Zašto još jedan feljton?

UVOD: Višegodišnje konfrontacije oko promjene Ustava iz 1974; statusa SR BiH unutar bivše Federacije, tretmana većinskog naroda u BiH, okončane su 1987. poznatim montiranim mjeničnim skandalom, Afera ’87. Na osnovu onog što je do sada publikovano u brojnim printanim medijima i knjigama o događajima neposredno vezanim za navedene konfrontacije, ličnostima koje su obilježile period 1974-90, te razvoja situacije u zadnjoj deceniji minulog stoljeća, prof. Mehmed Koštić piše za čitaoce Portala ReprezenT o nekim od bitnih aspekata koji mogu biti važni za pamćenje i budućnost regije na kojoj su se „koplja” slomila. Suština pozadine sarajevskog sudskog procesa 1983. realizovana je krahom Agrokomerca; u toj aferi jedni su žrtvovali druge da bi zaštitili sebe, sve je inscenirano iz Beograda da se ostvare davnašnja priželjkivanja slamanjem bh. rukovodstva i ključnog nosioca bh. privrede. Čitaoci su pozvani na suradnju da svojim prilozima, komentarima i pitanjima potpunije osvijetle interesantne detalje, „pojačaju” napisane priloge ili pak ospore izrečene tvrdnje i konstatacije.     Redovitijim čitaocima printanih medija na području Cazinske krajine već je poznato publikovanje nekoliko feljtona na temu s naslova s tim da su dodavani pridjevi bili različiti kao npr.: montirana, takozvana… odnosno ispričana priča, nedovršena priča… Ovog ljeta „Krajina” je u sedam nastavaka objavljivala feljton prof. dr. M. Bašića, jednog od svjedoka događaja izbliza. U uvodniku ovog Feljtona ukratko je naznačeno na osnovu čega će biti pisan, a urednik ReprezenT-a je u broju 56 od 13. augusta najavio okvirne teme i naznačio neke momente o kojima će se nešto i više napisati. Da bih otklonio zabune odmah ću na početku pokušati objasniti zašto u nazivu Feljtona nema dodataka kao: mjenična, izmišljena, montirana… i zašto nema imena „Agrokomerc“. Svi oni koji su u proteklih 20 godina malo detaljnije pratili pisanja i osvrte na ovaj događaj mogli su zapaziti da većina autora navodi kako se radilo o političkim ciljevima koje je trebalo ostvariti po svaku cijenu. Naziv firme izostavljam iz više razloga: u financijskom skandalu nije „nađen” samo „Agrokomerc“ već i druga pravna lica (banke), odnosno da nije bilo „Agrokomerca“ našlo bi se drugo preduzeće, ustanova, jer se povod za halabuku morao naći! Na sugestiju nekoliko prijatelja, velikih zaljubljenika u zavičaj, prihvatio sam da pišem ovaj Feljton o još uvijek škakljivoj temi, prvenstveno iz nekoliko razloga, kao npr.: da povodom 20-godišnjice ponovo podsjetim na ono što se ne bi trebalo zaboraviti, da upoznam čitaoce sa novopublikovanom knjigom istog naslova, da neke već poznate zaključke-konstatacije o događaju pokušam protumačiti na sasvim novi način, da naznačim još uvijek otvorena pitanja i time pokušam pobuditi interes ostalih potencijalnih „istraživača” na rasvjetljavanju zatamnjenih detalja značajnih za cjelovito i objektivnije vrednovanje događaja i njegovih sudionika. Svoje sjećanje sam napisao povodom 15-godišnjice i objaviću ga u cjelini u  narednim brojevima Feljtona. Autori dosadašnjih feljtona (Šabanagić, Alibegić, Dodik, Dervišević, Bašić…) su uglavnom osobe koje su bile „blizu” događaja i samim time pojačali vjerodostojnost svog pisanja. U vrijeme „izbijanja” događaja u javnost moje prebivalište je bilo u Banja Luci tako da sam događaj pratio sa strane, uglavnom iz printanih medija, ali i vrlo čestim i sadržajnim kontaktima sa prijateljima i rodbinom iz zavičaja. Shodno ovoj činjenici u ovom Feljtonu neće biti nekih naročitih detaljčića kao osobnih doživljaja već ću nastojati da čitaoce upoznam sa generalnim zapažanjima i zaključivanjima. Pretpostavljam da će među čitaocima biti i onih koji će s podsmjehivanjem prokomentarisati: šta on zna i gdje je bio kad je „grmilo-sijevalo“? Bilo bi poželjno i korisno da se tokom publikovanja Feljtona neko od čitalaca pojavi i sa svojim prilozima, bilo kao sjećanjima, komentarima, osporavanjima… Par decenija je solidna vremenska distanca sa koje možemo pouzdanije sagledati šta, kako i zašto se događalo. Sjećanja mnogih su još svježa, mnogi o događaju znaju puno, ima i onih koji misle da o događaju znaju sve. Za sviju vrijedi pitanje: zna li se ono najbitnije? Mnogi su pod utjecajem printanih medija skloni prihvatiti „istinu” o događaju izolovanom od općeg konteksta društvenih kretanja karakterističnih pred 20-tak godina, kao npr.; da nije bilo emitovanja mjenica bez dužničko-povjerilačkih odnosa ne bi bilo ni Afere ’87. Povijesni presjek zbivanja 1980/90. ukazuje da se Afera morala dogoditi i da nije povod nađen u „mjenicama bez pokrića” našao bi se u nečem drugom kao što je pokušan naći u požaru od januara 1987.! Zašto januarski požar nije bio dovoljno jak razlog za veliku hučku detaljno je objašnjeno. Da povod nije nađen u „Agrokomercu“ našao bi se na drugom mjestu, a žrtva bi bila ista-cilj se morao ostvariti! Pohlepa za vladanjem nema kraja i ne bira sredstva! Sin oca, brat brata je ubijao da bi se dočepao nasljedstva, pa se prijateljska „izdaja” i ne doima tako tragično!?Događaj u publikovanim prilozima

Malo je događaja iz druge polovine minulog stoljeća da je na većem geografskom prostoru bilo toliko prisutno u javnim medijima kao što je Afera ’87. Ovdje bih samo napomenuo da je manje-više sva štampa od lokalnog do saveznog nivoa širom bivše Države istutnjila sve što se istalambusiti dalo o Aferi redom, što u redovnim, što u posebnim izdanjima u raznovrsnim naslovima i slovima različitih veličina. Ne znam kako će povjesničari novinarstva ili pojedinog izdavača opisati svoje razdoblje 1987/1990., ali znam i vrijeme je potvrdilo da toliko laži i prljavština o jednom kraju do tada još nije publikovano! Štampa je svoje odgrmila, a nepristrana analiza 20-tak godina kasnije pokazala da su ostvarena dva bitna cilja medijske propagande; (1) Na primjeru „Agrokomerca“ dokazati koliko je postojeći društveno-politički sistem neodrživ, uvjeriti javnost da se Ustav iz 1974. mora promijeniti u pravcu jačanja federalnih pozicija… i (2) pomesti sa funkcija one osobe koje su doprinijele takvom stanju i koje predstavljaju velike prepreke budućim korjenitim promjenama… U netom publikovanoj knjizi ima nekoliko desetina stranica priloga iz printanih medija sa kojih je moguće izbrojiti više od stotinjak raznih naslova. Malo detaljnija analiza naslova i tekstova jasno pokazuje „kulminacionu tačku“ medijske propagande, a to je vrijeme  kad je Hamdija Pozderac „podnio ostavku“ (12. septembar 1987.). Šesto poglavlje knjige na par desetina stranica opisuje „događaj u printanim medijima” sa veoma interesantnim zapažanjima i zaključcima. Opisano je kako je krajiška javnost reagirala na događaj, a kako na pisanja o događaju, kako su reagirale društveno-političke organizacije, kako organi lokalnih vlasti Kladuše i Cazina, kako građani i njihova udruženja (Koordinacioni odbor), kako… Na jednom mjestu (2.2. Šta je propušteno), autor navodi: „Medijski odgovor „Agrokomerca“ polovinom augusta 1987. bio je nedopustivo ispod objektivno mogućeg nivoa i daleko od onog što je javnost do tada slušala o firmi i njenom managementu…”. Velika je šteta što do sada od tolikog broja krajiških diplomaca svih nivoa niko nije uzeo da detaljno istraži i prikaže kako su novinarska piskarala svojim lažima, poluistinama i krajnje neprofesionalno doprinijeli da se opća slika o Cazinskoj krajini ponovno zatamni. Možda bi poslije jedne ovakve ili slične studije Krajišnici brže došli tobe? Brojna pitanja su još otvorena, među kojima i ono zašto Poslovodstvo Agrokomerca u to vrijeme nije organiziralo press-centar? Propuštena je prilika da se javno kaže :…” sve to što ste čuli o „Agrokomercu“  pomnožite sa nulom, te što vas filaju sa lažima pošaljite u vražju mater, a istinite informacije ćemo saopćavati na našim redovnim brifinzima…”. Afera ’87 kao golema političko-financijska hajka je pretežno sagledavana kao pojedinačni događaj i po toj logici pokušavana objasniti. U poglavlju IV (Biografija Afere) već pomenute knjige prikazan je izbor događaja (oko 60-tak) u vremenu 1980/90. koji su u neposrednoj vezi sa augustom 1987. Presjekom desetogodišnjeg razdoblja objašnjena je klauzulna povezanost zbivanja koja su kulminirala polovinom augusta 1987. Svakako da će u narednim brojevima Feljtona biti govora o nekim od identifikovanih događaja. (Nastavlja se…)