Svuda u svijetu, ove srijede, 30. augusta, na Međunarodni dan nestalih, porodice nestalih pozvat će na rasvjetljavanje sudbine desetina hiljada ljudi koji nestanu u toku jedne godine uslijed oružanih sukoba, prirodnih katastrofa, kriminala, ilegalnih migracija i drugih uzroka. Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) pridružit će se porodicama, državnim funkcionerima i drugim međunarodnim organizacijama kako bi istakla pitanje nestalih osoba i pozvala na kreiranje efektivnih strategija koje će se uhvatiti u koštac sa ovim problemom. Činjenica da je pronađeno preko 70 posto nestalih na zapadnom Balkanu, što predstavlja nevjerovatno postignuće, ne znači da hiljade drugih porodica još uvijek ne tragaju za svojim najmilijima. -Na Međunarodni dan nestalih veoma je bitno zapamtiti da na zapadnom Balkanu ima 12.000 porodica koje još uvijek ne znaju ništa o sudbini dragih osoba, rekla je Kathryne Bomberger. -Prosto se nije moguće pretvarati da se društvo vratilo u normalu kada toliko mnogo građana još uvijek živi u bolu i nepravdi. Udruženja porodica na zapadnom Balkanu organiziraju razne manifestacije kako bi obilježili Dan nestalih, u Tuzli, Prijedoru, Ilijašu, Ozrenu, Bijeljini, Mostaru, Brčkom i Sarajevu. Slične aktivnosti će se održati i u Zagrebu, Beogradu i Prištini. –Kada dođe do nestanka osoba, državne vlasti imaju zakonsku obavezu prema međunarodnim i domaćim zakonima da urade sve što mogu da pronađu nestale i podrže pravo preživjelih na istinu, pravdu i odštetu, izjavila je generalna direktorica ICMP-a Kathryne Bomberger. –Vlasti na zapadnom Balkanu počele su ispunjavati tu dužnost prema svojim građanima i zato je bilo moguće postići toliki napredak. Bomberger je navela da je region vodeći u svijetu po pronalaženju i identificiranju nestalih u procesu koji se zasniva na zakonu i koji ne diskriminira apsolutno nikoga, te da „porodice nestalih širom svijeta imaju korist od teških ali vrijednih lekcija koje su naučene na ovim prostorima”. Preko 28.000 od ukupno 40.000 osoba koje su se vodile kao nestale na kraju sukoba u bivšoj Jugoslaviji je pronađeno. Ovo je postignuto strategijom vladavine zakona koja ujedinjuje institucionalne i zakonodavne inicijative, najmoderniju forenziku i učešće građanskog društva. ICMP sada ovu strategiju primjenjuje u drugim dijelovima svijeta, uključujući Irak, Siriju i Kolumbiju.Nestali Kladuščani  i osobe sa drugih područja

Briga o nestalim osobama u početnom periodu ratnih dejstava bila je formalizirana u sastavu Komisija za razmjene zarobljenika. Polovinom jula 1992. Vlada RBiH je obrazovala Državnu komisiju za razmjenu ratnih zarobljenika, lica lišenih slobode, tijela poginulih i evidencije nestalih lica na teritoriji RBiH. Marta 1996. godine Vlada RBiH obrazovala je Državnu komisiju za traženje nestalih osoba. Polovinom 1997. godine Vlada FBiH donosi Uredbu o obrazovanju Federalne komisije za nestale osobe (Službene novine FBiH broj 15/1997) kojom u 11 članova institucionalizira zadatke i načine obavljanja. U više navrata javnost je povremeno putem medija obavještavana o rezultatima rada više organa koji su se bavili evidencijama i pronalascima nestalih osoba. Prvo javno problematizovanje nestalih pripadnika Armije BiH na području Velike Kladuše pokrenula je Organizacija porodica šehida i poginulih boraca Velike Kladuše, maja 2002. godine. Zahtjevom za prijem kod načelnika općine, Huseina Delića (1950). Radilo se o spisku od 28 osoba. Pojava navedenog zahtjeva solidno je popraćena u printanim medijima. Kladuški novinar Esad Šabanagić (1954) formirao je solidan dosje arhivske dokumentacije. Među spisima ima i Informacija Federalne komisije za nestale osobe od 15.02.2002.  u kojoj je pod rednim brojem 22 navedena Velika Kladuša sa 73 nestale osobe. U spisu arhiva ima i dopis od 10.12.2001. Udruženja građana „Ostvarivanje i zaštita prava invalida 92/95“ Velika Kladuša sa potpisom Seada Naradevića (1947-2016) u kojem se navodi: 1.060 poginulih iz redova Narodne odbrane, 700 poginulih sa statusom hranioca, 1.200 djece čiji je otac poginuo, 800 osoba sa značajnom invalidnošću, 22 paraplegičara,… Kopija dopisa dostavljena je na osam adresa, pored naslova Ureda visokog predstavnika Wolfanga Petritscha. Kladuščana na području Velike Kladuše vodi se 35 kao nestali. Nestalih Kladuščana na drugim područjima vodi se 34. Sa drugih područja na području Velike Kladuše vodi se 26 osobe. Redakcija reprezenT-a posjeduje poimenično navedne podatke. Izvor: Devet edicija ICRC u vremenu 30.05.96. do 05.01.2009. godine. Neki su već pronađeni, kao npr. Osman Bećirević, Muhamed Grahović (Prezent, januar 2004).U sklopu priprema za Monografiju 5. Korpusa ARBiH (proljeće 2017.) pojavio se Spisak ljudi kojih nema u spiskovima pristiglih a krenuli iz Republike Hrvatske, ljeta 1992. Među 198 osoba 24 su naznačeni sa područja Velike Kladuše. Autoru ove knjige navedeni Spisak ustupio je Smail Kličić iz Bihaća. I ovaj spisak posjeduje Redakcija ReprezenT-a. U odgovoru na poslaničko pitanje u vezi nestalih osoba Federalna komisija za nestale osobe svojim odgovorom od 15.02.2002. godine prilaže pregled po općinama. Prema podacima Komisije polna struktura nestalih osoba je 88% muškaraca i 12% žena. Dobna struktura: do 20 godina starosti 8,7%, od 20-40 godina 48,6%, od 40-60 godina 30,1%, te iznad 60 godina 25,2%. Pod rednim brojem 22 Velika Kladuša navedeno je ukupno 73 osobe, ili 0,003%. Komparacije radi za Cazin je navedeno 15 osoba, za Bos. Krupu 40, odnosno sa navedenim datumom ukupno 24.714 osoba za 108 općina. Prema izloženim podacima može se zaključiti da je za nepunih sedam godina (2002-2009) broj nestalih sa 72 smanjen na 26. Tokom 2017. godine u više navrata mediji su javljali da se traga za još oko 8.000 građana BiH koji se vode kao nestali. Realno se procjenjuje da je među njima nešto više od 20-tak Kladuščana. Uzimajući u obzir poznate okolnosti (veličinu teritorije, prepletenost i povezanost stanovništva, lokalitete nestanka,…) nije teško zaključiti da je sa više volje i ljudske osjećajnosti pitanje nestalih Kladuščana bilo moguće davno u potpunosti rasvjetliti! Pokušaje da se brojčano pitanje nestalih Kladuščana definitivno okonča (tri izvora, tri brojke: 69, 72, 73 odnosno 98), da se ažurira i problematizuje aktuelno stanje treba nastavljati i stalno imati na umu sve dok se ne razjasni sudbima svake nestale osobe. Veliki problem predstavlja licemjerstvo Kladuščana koje bi kako po formalno pravnom tako i po ljudskom aspektu mogli i trebali više učiniti da se ovo bolno pitanje zatvori za sva vremena. Nije još zamijećeno da su nestali Kladuščani češće spominju u književnim djelima, izvještajima o ljudskim pravima, kolokvijalnim razgovorima, izvještajima Islamske zajednice,… Nije znano da su organi lokalne vlasti Velike Kladuše tokom druge decenije 21. stoljeća razmatrali bilo kakav ambiciozniji dokumenat o sudbinama nestalih Kladuščana!Po saznanju iz navedenog teksta isti dan sam shodno Zakonu o pristupu informacijama od nadležmog općinskog organa (identifikacioni broj 07-05-1245/17) zatražio: 1) Akt (odluku, zaključak ili…) o imenovanju Lokalnog tima iz 1999. godine i 2) Zadnju Informaciju ili sličan akt o nestalim Kladuščanima kojeg je razmatralo Općinsko vijeće Velike Kladuše. Gospodinu Esadu Čoviću je na kućnu adresu 08.07.2017. godine poštom dostavljen tekst kompletnog ovog poglavlja sa tabelom Druge javne procjene demografskih gubitaka (Juni 2017.) Kladuše tokom „Bratorata“ 1993/95. sa ponudom za očitovanje u bilo kojem statusu. Sedamnaestog augusta 2017.g. dobio sa odgovore Službe za stručne i zajedničke poslove Općine Velika Kladuša  (27.07.2017., broj: interno/17) sa nekoliko kopija iz Službenog glasnika iz 1999. i Informaciju o…., maj 2002. Sve Zaključke OV oko nestalih osoba potpisivao je Husnija Kudić u svojstvu predsjedavajućeg! Iz navedenih priloga može se vidjeti da je Općinsko vijeće donosilo nekoliko zaključaka, ali i ne „dokaz“ da je isto bilo kada razmatralo bilo kakav dokumenat sa imenima nestalih Kladuščana. Gospodin Esad Čović se nije očitovao po dostavljenim materijalima iz čega se mogu izvoditi razno razni zaključci. Pripremili: Esad ŠABANAGIĆ i Ramo HIRKIĆ