VELIKA KLADUŠA – Na trećem sudskom ročištu održanom danas u Općinskom sudu Velika Kladuša, sutkinja Dragana Đerić Cerović, objavila je prodaju „srca“ „Agrokomerca, bez kojeg će ostali njegovi dijelovi teško funkcionisati. Od tri ponuđača: „Lijanović“ d.d. Široki Brijeg (4,1 mil.). „Una Fruit“ d.d. Bos. Krupa (4,2) najbolju ponudu imao je „AC Food) d.d koji je ponudio i kupio Mesnu industriju iz sastava Prehrambene industrije za 4,4 miliona KM, što je petina procijenjene vrijednosti koja iznosi 21.894.735,00 KM. Na trećem ročištu ova imovina se mogla po važećem zakonu prodati za iznos koji je blizu četvrtini procijenjene vrijesnosti. Na početku ročišta sutkinja je na ponudu „AC Food“ kazala kako prodaje neće biti za taj iznos. Kupac je za prihvaćenu cijenu kupio nekretnine, dakle objekte i zemljište ukupne površine 76.389m2. Kupac je dužan da u roku od 30 dana izvrši uplatu ponuđene i postignute cijene ove nekretnine. Ukoliko kupac iz nekih razloga ne uplati ponuđenu cijenu, ona se nudi drugom ponuđaču a potom eventualno i trećem ako bi došlo do odustajanja. No čini se kako do toga neće doći jer je sve bilo dobro isplanirano i organizirano da se baš ovako desi. Nekad smo u ranijem sistemu imali dogovornu ekonomiju, danas na sceni imamo njeno dogovorno krčmljenje u bescijenje. Sarajlije su kupile „Grupex“ d.d., ovladali „Saniteksom“ a sada evo i Agrokomercom bez obzira što je sjedište grupacije u Tešnju.Predsjednik Upravnog odbora Udruženja nezaposlenih dioničara Agrokomerca je u izjavi za Radio Veliku Kladušu kazao kako su Kladuščani doživjeli poraz ovom prodajom i onim što se dešava ovom gigantu. O odgovornosti Udruženja kojem je iz Budžeta Općine za ovu godinu izdvojeno 50 hiljada KM ni spomena. Dakle, Kladuščani su doživjeli poraz a ne bivši radnici Agrokomerca i njegovo rukovodstvo odbnosno Udruženje. Takva se optužba prema Kladuščanima i mogla očekivati jer je uvijek napad najbolja odbrana. Nekad je tokom ročišta ispred Suda i u Parku bilo na hiljade bivših radnika i građana, danas nije bio nitko, baš nitko. Zašto je to tako trebao bi Munjaković objasniti Kladuščanima a ne u njihovo ime pripsivati im poraz za slučaj Agrokomerc. Prodaja je, tvrdi Munjaković, obavljena i usprkos uprkos Odluci Doma za ljudska prva za Bosnu i Hercegovinu kojom je Vladi Federacije BiH naređeno da obustavi malu privatizaciju Agrokomerca i da spriječi bilo koje druge korake sa ciljem izmjene vlasničke strukture u Agrokomercu.Među potencijalnim kupcima Prehrambene industrije na ovom ročištu bila je i velikokladuška firma „ADDA – Promet“ koja je podneskom Sudu uoči ročišta odustala od isticanja ponude. Treba podsjetiti da je firma kupac ove imovine već u posjedu ranije kupljene tvornice stočne hrane, dva pogona za preradu voća i povrća te jedan skladišni prostor, plaćeno 3,05 KM. Ranije kupljeno i novokupljeno nalazi se jedno pored drugog i ulazi se na istu kapiju. Jedan od prisutnih advokata na ovom ročištu pokušao je objasniti kako se iz zemljišno-knjižnih izvoda ne može vidjeti šta su kupci zapravo kupili, a to potvrđuje i izjava aktuelnog direktora Agrokomerca, Ermina Mujića koji kaže da je obavljena prodaja fabrike za preradu mesa i hladnjače, a da su predmeti prodaje bili nekretnine, odnosno objekti, ali ne i strojevi unutar samih fabrika. Početkom juna „AC Food“ je preuzeo i proizvodnju Agrokomercovog brenda Tops najavivši tom prilikom kako maju strateški plan za čitav Agrokomerc, te da će ga realizirati dio po dio. -Od 2018. do 2019. godine planiramo pokretanje mesne industrije, što je jedan od najkompleksnijih projekata za naš tim, budući da tu treba uključiti i kooperantsku mrežu, uzgoj tovnih piladi, kao i uzgoj koka nosilja. Uzgoj koka nosilja je projekat koji je već spreman i očekujemo da bude završen kroz 4-5 mjeseci, kazao je prije nekoliko dana direktor „AC Food“ Smail Korajlić.I na kraju, valja podsjetiti da je na prethodnom, drugom ročišu održanom krajem februara ove godine najbolju ponudu od 12 miliona KM dala firma „Ein Natural“ iz Sarajeva. Druga ponuda firme „Sosila“ Mustafe Gadže koji je donedavno držao pogone Agrokomerca u tobožnjem zakupu, iznosila je 5,5 miliona KM, dok je Razvojna banka FBiH sa 2,2 miliona KM bila treći najbolji ponuđač. Ova prodaja tada nije uspjela. Esad ŠABANAGIĆ