VELIKA KLADUŠA – U nastavku je prilog o ovogodišnjem zaslužnom dobitniku najvišeg općinskog priznanja Velike Kladuše – „Februarska nagrada“, a kojeg je na stranici BHINFODESK-a objavio Nihad Krupić iz Kanade. Tekst objavljujemo u cijelosti, osvježen fotografijama trenutka kada je Slobodan Bobo Gračanin „spašavao“ „Krajišnik“ a na fotografijama se vidi sa kim je to i kako činio. –Kladuščani, Krajišnici, „Krajišnik“ moramo i možemo svi zajedno spasiti, a ja ću pomoći maksimalno koliko mogu, odzvanjale su njegove riječi tih dana. I pomogao je! Tog trećeg augusta 2015. godine, Skupština kluba je održana na otvorenom, a Bobo je u jednom trenutku doveo sve nogometaše ispred kojih se Skupštini obratio kapiten kluba. I tako je krenulo. Na fotografijama se vidi da tada nije bilo tribina, a danas one postoje sa sjedalicama i novom ogradom. „Krajišnik“ je spašen uz što su stvoreni daleko bolji uslovi za nastavak njegovog kvalitetnijeg djelovanja. Bobo je zaslužio ovu nagradu i bez opisane i konkretne aktivnosti na spašavanju „Krajišnika“, međutim, njena dodjela baš u ovom trenutku, i to jednoglasnom odlukom politike, je nešto što je Velikoj Kladuši trebalo i što se potvrdilo da se na nečije očite zasluge niko ne može baš tako jednostavno oglušiti. Redakcija ReprezenT-a koja je detaljno pratila sve opisane aktivnosti u ključnim trenutcima za nogomet u Velikoj Kladuši čestita Slobodanu Bobi Gračaninu te njemu i porodici koja ga u svemu podržava, želi dobro zdravlje i još sličnih, ali manje stresnih aktivnosti. U nastavku najavljeni prilog. 
Krajišnici odali priznanje Slobodanu Bobi Gračaninu
Juče je u Bihaću i Cazinu osvanuo snijeg, a u Velikoj Kladuši se prije podne desilo jedinstvo. Općinsko vijeće na sjednici jednoglasno donijelo odluku da ove godine najviše priznanje grada, Februarsku nagradu, dodijeli Slobodanu Bobi Gračaninu. I eto, dočekasmo da u Bosni barem neko, u zadnjih 20 i kusur godina, donese jednoglasnu odluku. To raduje. Reklo bi se da ide nabolje. Istina, polako, ali ipak budi nadu. Oni koji budu čitali ovu moju priču a nisu iz Bosanske Krajine, upitaće se a ko je taj Bobo, da ama baš niko nije bio protiv njegovog izbora? Bobo je čovjek sa ove slike. Nasmijan, pun života, rođeni pobjednik, majstor fudbala, treninga, businissa, svjetski humanitarac i nadasve čovjek koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Bobo je uistinu ambasador Velike Kladuše a i čitave Bosne i Hercegovine bilo gdje da dođe. I sve to radi urođenim svjetskim šarmom.
Iznimno sam sretan zbog ove nagrade. I zbog njega, i svijeta, a i zbog sebe jer znam da je njegovo srce ko planina veliko. Juče dok smo razgovarali, reče mi u razgovoru jednu rečenicu koja ga najbolje opisuje: „Prijatelju ja nikad nisam sam večerao”. To se najbolje pokazalo kada su u prvim danima agresije na BiH u Kladušu se slile mnogobrojne izbjeglice iz okolnih gradova. I danas se širom svijeta priča kako je kod Bobe u njegovoj kući i restoranu uvijek bilo bujruma, za sve. A, Slobodan Bobo Gračanina, od oca Ibre, partizana, prvoborca, i majke Hate, krajiške dobre majke, životom ide onako kako je odgojen. I Kladuščanin, i Krajišnik, i Bosanac i Jugosloven- antifašista i Amerikanac a pri tom nikog nije gurnuo u stranu. „Uvijek ima nafake za svakog, a Bogami i za mene”: voli reći Bobo moj. U ovim teškim vremenima širom Bosne, a pogotovo u Bosanskoj Krajini, nagrada Velike Kladuše dolazi čovjeku koji je nadrastao vrijeme i odnose koji vladaju u rodnom i drugim gradovima, ali opet nije okrenuo leđa nikom. Njegova ljubav prema NK „Krajišniku” i mladim fudbalerima se pokazala kada je bilo najpotrebnije. Za opstanak kluba je pokrenuo široku akciju i svojim ugledom uspio prikupiti značajna sredstva koja su spasila klub od rasula. Bio je vrhunski fudbaler i shvatio davno da je sport ipak više od igre. Sport pokreće, ozdravljuje, odkravljuje i uzdiže i one koji su pali svojom krivicom. I iz tog razloga su mnogobrojne organizacije u dijaspori i domovini kao i pojedinci na čelu sa Esadom Zubovićem predložili Bobu za najviše priznaje grada Velike Kladuše. I danas je snijeg i hladno, širom Krajine ali od kladuške kule pa do Čikaga, Utice, Njujorka i dalje u sredinu Amerike je toplo. U srcu i duši. I meni ovdje u Kanadi takođe. Moja je priča kratka ali mnogo govori. I neću dalje pisati. Bojim se da bi viškom riječi pokvario osjećaj i izazvao nelagodu i kod samog Bobe. Februarska nagrada Velike Kladuše je došla u prave ruke. Čestitam i Bobi a i građanima ovog grada. Nihad KRUPIĆ/BHINFODESK
