Mještani ovog živopisnog naselja u jeku paklene augustovske vrućine (10. 08. 2026. temp. oko 37 stupnjeva Celzia) u ranim popodnevnim satima (17 do 18 sati) priredili  su dostojanstvenu veličanstvenu svečanost povodom dovršetka rekonstrukcije i modernizacije  putnog pravca „Dizdari-Kudiću-Hum“ dužine 5,5 km i širine kolovoza 5 metara. Događaj je priređen na malonogometnom terenu uz prisustvo oko 200 osoba (oko trećina žena) šarolikog sastava. Svečanost je održana po primjernom protokolu i dobroj izvedbi koju je modelirala Aldijana Purić – sjajna gospođa za ovakve prilike.

Današnje naselje Kudići (površine cca 1,8 km2 sa oko hiljadu stanovnika s najvećom visinskom kotom oko 552m n/v) u sastavu mjesne zajednice Šumatac u administrativno formalnom smislu sve do 1950-tih pripadalo je kotaru Cazin.

Seosko naselje Kudići prvi put se pojavljuju tek u trećem službenom popisu (22. april 1895) sa 176 kuća i 1.221 stanovnik (97 pravoslavaca) od kojih 561 žena. Primjera radi po istom popisu Šabići su imali 154 kuće, seosko naselje Kladuša Velika 394 kuća sa 2.255 stanovnika (150 pravoslavaca, 62 katolika) od kojih 1.029 žena. Rekordan broj stanovnika u Kudićima evidentiran je popisom iz 1991. godine od 1.386.

Iz dokučivih publikacija prvi opširniji opis Kudića obuhvaćen je u knjizi „Pounje u Bosanskoj krajini“, Beograd 1925. godine autora Milana Karanovića (1882-1954). Nije viška spomenuti da je autor publikacije bio prvi pravoslavni svećenik u Velikoj Kladuši po otvorenju Crkve svetog Georgija čija izgradnja je trajala 12 godina (1901-1913). U ovoj crkvi izvršen je najsramniji zločin augusta 1941. godine u vrijeme načelnikovanja (1939-1942) Hasana Mustafe Miljkovića (1888-1958). Mehino stanje pored Balčine i ostala stratišta o tome vjerodostojno svjedoče, a mještani mjesta pljuckanja, brzog zaborava, kratke pameti,… to prešućuju, ignorišu,…!

Pisana povijest naselja Kudići je dio opće povijest Cazinske krajine koja je solidno opisana u više publikacije od autora sa širih geografskih prostora, ali i Krajišnika novijeg doba. U Kudićima imamo i trajne tragove Hurem age Kozlice s početka 17. stoljeća, čuvena Huremagina voda. Da je u Kudićima oduvijek bilo avangardnih, mudrih, učenih,… insana potvrđuje i sačuvani primjerak knjige u vlasništvu Brace Kordića „Hrvatske Muhamedovske Narodne Pjesme“ publikovane u Zagrebu 1898. godine. Svako od 100-njak današnjih naselja Cazinske krajine ima u svojoj dugovječnoj  (pret)povijesti vremenskih perioda koje je najbolje ne spominjati (npr. u Kudićima vakat neposredno poslije povratka izbjeglog stanovništva (1995/98).

U svakoj generaciji mještana naselja Kudića ma gdje bili i šta radili prepoznaju se čestiti, dostojanstveni, pošteni, vrijedni,… pojedinci u zanimanjima imama, preduzetnika, profesora, pripadnika intelektualnih krugova, civilnih aktivista,…, ali i konzervativaca koji misle da „guranjem novinara iz Vijećnice“ čine dobra djela. Većina aktuelne populacije Kudića s’ konca minulog i početkom 21. stoljeća manifestira i primjenjuje primjerne percepcije temeljnih vrijednosti (pravednost, ljudskost, solidarnost,…) o čemu svjedoče brojni infrastrukturni projekti (elektrifikacija, putevi, vodosnabdjevanje,…), ali i njegovanje solidne kulture sjećanja (zajedničko spomen obilježje 2017. godine smrtno stradalim mještanima tokom Bratorata 1992/95,…).

Nakon intoniranja državne himne voditeljica ceremonijala je pozvala Bracu Kordića, predsjednika Građevinskog odbora ovog maestralnog projekta da „podnese“ Izvještaj o uspješno obavljenom zadatku. Biranim riječima Braco je poželio dobrodošlicu i zahvalio svima koji su na bilo koji način participirali u ovom poduhvatu, a najtoplije svojim sugrađanima – mještanima i posebno Kudićankama iz okruženja. Kao poseban značaj dionice smatra povezivanje sa Šturlićem, Pećigradom, Liskovcem,… Prezentovao je osnovne stavke projekta (dužina 5,5 km, širina 5 m, sanacije klizišta, odvod površinskih voda,…) tržišne vrijednosti  1,36 mil. KM u čemu učešće mještana iznosi 640.000 KM (720 osoba), Vlada USK-a 290.000 KM, Općina Velika Kladuša 230.000 KM i Vlada FBiH 200.000 KM. Prisutnima su se na svojstvene načine obratili i Husnija Kudić, član Građevinskog odbora, Sinhad Golubović, zamjenik Predsjedavajućeg Općinskog vijeća, te načelnik Boris Horvat.

Načelnik Horvaat je poslije kurtoaznih riječi zahvalnosti, karakternih vrlina mještana (drže do obećanja, otvorenosti, iskrenosti,…) malo na svojstven način, što je simpatično, objasnio genezu projekta koja počinje sastankom 2024. godine i njegovim početnim sumnjama u mogućnost da se sakupi 50% vrijednosti projekta. Kad se uvjerio da će mještani ispoštovati svoje onda je počeo „uznemiravati“ (drmačiti – njegov termin od ranije) više nivoe, Kanton, Federaciju. Projekt su ostvarili mještani, a ostali su (naročito Općinsko vijeće) zdušno podržali! Posebno je naglasio da je ovo 22-drugi infrastrukturni projekat u njegovom mandatu, ali ova dionica je i naturalno i financijski prva. Svoje izlaganje Načelnik je završio poučnim riječima: „Da je gledano ko je za koga glasao oktobra 2024. godine pri odlučivanju o infrastrukturnim projektima onda bi Kudići bili među zadnjim (potpisnik priloga dodaje: od ukupno 3.300 registrovanih birača Mjesne zajednice Šumatac glasalo je 1.093, a za Borisa 221 odnosno od  815 registrovanih birača naselja Kudići na glasanje se odazvalo 261, a za Horvata glasalo 68). Ne dijelim građane niti podržavam podjele na autonomaše i korpusovce. Velika Kladuša će ići drugim putem!

Zainteresovanoj javnosti je poznat navedeni stav Načelnika  i dobro je da ga Načelnik ponavlja. Ono šta javnost očekuje od Načelnika jeste da obznani viziju kladuškog društva, načela i principe,…?

Nismo čuli, a trebali smo: tko je bio projektant, tko nadzorni organ. Poželjno je bilo da se prisutnim obrati  predsjednik Mjesne zajednice Šumatac i predsjednik Džematskog odbora naselja Kudići.

Dodatna vrijednost projekta jeste lokalni izvođač, Kendić Gradnja koja se postepeno profilira u renomiranu firmu sposobnu za realizaciju i složenijih poduhvata.

Uz čestitke Redakcije Reprezenta.ba mještanima Kudića ma gdje bili i šta radili na ovom vrijednom ostvarenju, očekivanjima narednih projekata sa preporukom da malo više porazgovaraju kako bolje živjeti na ovim prostorima od raspoloživih resursa i šta – kako činiti na identifikaciji potencijala za još kvalitetniji životni standard?

PS: Na izlasku sa lokacije svečanosti sustiže me srednjodobna muška osoba. Nije se predstavila! Želila je da vidi autora Teftera i pita da li se još publikuje i gdje se može pročitati! Čudno da još ima radoznalih Krajišnika koji ne znaju za decenijsko postojanje Portala Reprezent.ba i da ga neposjete bar jednom sedmično!

Radimo za sebe i zavičaj!

Velika Kladuša, 11.08.2026. ramoh45.07@hotmail.com