Da li je preustroj Vlade blef
Nova koalicijska skupštinska većina (SDA, DF, SBB i Laburistička stranka) izborom „ekspertnih“ ministara uspostavili su već viđen vrijednosni sistem izvršne vlasti. Razrješenju starih i izboru novih pet ministara prethodila je politička drama. Bio je to teatar nerazumijevanja suštine preslaganja, besmislenosti i straha od kaosa. Rekonstrukcija Vlade USK-a (mišljenja sam da rekonstrukcija nije izvršena po zakonskoj proceduri) treći put u dvije godine obnašanja vlasti dramatično pokazuje da su promjene ekonomsko socijalne paradigme misaona imenica naivnih gladijatora. Nijednom zastupniku nije bilo jasno zašto premijer Husein Rošić mijenja kadrovski sastav svog kabineta. No, meni se čini da premijer pokušava učinkovitim deterdžentom oprati vlast od prljave politike koju vodi SDA (i dakako pridruženi politički partneri), kad god postane većina. Valjalo je nove ministre umiti od svih ranijih grijehova korupcije i organizovanog kriminala, prodaje javnog blaga putem „tendera“ i brojnih afera kojima građani treba da ponovo vjeruju bez ikakvih ustezanja, pitanja i ograničenja. Živimo u svekolikoj i posvemašoj krizi, turbulentna politička scena bavi se sama sobom i malo ili nimalo mijenja ekonomiju zemlje. Svaka, pa i ova naša kriza može imati za posljedicu da demokratske vrijednosti pretrpe bolne udarce i drugo da ishodi ozdravljenje grogiranih političkih igrača. Kriza se ne bi zvala tako ako ne dođe do praga nesnošljivosti. Obzir prema vlasti prestaje ako ne uspije preslagivanje i dođe do opoziva premijera. To nije ukočen zastoj funkcioniranja izvršne vlasti, nije kaos, nije nepravda, skupština, institucije i javna preduzeća ne prestaju s radom. Tada nastaje trenutak izbora nove vlade, jer Zakon o izborima i Ustav BiH ne poznaje nove parlamentarne izbore. Je li rekonstrukcija Vlade neustavna? Ili je u pitanju blef?
Pečalba, sloboda i život moj
Nezaposlenost i migracijski tokovi najveći su problemi Europi. Vodeću ulogu u tom procesu igra BiH, rijeka ljudi koji su odlučili napustiti svoju zemlju dolazi upravo iz naše zemlje. Oko 1,6 miliona ili 43,3 odsto ljudi rođenih u BiH živjelo je izvan zemlje do 2015. godine, pokazuje istraživanje Jakub Marina, napravljeno prema informacijama UN (U podatke nisu uključene godine kada su ti ljudi odselili). Od početka rata do danas procjenjuje se da je zemlju napustilo preko 900.000 ljudi. Zarobljeni u pusta obećanja nepoštenih političara i nezdravih politika preko pola miliona ljudi gotovo je izgubilo nadu da će u bliskoj budućnosti dobiti posao. Posljedica ovog suvremenog ropstva su kolone razočaranih ljudi koji ostavljaju svoju domovinu i kućni prag u potrazi za slobodom i životom. Snažnu podršku onima koji odlaze u posljednjih nekoliko godina dalo je i zaključivanje sporazuma o zapošljavanju sa Slovenijom i Njemačkom, uvođenje bezviznog režima i promjena imigracijske politike isključivo zbog ekonomije. Zbog promjene imigracijske politike olakšano je useljavanje ljudi sa deficitarnim zanimanjima: informatičari, matematičari, zdravstveni radnici, VK radnici raznog obrazovnog profila, studenti. Emigracija za BiH predstavlja demografski problem.
Pored niskog demografskog priraštaja koji je posljednjih godina negativan, emigracija je jedan od glavnih uzroka velikog pada populacije na teritoriju BiH. Niko ama baš niko ne spominje izradu strategije i instrumenata kako ljudima omogućiti da ostanu u zavičaju ili odu u inozemstvo na rad. Razvijene ekonomije i tržišta rada u tranziciji danas se bore s problemom podobrazovane i pogrešno obrazovane radne snage, koja je zbog njihovih tradicionalnih školskih sistema u velikoj mjeri postala neupotrebljiva i kočnica konkurencije na tržištu rada. Za razliku od u pravilu korisnog odliva mozgova i radne snage, zemlja iz koje se bježi nije ciljana destinacija investitorima. Oni koji se upuste u ulaganje, oplodnju svog kapitala traže u lovištima visokog rizika. Takvi ulagači trče kratku stazu, njihove ulagačke strategije neprijateljski se odnose prema matičnoj zemlji i zaposlenima. Cilj je uvijek isti: u kratkom roku značajno oploditi kapital. Dijaspora vrlo značajno utječe na spas bh ekonomije od kolapsa. 2015. godine novčane doznake koje je dijaspora poslala u BiH premašile su 3 milijarde maraka. Toj cifri treba dodati još 3 milijarde koje stižu mimo zvaničnih bankarskih kanala, a tokom godišnjih odmora dijaspora potroši oko milijardu maraka. Bez obzira kako će se država, entiteti i kantoni ponašati prema ovom procesu, trend zapošljavanja radnika u inozemstvo dobiće zamah u slijedećim godinama. To će se sigurno odraziti na domaće tržište rada kada je riječ o kvaliteti i broju radne snage. Posebno je zabrinjavajuće što velik broj mladih visokoobrazovanih ljudi odlazi u prostor za boljim uvjetima života i zaposlenja, što značajno umanjuje kvalitet ljudskih resursa u BiH. Pa ipak i Nikola Tesla je sa 19 godina napustio Balkan. Zašto bi onda i bosanski mladići i djevojke gradili budućnost u zemlji koju izbjegavaju i izbjeglice s Bliskog istoka. Hasan ZULIĆ