Josip Broz Tito – doživotni predsjednik Jugoslavije
Liječnički konzilij bolnice u Ljubljani je 4. maja 1980. godine objavio da je u 15 sati i 5 minuta umro predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josip Broz Tito. Vijest koja je skamenila domaću ali i svjetsku javnost, značila je kraj jedne dugogodišnje karijere čovjeka koji je prošao put od djeteta siromašne seoske porodice do doživotnog predsjednika države. Na tom životnom putu koji nimalo nije bio lak, Tito je postao jedna od najomiljenijih ličnosti kako u bivšoj Jugoslaviji tako i u Svijetu. Josip Broz poznatiji kao Tito rođen je 7. maja 1892. godine u malom hrvatskom selu Kumrovcu kao sedmo od devetero djece. Svoje djetinjstvo je proveo u rodnom selu. Kao mladić odlazi u svijet „trbuhom za kruhom“ i zapošljava se kao metalski radnik u Zagrebu i Sisku. U tom periodu se i susreće sa idejom Komunističke partije čiji ubrzo postaje i član. Voljom Josifa Vasirionoviča Staljina Tito je imenovan generalnim sekretarom Komunističke partije Jugoslavije koja je u to vrijeme već bila zabranjena od strane monarhističke vlasti. Kasnije, 1948. godine Tito je Staljinu odlučno rekao „NE“ kada je on htio da Jugoslavija uđe u pakt socijalističkih država. U toku drugog svjetskog rata 1941-1945. godine Tito je, sa Partijom, organizirao, podigao i vodio ustanak naroda tadašnje Jugoslavije protiv Njemaca, ustaša i četnika. U toku rata, paralelno sa oružanom borbom, Tito je vodio aktivnosti oko preuzimanju vlasti u državi nakon završetka rata. Tako su 1942. godine u Bihaću i 1943. godine u Jajcu održana zasjedanja AVNOJ-a kao najvišeg političkog i predstavničkog tijela oslobodilačkog pokreta gdje su donesene odluke o formiranju nove Jugoslavije sa šest republika među kojima je bila i Bosna i Hercegovina. Kada je o BiH riječ, još u toku rata 1941-1945. godine Tito je dao punu podršku formiranju ZAVNOBIH-a, a već 1946. godine ističe njen poseban značaj kao višenacionalne zajednice i u godinama koje slijede insistira na bh posebnosti, naročito na njenom kulturnom i političkom identitetu kojeg u svojim istupima redovno podržava kao poseban i utoliko važniji. Partizani predvođeni Titom i Partijom oslobađaju zemlju od neprijatelja. Sloboda je plaćena mnogobrojnim žrtvama.
Nakon Tita potop
Nakon završetka rata Tito je imenovan prvim a kasnije i doživotnim predsjednikom Jugoslavije. Pored toga Tito je bio maršal Jugoslavije, vrhovni komandant oružanih snaga i vođa Saveza komunista Jugoslavije. Zajedno sa predsjednicima Indije i Egipta Nehruom i Naserom bio je osnivač pokreta nesvrstanih koje su se borile protiv blokovske podjele svijeta. U vrijeme „Titove vlasti“ bivša Jugoslavija je započela svoj ekonomski razvoj kroz realizaciju takozvanih „petogodišnjih planova“ koji su se provodili dobrovoljnim akcijama.
Danas se Titu spočitavaju mnoge stvari kao negativne. Tu su Goli otok, socijalistički sistem vlasti, jednopartijiski totalirizam i čvrsta vladavina sistema. Međutim, ako se tadašnje vrijeme uporedi sa navalom „demokratije“ koju danas imamo mnoge ove stvari bi se mogle dovesti u pitanje. Na čelu države Tita zamjenjuje osmočlano predsjedništvo kao kolektivni organ vlasti. Izbijaju mnoge afere kao „Obrovac“, „Feri“, „Agrokomerc“. Počinju „dešavanja naroda“ podstaknuta nacionalističkim liderima i programima što je dovelo do raspada države uz krvavi rat. Tito je sahranjem u Kući cvijeća na Dedinju. Nakon pojave „demokratskih partija“ Titov grob je malo bio posjećivan. Danas je broj poštivalaca lika i djela Tita sve veći. Kuću cvijeća na Dedinju posjeti samo 4. maja na hiljade i hiljade poštovalaca Titova lika i djela, a najčešći organizatori su udruženja koja nose naziv: „Josip Broz Tito“ kojeg su osnovali i velikokladuški antifašisti. U Kući cvijeća nema više počasne straže ali ima osoblje koje održava ovaj Memorijalni spomenik. Posjetioci su uglavnom „naoružani“ zastavama bivše Juge i Titovim slikama. Esad ŠABANAGIĆ