Odlazak trbuhom za kruhom ili ostanak u zemlji nije više nedoumica, postoji vrijeme za odlazak čak i kada ne postoji mjesto gdje bi se otišlo. Čovjek nikada ne treba da ode ako ima razloga da ostane, govorio je Meša Selimović. Dođu tako vremena kada čovjeka obuzme škripac očaja i izgubi nadu opstanka i života u svojoj zemlji. Zato u nevolji prikupi hrabrost za život i radno mjesto traži drugdje, kako bi doživio da je i u drugoj zemlji kod kuće. Egzodus bh radno sposobnog stanovništva u slobodni europski radni i obrazovni prostor odvija se u stanju nasušne potrebe. Razlozi iseljenja ljudi sa ovih prostora uglavnom su poznati i u negativnom ključu se pobrojavaju sa poteškoćama i preprekama sa kojima se susreću prilikom školovanja, studiranja, pronalaska posla, zasnivanja obitelji… Mlade i školovane ljude na odlazak tjera nevolja, neimaština i nezaposlenost, ali odlaze i oni koji se ne mire sa pukim preživljavanjem, a s njima putuje i sudbina njihovih naraštaja. Odlaze ravnodušno, domoljubni osjećaji slomljeni su grubošću njihove socijalne situacije. Vlast u BiH od države do općine nema mehanizam da zaustavi iseljavanje najširih slojeva stanovništa. Odgovor vlasti je pisanje apela, deklaracija, strategija (strategije se obično pišu kada primitivizam i polusvijet u vlasti odbaci moć osjećaja urgentnosti i volje kao oruđe napretka). Odljev radno sposobnih građana zakonita je pojava koju je BiH mogla izbjeći da su njene vlade na svim razinama organizovanja na vrijeme shvatile da je valjalo stabilizirati ekonomiju i otvoriti radna mjesta, suzbiti korupciju i jačati vladavinu prava. Ove aktivnosti su suštinske reforme i bez njih naša zemlja za mnogo godina neće postati stabilna i perspektivna država i građani će nastaviti da napuštaju rodni zavičaj. Dakle, zaustavljanje iseljavanja odvijaće se u mjeri stabilizacije ekonomije i dolasku stranih investitora;  osposobljavanje i jačanje javnog sektora i zapošljavanje ljudi kao uvjet za stvaranje obitelji i dostojanstven život. Ostaje nam da se u blatu valjamo i narednih 20 godina bez ikakvih izgleda da će biti bolje. U odsutnosti pomanjkanja aktiviteta mladih, počevši od samozapošljavanja pa do socijalnih i građanskih inicijativa, vlade u BiH svoj debakl moći da zaustavi odliv radno aktivnog stanovništva u 2018. godini imaju šansu da posreduje u zaposlenju 200.000 (od toga 100.000 iz Bosanske krajine) ljudi u zemlje Zapadne Europe i pridonesu razvoju ekonomije zemlje kroz  guglanje svih onih koji žicaju pare u svoj zavičaj kao i ostali u dijaspori.PS: Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH na dan 31. oktobra 2017 . u BiH je 478.191 osoba bilo na evidenciji zavoda i biroa za zapošljavanje. Iz BiH se u periodu 2013 – 2017 . iselilo 151.101 osoba, podaci su Unije za održivi povratak i integracije BiH. Samo u ovoj godini do 30. septembra iz zemlje se iselilo 35.377 osoba. Ekonomski izvještaj Svjetske banke za Zapadni Balkan iz oktobra 2017. godine govori da će naša zemlja standarde EU dostići tek za 60 godina. Tek tada će biti dovoljno zaposlenih, dovoljno obrazovanih, dakle šest decenija biće potrebno da se zaustavi odlazak mladih iz zemlje. Autor: Hasan ZULIĆ