskih izabranih lidera Alije Izetbegovića (879.266 glasova) i Fikreta Abdića (1,045.539 glasova).

Eskalaciji njihovog međusobnog nepovjerenja i mržnje pomogao je sistem dvostrukog komuniciranja tokom 1991/95. kojeg je samovoljno i nekontrolisano prakticirao Mirsad Velađžić.

Neuspjela mirovna misija početkom oktobra 1993. (Ejup Ganić i Ivo Komšić, članovi Predsjedništva RBiH; Rasim Delić, komadant Glavnog štaba Armije RBiH; Bakir Alispahić, sekretar MUP-a RBiH; Mustafa ef. Cerić, reis,…..) kao i kasniji pregovori (januar 1994. i august 1994.) uključujući i amnestije ostaju tužna sjećanja jer nisu razumjeli suštinu nesporazuma i neminovnost istrajanja na trajnom prekidu neprijateljstava koja su prerastala u neviđenu mržnju.

Brzopleto uplitanje vjerskih institucija putem Fetve Bihaćkog muftijastva predvođenog Hasanom ef. Makićem od dvadesettrećegnovembra 1993. u međusobni oružani sukob kao političko pravni odnos među pripadnicima islamske vjeroispovijesti podstaklo je podjele, međusobna neprijateljstva i rasplamsavala mržnju. Nastavak oružanog sukoba koncem 1994. usljedio je zbog egzistencijalnih uslova boravka u izbjeglištvu, sprege beha vlasti sa vlastima Republike Hrvatske i međunarodne zajednice pri onemogućavanju odlaska u treće zemlje osobama koje su ispunjavale uvijete, oklijevanjima u priznavanju statusa izbjeglica i sporosti u koordinaciji sa državama koje su bile spremne prihvatati izbjeglice. Većina pulikovanih tekstova o ideološko-političkom konceptu proglašenja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna 27. sepembra 1993. ne uvažava u dovoljnoj mjeri povijesne i geopolitičke prilike, duboko ukorijenjen tradicionalno patrijahalni entalitet stanovništva sklonog povodljivosti i mitovima, te bezbjednosna strahovanja. Previše se ističu političke ambicije inicijatora Autonomije, a potpuno zanemaruje širi filozofsko antropološki kontekst vremena i prostora. Krakakter oružanog sukoba 1993/95. Većina građana Velike Kladuše je oduvijek njegovala dobre susjedske odnose sa okruženjem i zahvaljujući tim činjenicama uspjevala prebrođavati brojne nevolje u svojoj višestoljetnoj povijesti.

  1. Nametnuti oružani sukob 1993/95. je po svojoj suštini bio interni žestoki oružani konflikt sa obostranim učešćem stranih faktora u pojedinačnim i organizovanim formalnim i neformalnim formama. O žestini sukoba najvredostojnije svjedoči broj smrtno stradalih osoba po jedinici površine ratnih dejstava, broj počinjenih povreda međunarodnog humanitarnog prava, nataložena mržnja…

Posljedice oružanog sukoba

  1. Posljedice međusobnog oružanog sukoba izražene u brojevima smrtno nastradalih osoba (oko tri hiljade), trajnih invalida (oko pet hiljada), ratne siročadi (oko 2.500), počinjenih ratnih šteta, opljačkane imovine i ostalih deficita nisu još na adekvatan način verificirane.
  2. Općinsko vijeće će u svom programu rada tokom naredne dvije-tri godine svojim aktima verificirati orjentaciono što preciznije posljedice oružanog sukoba u najosnovnijim stavkama.
  3. Podjele-polarizacije građana Velike Kladuše po različitim osnovama kao što su za ili protiv države (autonomaši-korpusovci), odanost religiji ili otpadništvo su previše politizirane i kao takve besmislene. Suštinski radi se o dubokoj podijeljenosti oko percepcija i implementacija temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, humanost,…). Naslijeđene podjele su (ne)svjesno podsticane tokom zadnjih decenija od pseudoelita (političkih stranaka i vjerskih autoriteta) na razne načine koji  u svom temeljnom smislu polaze od konformističkih pohlepaških beneficija mimo stvarnih rezultata rada.

Završne odredbe

  1. Općinsko vijeće žali što u proteklom vremenu nisu usljedile očekivana mjere institucija beha države da se uzroci, karakter i posljedice međusobnog oružanog sukoba obuhvatnije i temeljitije sagledaju, verificiraju te poduzmu efikasnije mjere na sanaciji sveukupnog stanja.
  2. Većina građana Velike Kladuše je razočarana u višegodišnju koordiniranu hajku, degredacije, satanizacije, ignorisanost pa i otvorene diskriminacije kako od dijela beha javnosti, političkih lidera, vjerskih službenika, javnih ustanova tako i od institucija sekularne i duhovne vlasti sa izraženom blagonaklnonošću međunarodne zajednice. 3. Većina građana Velike Kladuše doživljava lokalne političke stranke i civilna udruženja više kao interesno koalicijske partnere za podjelu plijena i krčmljenje budžeta nego kao subjekte koji stvaraju ambijent participacije građana u kreaciji svoje budućnosti adekvatnim efikasnim formama u pripremama, donošenju i implementaciji strateških odluka.
  3. Većina građana izražava zahvanost svima koji prema njima nastupaju ili se ophode sa pozicija primjernih percepcija i implementacija univerzalnih vrijednosti (jednakost, pravičnost,…) bez bilo kakvih etiketiranja, opstrukcija, predrasuda,…
  4. Građani Velike Kladuše su opredijeljeni da svoju lokalnu zajednicu kreiraju kao prosperitetnu sredinu za podizanje svojih familija promovišući pravedno napredno civilno društvo kao autentičnu „kladušku vertikalu“-mjeru doprinosa i ponašanja sviju bez obzira na status, pripadnost, opredjeljenost, zasluge,…
  5. Građani Velike Kladuše pozivaju sve bogobojazne i istinoljubive subjekte da im se pomogne u ostvarivanju pravednog naprednog građanskog društva. Istovremeno se zamoljavaju subjekti pod utjecajem repova odijuma prema Kladuščanima da ne nasjedaju jednostranim atacima fabriciranim od moćnika i njihovih poslušnika, ma o kome se radilo.
  6. Građani Velike Kladuše nisu sretni zbog opstrukcija u implementaciji odluka Ustavnog suda od strane beha vlasti prema dijelu svojih građana, prinuda obraćanja Evropskom sudu u Strasburu zbog oglušivanja beha vlasti oko povreda temeljnih prava kao ni zbog oglušivanja lokalne vlasti kada su u pitanju ostvarivanja zakonskih prava pripadnika Armije RBiH.
  7. Većina građana Velike Kladuše pozdravlja „Saopćenje o fetvama“ Vijeća za fetve Islamske zajednice od 11. decembra 2013.

Relevantna otvorena pitanja i kako dokučiti vjerodostojne činjenice za eventualne odgovore

Na osnovu opće poznatih javnih publikacija dvojbeni su nalazi o tome koja strana je  poslije proglašenja Autonomije (27. septembra 1993.) prva počinila teška ranjavanja  sa smrtnim posljedicama i-ili ubistva! Za vjerodostojan odgovor nužna su dodatna provjeravanja koja će uzeti u obzir imena/prezimena smrtno nastradalih osoba na osnovu upisa u knjige umrlih od 27. septembra 1993. do datuma formiranja Štaba Narodne odbrane APZB na području općine Velika Kladuša i provesti „vještačenja“. Kako i čemu mogu pomoći izvještaji o prvim zarobljavanjima i razmjena zarobljenika? Opće je poznato da je na području RBiH prije i poslije njenog međunarodnog priznanja došlo do formiranja protuustavnih tvorevina (Republika Srpska, Januar 1992; Herceg Bosna, august 1993; APZB, septembar 1993)! Zašto beha vlasti poslije potpisa Washingtonskih dokumenata marta 1994. nisu prema svima postupili na isti način uprkos činjenici o javno iskazanoj volji APZB (Bijela knjiga, 14. april 1994)?

Opće su poznate javne glasine o „humanim preseljavanjima“ unutar RBiH. Preseljavanja na područja Romanije, Dervente,… su često spominjana na području Kladuše tokom 1993! Šta se od toga odnosilo na Cazinsku krajinu još nije dovoljno elaborirano-istraženo! Preseljavanja su često spominjana tema  na područjima bivšeg Okruga Bihać prije i kasnije 27.9.1993. Nije još dovoljno vjerodostojno objašnjeno koliko je to bila „realna opcija“, a koliko propagandna misija?

„Inovacije“ oko tradicionalnog prakticiranja vjerskih običaja-obreda (pojave vehabizma, islamizacija Armije RBiH, utjerivanje dina, strani elementi iz islamskih zemalja,…)?

Zašto je mirovna misija (početkom oktobra 1993.), kasniji pregovori, (januar, februar, august 1994., Bijela knjiga april 1994.), amnestije (august 1994.), sve „prohujalo“ bez odjeka-rezultata?  Obrazloženje  Institucionalni osnov za donošenje deklaracija  sadržan je u Statutu općine (Sl. Glasnik___), član _____. Potreba za donošenjem ove Deklaracije proizlazi iz sveobuhvatnih analiza, presjeka stanja, konstatacija i preporuka u vezi općih poboljšanja koja trebaju usporiti nazadovanja Kladuše i stvoriti pretpostavke izgradnje proevropske lokalne zajednice. Ova Deklaracija je politička volja kao povijesna osuda  ponašanja koja su rezultirala oružanim sukobom 1993/95. na prostoru Cazinske krajine. Deklaracija je dobar putokaz javnosti i izabranicima, a može poslužiti i odgovarajućim uđžbenicima. Njeno poštivanje može doprinijeti jačanju profesionalizma u svim segmentima društvenog života. Deklaracija doprinosi pomirenju onih koji žele proevropsku Kladušu kao modernu lokalnu zajednicu temeljenu na poštivanju temeljnih evropskih vrijednosti (pravednost, jednakost,..) bez obzira na ideologije i pripadnost političkim opcijama.

Važnost Deklaracije je posebno u potrebi da se ne ponavljaju mehanizmi, vrijednosti i ideje koje su funkcionirale neposredno poslije prvih višestranačkih izbora novembra 1990. odnosno okolnosti koje su rezultirale oružanim sukobom 1993/95. Razlozi za donošenje ove Deklaracije pojačani su zbivanjima tokom 2012. kao svojevrsni revizionizam ocjene lidera-idejnog tvorca Autonomije i jednog od komadanata zaraćene vojne formacije koji je na izborima oktobra 2012. potvrdio da se ne može odreći nakaradnih percepcija i implementacija temeljnih vrijednosti, a posebno pravednsoti i jednakosti. Deklaracija može poslužiti za prepoznavanje i osude „Stand-By“ mreža koje se aktiviraju kad zatreba kao tokom predizborne kampanje 2012. odnosno opstrukcija odluka Ustavnog suda FBiH kada je u pitanju jednakopravnost građana pred zakonom ili diskriminacije od strane Općinskog vijeća prema dijelu boračke populacije i-ili opstrukcija vjerskih službenika oko fetvi, u širem kontekstu kladuške prevrtljivosti. Tekst ove Deklaracije rezultat je višegodišnjih proučavanja sveukupnih kladuških (ne)prilika tokom nekoliko desetljeća koncem minulog i početkom ovog stoljeća. Bez obzira na stanovite primjedbe-zamjerke Deklaracija može poslužiti i kao smjernica daljnih istraživanja činjenica! Phoenix/Velika Kladuša,  2010-2014.